Gotovo sve političke opcije u Hrvatskoj žure se ratificirati ovaj sporazum, a Vlada s javnosti ne dijeli rizike koje donosi CETA i TTIP Foto: Europska komisija
"Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum Kanade i EU (CETA), kao i onaj s SAD-om, uništit će, usudim se prognozirati, oko 80 posto svih hrvatskih poljoporivrednika“, upozorio je Darko Znaor, konzultant za održivu i ekološku poljoprivredu koji je sudjelovao je na brojnim obrazovnim, istraživačkim i razvojnim projektima Svjetske banke, organizacija UN-a, Europske komisije, vlade SAD-a, ministarstava vanjskih poslova, zaštite okoliša, socijalne skrbi i poljoprivrede Kraljevine Nizozemske, te Ureda kancelara Republike Austrije.
Kako je objasnio na panelu „Da za CETA-u – put bez povratka?“, u organizaciji Instituta za političku ekologiju i Friedrich Ebert Stiftung*, Hrvatska je samo 2016. godine uvezla poljoprivrednih proizvoda u iznosu od 2,3 milijarde eura pa je u sektorskom deficitu oko milijardu eura.
„CETA i sličan sporazum s SAD-om pod nazivom TTIP, pokrenuli bi još veći uvoz poljoprivrednih proizvoda iz jednostavnog razloga što su još jeftiniji od europskih, koje Hrvatska za sada najviše uvozi“, rekao je Znaor. Tajnoviti pregovori o TTIP-u su nakon dolaska Donalda Trumpa na vlast pali u drugi plan, ali se očekuje da će pregovori o njemu biti uskoro nastavljeni. CETA se smatra posljednjim testom za TTIP. Europski parlament je sredinom veljače ratificirao CETA-u, a očekuje se da to učine i regionalni i nacionalni parlamenti 27 članica.
Poljoprivredni sektor u Hrvatskoj je izuzetno nekonkurentan, a studije provedene u Nizozemskoj, koja ima jedan od najkonkurentijih poljoprivrednih sektora u svijetu, pokazale su da je meso i mlijeko jeftinije u SAD-u i stoga se boje za svoj sektor, a kamoli neće onda Hrvatska.
„Jeftiniji su jer je riječ o masovnoj industrijskoj proizvodnji, za razliku od hrvatskih malih i rascjepkanih gospodarstava“, kazao je Znaor. Čak ni okrupnjavanje ne bi mnogo pomoglo iz jednostavne geografske činjenice da su i SAD i Kanada velike zemlje s ogromnim poljoprivrednim površinama i još većim farmama. U Kanadi je prosječna farma 50 puta veća od prosječne hrvatske farme, a američke su u prosjeku 23 puta veće od hrvatskih.
Osim toga, američki i kanadski ekološki, zdravstveni, radni i ostali standardi niži su od europskih pa su i zbog toga njihovi proizvodi jeftiniji. Primjerice, u SAD-u se koristi 82 pesticida koji su u Hrvatskoj zabranjeni, a u proizvodnji mesa masovno se koriste antibiotici i hormoni rasta te se meso ispire različitim kemikalijama. Sve je to na području EU zabranjeno. Razlika je i u stavljanju proizvoda na tržištu – dok EU ispituje proizvode pa se onda na temelju testova o zdravstvenoj ispravnosti odlučuje hoće li se registrirati za slobodnu prodaju, u Sjevernoj Americi vrijede sasvim suprotna pravila pa se proizvod stavlja na tržište, a onda je na potrošačima da odluče hoće li dokazivati njihovu štetnost.
Stoga će, ako žele ostati iole konkurentni, malobrojni hrvatski poljoprivrednici biti primorani upotrijebiti štetne pesticide, što će u krajnjoj liniji dodatno onečistiti okoliš i štetiti potrošačima.
Gotovo sve političke opcije u Hrvatskoj žure se ratificirati ovaj sporazum, a Vlada s javnosti ne dijeli rizike koje donosi CETA i TTIP. Vlada se ponaša kao nekritičan i poslušan učenik Europske komisije i želi žurnim postupkom, bez javne rasprave i bez pogovora donijeti odluku o pristupanju CETA-i, i TTIP-u, kad dođe njegovo vrijeme, upozoreno je na panelu. I dok u mnogim zemljama EU, posebno onim najvećim, pljušte kritike, Hrvatska o ovom sporazumu šuti. Vladajući HDZ, koji većinu svoje retorike gradi oko domoljublja i zaštite nacionalnih interesa, bez pogovora podupire trgovinski Sporazum koji će uvelike smanjiti autonomiju odlučivanja o vlastitom smjeru ekonomskog i društvenog smjera.
