Opozicija na aparatima: vodili bi državu, a slabo se snalaze i s fotokopirkom!

"Kakav narod - takva vlast!", glasi deviza koja i vrijedi i ne vrijedi. Više ovisi o vlasti, nego o narodu. Ali ako se parafrazira na ovakav način: "Kakav narod, takva opozicija!", ima puno više potencijala da bude istinita.

A opozicija se u nekoliko dana gadno osramotila. Valjda bi i ambicioznija skupina pučkoškolaca bolje obavila posao pisanja zahtjeva za smjenom potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva Martine Dalić, nego što je to učinila zamalo parlamentarna većina.

Da se ne zavaravamo, to su ljudi koji predvode stranke koje žele preuzeti vlast u državi. Oni su najbolji među njima. Takvim se, barem, predstavljaju.

Nisu, da se ne zavaravamo, ništa gori od onih koji su sada na vlasti, ali to više govori o strmoglavljanju političke kulture u Hrvatskoj u kojoj i ona - inače točna - dijagnoza bivšeg čuvara državnog pečata Ivana Milasa i vlasnika buffeta na bečkom kolodvoru o cijeni mozga od dvije marke po kilogramu u inozemstvu, zvuči kao doktorska disertacija.

O čemu se radi? Ta je skupina ljudi, okupljena oko niza stranaka, uputila zahtjev za smjenu Martine Dalić s kojim se Plenković - s razlogom - narugao na sjednici Vlade, s obzirom da su ovi jezero Peruća nazvali rijekom (gradivo trećeg razreda Prirode!), za što je krivnju preuzeo Mostov grmovnik Nikola Grmoja. Problem je bio u gradnji termoelektrane i interesa investitora i međusobno uvezanih osoba, među kojima je i suprug ministrice vanjskih poslova Marije Pejčinović Burić, što su – valja znati - neki među opozicionarima svojedobno podržali.

O Perući je već bila prilično ozbiljna svađa u parlamentu kad je Mostovcu Miru Bulju ista ta Martina Dalić kazala ovo: "Cetinska krajina je jedno od područja naše zemlje koje je potrebno razviti, gdje je potrebno otvoriti investicije. A upravo je to ono protiv čega Bulj govori. Jer područje Cetinske krajine je područje koje je za vrijeme komunističke vladavine doživjelo teško iseljavanje. Perućko jezero je umjetno akumulacijsko jezero napravljeno da bi se iselili Hrvati iz najplodnijeg dijela Cetinske krajine. To su sve stvari koje treba znati", vikala je Martina Dalić.

Naravno, lažući, jer je nakon tog projekta ondašnjeg sistema barem podjednako iseljeno pripadnika i hrvatske i srpske nacionalnosti.

Ali tu nije kraj. Isti ti ljudi, najbolji u opoziciji, napisali su prijedloge za opoziv Martine Dalić iz kojih je ispao onaj sedmi, koji je napisao Goran Aleksić. Zastupnik Snage napisao je na Facebooku da je s opozicijom sve dogovorio da sedmi zahtjev bude ovaj:

„S opozicijom sam dogovorio da kod zahtjeva za opoziv Martine Dalić ide i točka 7. koja glasi:

'7. Osim svega navedenoga, ministrica Dalić konstantno ignorira važnost zaštite potrošača oštećenih nezakonitim poslovanjem hrvatskih banaka, pa je tako ministarstvo kojem je na čelu odbilo prihvatiti prijedlog da se zakonom omogući vansudsko obeštećenje hrvatskih građana oštećenih nezakonitim povećanjima kamatnih stopa, a što je već pravomoćno utvrđeno kolektivnom sudskom presudom iz zasad jedinoga kolektivnog sudskog procesa u RH. Očigledno je da ministrica Dalić predstavlja produljenu ruku nepoštenih banaka, čija je nepoštenost pravomoćno sudski utvrđena, te onemogućuje sustavno obeštećenje hrvatskih građana na temelju relevantne pravomoćne sudske prakse.'

Ono što je otišlo u proceduru ima samo 6 točaka, nema sedme točke. Ne znam što bih rekao. Svi smo se dogovorili da ide i sedma točka, i sada te sedme točke nema. Da sam znao što će se dogoditi, ja ne bih potpisao! Baš sam ljut!“.

U međuvremenu je Aleksić razgovarao s Grmojom i Arsenom Baukom koji su mu objasnili „da se jednostavno dogodila omaška zbog koje nema točke 7. u prijedlogu opoziva“. „Omaška“ se, izgleda, dogodila prilikom kopiranja zahtjeva. Stranka Snaga se suglasila da tu priču „nije potrebno rastezati po medijima tko je uistinu za to odgovoran“.

