Goran Borković
<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>
U knjizi „Staljinovi ubojice, Tito i Krleža“ Boris Rašeta poduhvatio se teš-kog zadatka da popuni praznine koje zjape u biografiji ovog, nesumnjivo, filmskog lika, akcijskog ali i dramskog junaka prvog razreda
Josip Broz TIto jednom je prilikom rekao da je Pavle Bastajić pripada onim osobama koje bi o Staljinu i o staljinizmu "znale nerazmjerno mnogo više nego svi mi drugi“. Miroslav Krleža, Bastajićev prijatelj, uvrstio ga je u Enciklopediju kao "ličnost pozitivnu" i o njemu ostavio kratak, dojmljiv zapis koji - kad se pažljivije pročita - vrvi zagonetkama.
Pavle Bastajić, napisao je Krleža u Marginalijama, „glava skinuta s turskog kolca“, „violentni mladić“, „nositelj uloge u svakom slučaju tragične“, „bezazlena narav“, likvidirao je 20-ih i 30-ih godina „neka lica“ po Europi. Te su likvidacije, čini se, sve do 1930. ili 1931. bile serijske i išle su glatko sve dok Bastajić nije došao "do nepokolebljiva uvjerenja da bi likvidacija jedne od tih osoba bila neopravdana pa se duševno slomio, a onda nakon dugih lutanja prošao križni put na kraju kojega zakucao je na njegova vrata."
U jesen 1940. godine taj je Staljinov ubojica, ortak Mustafe Golubića, zakucao na Krležina vrata da bi mu ispričao "najjeziviju priču Krležina života" o kojoj slavni pisac, međutim, nije ostavio nikakva traga. Ni Tito - koji je po Krleži Bastajiću u Parizu spasio glavu, spriječivši jugoslavenske komuniste da ga ubiju - nije detaljnije pojašnjavao tko je bio Bastajić i što je on to "nerazmjerno više znao".
U knjizi „Staljinovi ubojice, Tito i Krleža“ Boris Rašeta poduhvatio se teškog zadatka da popuni praznine koje zjape u biografiji ovog, nesumnjivo, filmskog lika, akcijskog ali i dramskog junaka prvog razreda.
Pavle Bastajić bio je, kao i njegov prijatelj Golubić (čija je životna priča u ovoj knjizi također rekonstruirana) u mladosti zaneseni Jugoslaven, sljedbenik Dragutina Dimitrijevića Apisa, crnorukac, da bi uspostavom Kraljevine SHS, silno razočaran jezivom korupcijom nove elite, otišao u emigraciju, među komuniste, postavši profesionalni ubojica koji će dva desetljeća po Europi s Golubićem tamaniti Staljinove neprijatelje, a onda pobjeći u Jugoslaviju, zaklevši se premijeru Dragiši Cvetkoviću da se, ponudi li mu policijski zaštitu, više nikad neće baviti politikom.
Bastajićeva smrt zagonetna je kao i njegov život. Prema službenoj verziji, ustaše su ga ubili u Jasenovcu, 1941. godine. Prema drugoj, zatučen je još prije dolaska u Jasenovac, u zajedničkoj akciji ustaša i komunista, jer je smetao i jednima i drugima...
Knjiga "Staljinovi ubojice, Tito i Krleža" zanimljiva je pripovijest o Pavlu Bastajiću, Mustafi Golubiću i Ivanu Srebrenjaku, važnim Staljinovim ljudima koji su pod čudnim okolnostima stradali od ustaša ili nacista. Autor je prekopao hrvatske arhive i dostupne podatke, stvorivši torzo jedne biografije za koju bi, da bi bila cjelovita, trebalo obići arhive u Moskvi, Beču, Berlinu i Beogradu. Taj bi posao bio itekako vrijedan truda, jer se oko Bastajićeva života vrte sve bitne priče komunizma iz staljinske ere.