Kako hrvatski političari često bacaju floskule da se potpisivanjem trgovinskih sporazuma Hrvatskoj otvaraju velike šanse, Znaor je pružio podatke koji otkrivaju da je Hrvatska jednostavno mala periferna zemlja koja potpisuje sporazume koji joj ništa neće donijeti, samo oduzeti.
„Hrvatska danas izvozi samo 17 posto primarnih pojoporivrednih proizvoda. Ako tome dodamo i prehrambenu industriju, onda na godišnjoj razini u SAD i Kanadu izvozi proizvoda ukupne vrijednosti 23 milijuna eura. Toliko je bilo 2016. Za tu sumu Dinamo je Juventusu prodao igrača Marka Pjacu“, slikovit je bio Znaor. Vrijednost primarnih poljoprivrednih proizvoda izvezenih u ove dvije zemlje iznosila je tek 1,6 milijuna eura. „Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski proda karata tolike vrijednosti u jednoj godini“, naglasio je Znaor.
Stoga, i kad bi ovi sporazumi osigurali veliku ekspanziju domaćem pojoprivrednom sektoru, recimo 100 posto, to bi i dalje bili minorni novci, upozorio je Znaor.
„Problem je što sve analize računaju samo s prilikama, ali ne i opasnostima. Hrvatska pojoprivreda se mora natjecati s 27 članica EU, a sad će još morati s Kanadom pa SAD-om. EU u prosjeku izvozi 70 puta više poljoprivrednih proizvoda u SAD i Kanadu, a Nizozemska čak 126 puta nego Hrvatska“, kazao je Znaor.
Smatra da će punim stupanjem CETA-a, a onda i TTIP-a , doći do velikog odljeva stanovništva iz ruralnih područja u gradove, a to će značiti nestanak sela i novu potencijalnu socijalnu bombu. „Selo danas predstavlja 14 posto radne snage, ima smanjeni ljudski kapital i nema šanse da će se moći natjecati s masovnom industrijskom proizvodnjom iz SAD-a i Kanade“, zaključio je Znaor.
Međutim, nije samo poljoprivreda ta koja će patiti zbog sporazuma. Hrvatska će, čulo se na panelu, dijeliti sudbinu svih perifernih zemalja jer teoretski će djelomično ekonomski profitirati samo velike zemlje EU. A periferne zemlje, baš kao i zemlje centra EU, mogu očekivati, uz pad standarda sigurnosti hrane, i nepovratni gubitak kvalitete života, prvenstveno kroz pad javnih usluga, zaštite okoliša, radnih prava i participacije u odlučivanju.
CETA, kao i TTIP, postavljaju velika ograničenja za alternativne modele ekonomskog rasta koji bi možda bili prikladniji europskoj periferiji. „Stvar je u tome da je jedinstveni okvir čvrsto zadan za velike i naprednije ekonomije kao i one male na periferiji“, kazala je Marija Bartl sa Sveučilišta u Amsterdamu. Ovakvi sporazumi ne samo da duboko liberaliziraju dobara i usluga jer sve ono što nije taksativno nabrojano od strane svake članice EU, ide u privatizaciju, nego ograničava prostor za promišljanje inovativnih i drugačijih industrijskih politika, a koče i druga kretanja vezana za ekološki ili socijalni razvoj poput javne nabave. Osim toga, kaže Bartl, institucionalne odredbe CETA-e i TTIP-a uopće ne uzimaju u obzir interese regija i država koje su u razvoju. Osim toga, glas malih zemalja neće se uopće čuti, a periferne europske ekonomije su vrlo slabe pred takozvanim posebnim arbitraža za investicijske sporove koji predstavljaju ne samo popriličnu opasnost za već osiromašene budžete tih zemalja, ali i obeshrabruje regulaciju u javnom interesu.