Evo, nećemo rastezati po medijima, nego ćemo stav Snage objaviti u cijelosti: „Tko radi, taj može i pogriješiti. No, zbog toga će upravo na temu opoziva u sabornici Aleksić govoriti o onim grijesima ministrice Dalić koji su za dužnike banaka neoprostivi, jer se ministrica Dalić nije popravila i nije se pokrenula prema vladavini prava, nego se naprotiv sunovratila niz slap nezakonita poslovanja hrvatskih banaka, i u toj brzoj rijeci ona i banke jako dobro plivaju. Ministrica Dalić imala je priliku popraviti se, ali ona i dalje radi za bankarski sektor i produljena je ruka banaka. Pa ćemo ponoviti sve što je bitno za njezino nečinjenje odnosno za njezinu pomoć bankama u nezakonitu poslovanju:

1. Već kada su se Aleksić i Dalić prvi put sreli u sabornici, rekao joj je Aleksić da o njoj građani oštećeni nezakonitim poslovanjem banaka imaju vrlo negativno mišljenje te da očekuje da će se ona malo okrenuti u drugačijem smjeru od onoga koji nam je poznat. Naime, Dalić je imala šansu u vrijeme Vlade Jadranke Kosor riješiti i problem CHF, i problem kamata. No, ona je umjesto rješenja problema ponudila novi problem - ponudila je balon kredite u suradnji s bankama. Da su ljudi uzeli te balone, danas bi blokiranih bilo barem za 10% više, jer uistinu ne znamo kako bi se ljudi izvukli iz CHF balona. No, spasila bi ih vjerojatno konverzija, ali ipak nasreću te balone je svojevremeno jako malo ljudi prihvatilo.

2. Martina se rukama i nogama opire prijedlogu da Udruga Franak bude legitimirani tužitelj u kolektivnim procesima za zaštitu potrošača. Neshvatljivo je to opiranje, jer ako bi UF bio legitimirani tužitelj, država ne snosi nikakvu odgovornost za eventualne buduće kolektivne tužbe. Odgovornost snosi isključivo tužitelj. Ako bi UF iz kaprica išao tužiti banke za neutemeljene optužbe, UF bi bio taj koji bi na kraju otišao u stečaj, jer bi gubitak spora uzrokovao ogromne troškove iz kojih bi se UF teško izvukao. Dakle, nema razloga da se udruzi koja se dokazala u prvome kolektivnom sporu vrlo uspješnom i vrlo utemeljenom zaštitnicom prava potrošača, ne odobri legitimacija za kolektivnu tužbu.

3. Za zakon kojim bi se omogućilo vansudsko vraćanje preplaćenih kamata dužnicima na temelju pravomoćne sudske presude u slučaju franak, koji je zastupnik Aleksić lani predložio, Vlada RH dala je negativno mišljenje, a naravno da je to mišljenje pisano u Ministarstvu gospodarstva, jer je za Zakon o zaštiti potrošača mjerodavno baš to ministarstvo. Aleksić nam je rekao i to da ministrica Dalić smatra da banke prije 2013. nisu imale izbora, i da su kamatnu stopu mogle ugovarati samo na način da se ona mijenja odlukom banke. Takav njezin stav suprotan je Zakonu o obveznim odnosima, ali je u skladu sa stavom HNB-a koji je upravo tako tumačio promjenjivu kamatnu stopu na svojoj web stranici za zaštitu potrošača.

4. I konačno, saborska većina nije prihvatila prijedlog Udruge Franak da se formira Odbor za zaštitu potrošača, a vjerujemo da i tu svoje prste ima Martina Dalić, jer se prava potrošača „štite“ u Ministarstvu gospodarstva, pa ministrici ne bi odgovaralo da se time počnu baviti pojedinci i udruge koje se istinski bave zaštitom potrošača. Zbog toga na skupovima za zaštitu potrošača koje organizira Ministarstvo gospodarstva nikada nećete čuti da banke nezakonito kamatare hrvatske dužnike koji su ugovorili promjenjivu kamatnu stopu prije 2013. Ne, samo ćete slušati o smanjenim kamatama, o naknadama i o aktualnim propisima, dok ono što je kolektivno presuđeno ništetnim nije tema bitna za Ministarstvo gospodarstva.

Ponavljamo kako je trebala glasiti točka 7. prijedloga opoziva ministrice Dalić:

"7. Osim svega navedenoga, ministrica Dalić konstantno ignorira važnost zaštite potrošača oštećenih nezakonitim poslovanjem hrvatskih banaka, pa je tako ministarstvo kojem je na čelu odbilo prihvatiti prijedlog da se zakonom omogući vansudsko obeštećenje hrvatskih građana oštećenih nezakonitim povećanjima kamatnih stopa, a što je već pravomoćno utvrđeno kolektivnom sudskom presudom iz zasad jedinoga kolektivnog sudskog procesa u RH. Očigledno je da ministrica Dalić predstavlja produljenu ruku nepoštenih banaka, čija je nepoštenost pravomoćno sudski utvrđena, te onemogućuje sustavno obeštećenje hrvatskih građana na temelju relevantne pravomoćne sudske prakse."

Sve navedeno bit će tema za raspravu koju će povodom prijedloga opoziva u sabornici imati zastupnik Aleksić.“

Tko radi, ima pravo pogriješiti.

Uistinu.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu