Tvrdite da mu neće smetati čuti da se novinarstvo Novosti najednom na Indexu tretira kao javno dobro, koje vrijednim odrađenim poslom za javni interes zaslužuje što dobije iz proračuna? Od kojega, štoviše, idete prepisivati! Ne mislite da ruci koja vas hrani skačete u usta, drito Babiću rušeći cijelu narativnu koncepciju? Foto: Facebook
"HRT, Uljanik, Crkva, HGK, Kolinda, Novosti... To je sve ista priča i ista strana. Nametnici na proračunu i borci za status quo koji reketarenje najbijednije ekonomije EU pravdaju različitim motivima“, napisao je prošlog mjeseca gazda Indexa Matija Babić na svom čuvenom fejsbuk profilu. "Velik dio problema je što čak i najveći protivnici korupcijsko-parazitskog mehanizma cherry pickaju s kima od njih će ipak povremeno surađivati kad im dobro dođe, i na taj način uporno daju legitimitet cijelom ovakvom sustavu."
Naizgled nevezano, u Novostima smo jučer prijepodne, 12. aprila, mogli čitati istraživački članak Hrvoja Šimičevića o čitlučkom fratru Korneliju Kordiću, optuženom za seksualno zlostavljanje od strane više maloljetnih štićenica Doma za djecu bez roditeljskog staranja 'Ivan Pavao II' (pretežno u dobi od 10 do 12 godina, ali ne prezajući ni od 14-godišnjakinje s poteškoćama u razvoju), odnosno o tome kako su prijavu za pedofiliju devet godina od javnosti i policije krili mostarski biskup Ratko Perić, franjevački provincijal Ivan Sesar i Vatikan.
Članak završava transkriptom razgovora koji je Šimičević obavio s fra Kordićem, pojavivši se osobno u njegovom župnom uredu. Na suočenost s inkriminacijama, Kordić je tražio imena tužiteljica. Na iznesene detalje optužbi, tvrdio je da se radi o lažima i da nikad ništa od toga nije napravio, da to nema veze s istinom. Na podsjećanje da je i biskup Perić o deliktima upozoren pismom poslanim iz doma, Kordić daje pomalo čudan odgovor: "Da, ali se ništa nije dogodilo." Njemu se nije ništa dogodilo, pojašnjava potom na što je mislio. Da je priča završila time što je dao svoje očitovanje, da biskup nije proveo nikakvu istragu, na konto toga što je pismo bilo anonimno, unatoč tome što su sve djevojke navele dosljedno isto, te da gaji neke svoje pretpostavke koje su ga to nezahvalnice mogle lažno optužiti, kao i da se ne kaje zbog nečega što nije napravio.
U rano poslijepodne istog dana osvanuo je članak o istoj temi i na Indexu koji je potpisao Denis Mahmutović. Članak udarno vrišti masnim naslovom: "Nazvali smo fratra optuženog za zlostavljanje djece i pitali ga je li ga sram". Što li je još imao fratra za pitati i za prenijeti od fratrovih odgovora, a da nismo već čuli? "Upitali smo ga kako komentira optužbe za pedofiliju", izvještava autor.
Saznajemo da fra demantira optužbe o kojima smo čitali u Novostima; riječima: "To je sve laž i montaža".
Saznajemo da fra ne vidi razlog zašto bi ga biskup kaznio: "Što će me kazniti? Anonimno pismo se ne komentira, ono se mora baciti u peć. To je laž, laž i laž."
Saznajemo da fra ne gaji interes za činjenicu kako se svjedočenja djevojaka međusobno slažu: "Ništa mene to ne zanima, mi smo udomljavali preko 300 djevojaka."
Ne saznajemo, međutim, ništa što već nismo znali iz razgovora sa Šimičevićem, pitanja i odgovori se samo ponavljaju. Osim ako ćemo računati kao razliku to da je Šimičeviću negativno odgovorio na pitanje kaje li se, dok je Mahmutović uspio izvući negativan odgovor na svoje naslovno pitanje: je li ga sram.
Nazvali smo stoga novinara Indexa, da provjerimo s njime: jesmo li dobro shvatili, je li nam što promaklo, u čemu je smisao tog ponavljanja?
Upitali smo ga kako komentira činjenicu da je napravio suvišan samopromotivni članak od nazivanja inkriminiranog fratra, telefonaniranja masno istaknutog kao glavne klik atrakcije, a koje novinarski ne donosi ništa novo povrh razgovora koji je s fratrom prethodno uživo vodio novinar Novosti.
– To je laž i montaža – odgovorio je.
– Kako je laž i montaža kad ima sve crno na bijelo? U stopu za Šimičevićevim člankom u Novostima na Indexu je osvanuo vaš članak koji se grebe i paratizira na njemu, tek na dva mjesta usitno navodeći izvornu lokaciju priče, ne navevši pritom čak ni ime autora, a kamoli da biste se udostojili naznačiti kako je Šimičević već vodio vrlo sličan razgovor s optuženim, koji tek loše imitirate dok od toga radite svu poantu vlastitog članka.
– Ništa mene to ne zanima, mi samo prenosimo, ja sam mislio... to je u redu preuzeti.
– Je li vas Babić kaznio?
– Što će me kazniti? To je laž, laž i laž da mi lešinarimo na Novostima.
– Zanimljivo je da su vašem gazdi istovremeno Novosti "nametnici na proračunu i borci za status quo", "ista priča i ista strana" s Crkvom i drugim nametnicima, ali su mu valjda onda dobre kad treba preuzeti posao koji su odradile u istraživanju mutnih crkvenih delikata? Želite mi, znači, reći da nema ništa protiv što mu se vlastita redakcija služi tim istim Novostima, očito ih svejedno uvažavajući kad vam dobro dođe, dok dajete tako legitimitet cijelom korupcijsko-parazitskom sustavu, kojega su Novosti, kaže, oličenje?
– Zašto bi imao nešto protiv?
– Pa koliko puta je prozivao neprofitne medije kao po definiciji poslušničke prema vlasti, jer ovisne o proračunskom novcu, ili prepisivačke u odnosu na ostatak medijske scene, nasuprot neovisnosti komercijalnog Indexa na temelju ovisnosti o klikovima, koju daje slobodno tržište. Tvrdite da mu neće smetati čuti da se novinarstvo Novosti najednom na Indexu tretira kao javno dobro, koje vrijednim odrađenim poslom za javni interes zaslužuje što dobije iz proračuna? Od kojega, štoviše, idete prepisivati! Ne mislite da ruci koja vas hrani skačete u usta, drito Babiću rušeći cijelu narativnu koncepciju?
– Naravno da mu neće smetati. Taj narativ koji prodaje mu je doduše važan, ali ne i važniji od prve dogme vjere koju od nas traži: u borbi za klikove sva su sredstva dopuštena i poželjna!
– Je li vas sram?
– Ne pretvarajte se da pitanje nije retoričko.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu