Juncker izašao s prijedlogom da pravo korištenja zajedničkog novca veže za vladavinu prava jer snažan zaokret udesno i neprihvaćanju zajedničkih vrijednosti koji su uglavljeni u Ugovor prijeti raspadu same Unije koja nema dovoljno snage da efikasno koristi mehanizme koji bi to mogli sankcionirati Foto: Oona Raisanen/Flickr
Prijedlog Europske komisije novog dugoročnog proračuna za razdoblje od 2021-2027. godine predviđa značajno povećanje novca za utvrđivanje granica Europske unije, što bi trebalo zadovoljiti sve brojnije članice u kojima raste antiimigrantska politika. Posebno se to odnosi na Austriju, Poljsku i Mađarsku čije su vladajuće stranke na narativu o ugroženosti od imigranata i izbjeglica učvrstile svoju vlast, a neke od njih i otklizale u stanje iliberalnih demokracija, dok ih na tom putu prati niz drugih država-članica među kojima je i Hrvatska.
Usmjerenost na izradu utvrde će, međutim, smanjiti novac na drugim stranama proračuna, poput kohezijskih i poljoprivrednih politika. Za kohezijske politike predviđeno je 442 milijarde eura dok je za poljoprivredu i okoliš predviđeno 378,9 milijarde eura. To znači da je za poljoprivredu u idućem razdoblju budžet smanjen pet, a za koheziju sedam posto.
Drugi važni dio predloženog proračuna će ih daleko manje zadovoljiti jer uz dosadašnju stopu BDP-a, unosi nove kriterije za korištenje zajedničkog novca, poput stope nezaposlenosti mladih, brige za okoliš, ali i najvažniji - poštivanje vladavine prava, što uključuje i prihvaćanje izbjeglica i imigranata.
Najavljeni rezovi pogađaju i Hrvatsku
Novi proračun se odnosi na 27 zemalja članica te nakon izlaska Velike Britanije iz EU- a kao neto uplatiteljice - ostaje manjak u kasi od gotovo 15 milijarde eura godišnja zbog čega su najavljena veća izdvajanja članica, s dosadašnjih jedan na 1,114 posto. Najavljene rezove u poljoprivredi i kohezijskoj politici će osjetiti i Hrvatska koja najviše novca izvlači upravo iz te dvije najizdašnije stavke proračuna.
Cilj kohezije je smanjenje razlika među regijama i zaostalosti zapostavljenih regija, a prema proračunu za razdoblje od 2014-2020. financira se iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR-a), Europskog socijalnog fonda (ESF-a), Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo (EFPR) te Kohezijskog fonda koji se odnosi na zemlje članice EU-a s BDP-om nižim od 90 posto prosjeka 27 zemalja članica EU-a. Hrvatskoj je u razdoblju od 2014-2020. na raspolaganju pet milijardi eura iz EFRR-a, 2,9 milijardi eura iz Kohezijskog fonda, 2,3 milijardi iz EPFR-a i 1,6 milijardi eura iz ESF-a. Prema najsvježijim podacima Europske komisije, Hrvatska je od 2014. do kraja 2017. potrošila tek osam posto od planiranih 12 milijardi eura koji su joj na raspolaganju.
Zato Davor Škrlec, iz Kluba zastupnika Zelenih/Europskog slobodnog saveza, kaže:“S obzirom na postotak iskorištenosti sredstava u pojedinim sektorima, Hrvatska možda to neće toliko osjetiti“.
Iz ureda pralamentarne zastupnice Ivane Maletić, koja pripada Klubu zastupnika Europske pučke stranke poručuju: „Ono što je za nas u Hrvatskoj važno je da čak ako bi i išlo smanjenje kohezijske politike naša omotnica najvjerojatnije ostaje ista jer će smanjenje biti proporcionalno razini razvijenosti, a ne linearno za sve države članice“.
Rezanja bi samo Poljskoj mogla smanjiti iznos subvencija za gotovo 10 milijardi eura godišnje. Baš toliko više ,nakon izlaska Velike Britanije iz EU, ubuduće bi godišnje trebala plaćati Njemačka, zbog čega su tamošnji dužnosnici diplomatsko biranim riječima izrazili neslaganje pozvavši na „jednaku raspodjelu tereta“, čime su postali glas sjevernih, odnosno bogatijih zemalja EU-a. Oni, kao neto uplatiteljice, zahtijevaju da Mađarska i Poljska, kao najveće neto korisnice, više sudjeluju u punjenju proračuna.
Očito je i da Komisija promjenom kriterija korištenja novca želi preusmjeriti novac s istoka Europe koji odbija niz zajedničkih politika – od imigranata do zajedničke osude EU prema otvaranju američke ambasade u Jeruzalemu - prema jugu gdje su zemlje poput Grčke ili Španjolske platile visoku cijenu mjera štednje koja se očituje i u visokoj nezaposlenosti mladih.
Promjenu kriterija podržava i Škrlec koji kaže: „Prijedlog Komisije o uzimanju u obzir dodatnih kriterija za alokaciju sredstava (uz BDP) poput stope nezaposlenosti ili očuvanja klime, svakako treba pozdraviti, kao i potvrdu poštivanja partnerskog principa prilikom pripreme projekata, koji podrazumijeva uključivanje svih razina vlasti i civilnog društva. Veliki naglasak na socijalnu inkluziju i povećanje obveznog postotka s 20 na 25 posto (barem deklarativno) za projekte usmjerene na borbu protiv klimatskih promjena, također su pozitivni aspekti izloženog prijedloga.“.
Sigurnost i migracije proračunski rekorderi
Petogodišnji proračun za razdoblje od 2021. do 2027. vrijedan je gotovo 1,3 tisuće milijardi eura, što je povećanje u odnosu na razdoblje do 2020. godine kad je iznosio 970 milijardi eura pa Komisija predlaže povećanje sa jedan od 1,114 posto uplate država članica temeljem bruto nacionalnog proizvoda. Uvode se i novi vlastiti prihodi od emisija CO2, plastičnog otpada koji se ne može reciklirati, oporezivanja digitalnih aktivnosti, o čemu se još raspravlja, a iz kojih se planira osigurati 10 posto predloženog proračuna.
Iako se predsjednik Komisije Jean Claude Juncker hvali da će jednostavnijim proračunom, koji je prijedlogom s 58 programa smanjen na 37, značajno povećati izdvajanja za istraživanja i razvoj, mlade i zaštitu okoliša kao prioritetnim područjima, činjenica je da je najveće povećanje, za 2,6 puta, zabilježeno u očuvanju granica i migracija. Za te je potrebe proračun povećan s 12,7 milijardi eura koliko iznosi u aktualnom razdoblju, na 34 milijarde eura za iduće petogodišnje razdoblje. Kad se tome pribroji gotovo dvostruko povećanje za sigurnost i obranu, na više od 27 milijardi kuna, očito je da je glavni prioritet utvrditi granice.
U toj „tvrđavi Europe“, međutim, svi će se morati pridržavati vladavine prava ako žele posegnuti za zajedničkom kasom. U povijesti EU-a već je nekoliko zemalja plesalo, a neke, poput Poljske, i sada plešu na rubu članka 7. Ugovora o Europskoj uniji koji zbog kršenja prava predviđa suspenziju članice. Tako je Austrija 2000. iskusila izolaciju unutar EU kad je u vlasti sudjelovala krajnje desna Slobodarska stranka tadašnjeg čelnika Jorga Heidera. Gotovo dva desetljeća kasnije, ista ta Slobodarska stranka koju su osnovali bivši nacisti i koja jaše na antiimigrantskom sentimentu danas opet sudjeluje u vlasti, ali je to danas postalo prihvatljivo.
Zato je Juncker izašao s prijedlogom da pravo korištenja zajedničkog novca veže za vladavinu prava jer snažan zaokret udesno i neprihvaćanju zajedničkih vrijednosti koji su uglavljeni u Ugovor prijeti raspadu same Unije koja nema dovoljno snage da efikasno koristi mehanizme koji bi to mogli sankcionirati.
Bitan kriterij – poštivanje europskih vrijednosti
„Europska unija je unija vrijednosti, a ne samo zajedničko tržište. Svaka zemlja koja je ušla u EU je to napravila svojevoljno, znajući koje su to vrijednosti. Pacta sunt servanda (ugovori se moraju izvršavati) i zato smatram da regresija demokracije i trodiobe vlasti koja se događa u nekim državama mora dobiti svoju protutežu u primjerenom odgovoru Europske komisije, čuvara europskih ugovora“, kaže zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan, članica grupacije Socijalisti i demokrati (S&D).
Kaže da podržava uvođenje takozvanih kriterija poštivanja europskih vrijednosti za povlačenje sredstava iz EU fondova jer se regresija događa upravo u državama članicama koje se najviše okoristile tim novcem. „Najčešće se spominju Poljska i Mađarska, no nažalost i u Hrvatskoj smo napravili velike korake unatrag u odnosu na razdoblje pristupanja Uniji“, kaže Borzan.
Slično razmišlja i Ivan Jakovčić, zastupnik u klubu Saveza liberala i demokrata za Europu. „Važno je pitanje kako riješiti problem nekih zemalja koje su neto korisnice europskih sredstva, najviše pomoću strukturnih fondova su se razvile nakon ulaska u EU, a s druge strane imaju problema s shvaćanjem europskih vrijednosti kao što je primjerice vladavina prava ili ne prihvaćaju neke odluke kao što su primjerice obveze glede migranata. To nije prihvatljivo“, kaže Jakovčić koji je član Odbora za regionalni razvoj i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj.
S druge strane, kaže, ne može u potpunosti prihvatiti kriterij „uvjetovanosti“ za korištenje s europskih sredstava, koja se odnosi samo na kohezijsku politiku, te koja kažnjava regije, gradove i gospodarstvo kao potencijalne korisnike sredstva, s obzirom da odgovornost snose vlade.
A Hrvatska vlada, točnije, Ministarstvo regionalnog razvoja i europskih fondova ne slaže se sa smanjenjem novca predviđenih za koheziju. Kako su izjavili, procijenjeni udio kohezijske politike u javnim ulaganjima između 2015 – 2017. u Hrvatskoj iznosi 80 posto, u usporedbi s 8,5 posto na razini EU.
Osim što se Odbor za regionalni razvoj kao i klub zastupnika Europske pučke stranke protive smanjenju novca za kohezijsku politiku, Francuska je bijesna zbog smanjenja novca za poljoprivrednu politiku. Smanjenju novca za pojoprivredu protivi se i Mirjana Petir iz Klupa EPP-a koja je i zastupnica Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj.
„Poljoprivreda kao strateška politika EU nije trebala biti zahvaćena rezovima. Sektor poljoprivrede u EU danas osigurava oko 22 milijuna stalnih radnih mjesta, a usluge prerade hrane i povezana maloprodaja osiguravaju zajedno oko 44 milijuna radnih mjesta. Izravnim plaćanjima unutar prvog stupa Zajedničke poljoprivredne politike( ZPP) podržavaju se prihodi oko sedam milijuna poljoprivrednih gospodarstava EU“, kaže Petir.
Dodaje daje unatoč tome, prosječni prihod poljoprivrednika u EU niži od prosječnog prihoda u drugim gospodarskim sektorima što poljoprivredu čini neatraktivnim zanimanjem. Nužno je, kaže, osigurati dovoljan proračun za Zajedničku poljoprivrednu politiku, posebno u kontekstu sve većih zahtjeva koji se postavljaju pred poljoprivrednike u smislu zaštite okoliša, klimatskih ciljeva i dobrobiti životinja. Ako uzmemo u obzir korist koju poljoprivrednici čine za proizvodnju hrane, očuvanje biološke raznolikosti, opstanak ruralnog prostora, očuvanje vrijednosti pa i obitelji, onda je jasno da se proračun za ZPP ne smije smanjivati. Ujedno, stav da se proračun za poljoprivredu ne smije smanjivati zauzeo je i Europski parlament i Europska pučka stranka kojoj pripadam i sada nam preostaje za vidjeti kako će reagirati Vijeće i države članice te što će biti konačan ishod rasprava“, kaže Petir.
Nastavak rasprave u Europskom vijeću
Rasprava o budućem višegodišnjem EU proračunu koja je počela u Europskom parlamentu nastavit će se u Europskom vijeću kojeg predstavljaju čelnici država članica kao i među državama članicama. Rasprava za razdoblje od 2014-2020 trajala je gotovo godinu i pol dana, ali na kraju je možda i najindikativniji zaključak Ivane Maletić tijekom rasprave u Europskom parlamentu: „EU proračun je malen, u usporedbi s proračunima država članica, da bismo s njim mogli riješiti sve izazove pred kojima se EU nalazi“.