ISDS, kako je akronim za posebne sudove za arbitražu između investitora i država, jedna je od većih opasnosti za demokracije. Taj kontroverzni institut dio je gotovo svakog bilateralnog trgovinskog sporazuma i oduzima ono u što se kunu političari u Hrvatskoj – neovisnost i suverenost. Dobar primjer je duhanski div Phillip Morris koji je tužio Australiju i Urugvaj nakon što su odlučili pooštriti politiku prema pušenju; ili francuska tvrtka Veolia koja je tužila Egipat nakon što je tamošnji parlament podigao visinu minimalne plaće.
Ne moramo, međutim, ići izvan granica Hrvatske. „Posljednja tužba banke Unicredito zbog konverzije švicarskog franka pred međunarodnim arbitražnim sudom mogla bi prevagnuti na stranu te banke, iako je Ustavni sud donio odluku da je zakon koji omogućuje konverziju bio utemeljen prema Ustavu“, upozorila je Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije.
Hrvatski BDP neće biti na dobitku zbog CETA-e, kazao je Vladimir Cvijanović iz Europskog socijalnog i gospodarskog odbora.
„BDP će se na cijelom niovu EU malo povećati, dok bi hrvatski BDP, prema analizi Ljubljanskog sveučilišta, mogao zabilježiti rast od neznatnih 0,039 posto. S druge strane, ista analiza pokazuje da bi izvoz mogao padati“, upozorio je Cvijanović. Neke studije govore da bi europski BDP čak mogao i padati. Problem je, nastavlja Cvijanović, što se ovako minoran rast potiče nauštrb socijalnih i ekoloških standarda.
Visokokonkurentna poduzeća iz SAD-a i Kande doći će na tržište, a hrvatska mala i srednja poduzeća, koja su manje i slabije produktivna i konkurentna i od prosjeka EU, neće imati šansu opstati.
Jedini način upravljanja ekonomijom i povećanja konkurentnosti su dobre i aktivnije javne politike i institucionalne mjere, kaže Cvijanović, a stupanjem na snagu ovih sporazuma Hrvatska će imati svezane ruke u tom pogledu. Političke elite samo razmišljaju kako da rasprodaju kako bi smanjivali dugove, što možda kratkoročno daje neki rezultat, ali dugoročno je to visoka cijena koju će platiti i koju plaćaju hrvatski građani.
Mala i srednja poduzeća bi, ratifikacijom ovih sporazuma, bila izložena većoj konkurenciji na domaćim i stranim tržištima te bi bila u troškovno inferiornijoj pozicijiu odnosu na velika poduzeća.
CETA će, stoga, imati negativan utjecaj na zaposlenost u poljoprivredi te malim i srednjim poduzećima, koji čine preko 90 posto svih poduzeća u Hrvatskoj.
Očekuje se da će CETA pridonijeti nastavku uvođenju tržišta u zdravstvenom sutavu, koji komercijalne i poslovne interese stavlja ispred interesa javnog zdravstva, što će naročito doći do izražaja u slučajevima zaštite investitora i sudskim sporovima. „CETA će smanjiti mogućnost sniženja troškova farmaceutskih proizvoda“, uozorio je Paul Stubbs s Ekonomskog instituta u Zagrebu. Ekspanzija privatnih zdravstvenih fondova erodirala bi sustav zdravstvenig osiguranja i povećala nejednakosti u pristupu zdravstva kao i samom zdravlju građana. „Kao drugo, Hrvatska riskira i sa svojim sustavom socijalne zaštite gdje na dugi rok multinacionalne kompanije koriste prednost ekonomije razmjera i snižavaju standard zaštite i socijalnih prava“, kazao je Stubbs.
Lobisti s obje strane Atlantika su prilično moćni i očekuje se da svaki otpor bude slomljen, kao što je to učinjeno u Valoniji čiji je regionalni parlament u listopadu 2016. odbio CETA-u, ali je njegov otpor slomljen nakon nekoliko tjedana.
CETA bi, ukratko, pogodovala samo velikim multinacionalnim kompanijama, složili su se panelisti te smatraju da ni država ni javnost ne bi smjeli popustiti prema ovakvim pritiscima koji zatvaraju prostor demokratskog odlučivanja o smjeru i kvaliteti razvojne putanje, a tako ni kvalitete života svojih građana.
*Tekst je naknadno ispravljen jer je u originalnom članku bilo netočno navedeno da je u pitanju Heinrich Boll Stiftung, a ne Friedrich Ebert Stiftung koji je suorganizirao panel
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu