Čovjek pun afera

Vrijeme je za novog predsjednika koji nije opterećen aferama i želi biti predsjednik svih građana Republike Hrvatske. Riječi su ovo Dragana Primorca, nestranačkog kandidata HDZ-a, koje zaslužuju malo širi osvrt. 

Najprije, Primorac nikako ne može biti "novi". Čovjek koji je u dva mandata Vlade Ive Sanadera bio ministar znanosti, obrazovanja i sporta, kandidirao se za predsjednika 2009. godine pa dobio niti šest posto glasova, bio član najprije SKJ pa HDZ-a, nikako ne može ni po čemu biti "novi".

Idemo dalje, u srijedu je više puta ponosno ponovio da je on čovjek iza kojeg se ne vuku nikakve afere. Redom kako slijedi: sudski je određeno da se zbog njegovog usmenog dogovora vezanog za luksuzno uređenje ministarske sobe iz proračuna plati 3,6 milijuna eura kazne. Tvrdi da nije kriv. Potom je otkriveno da je njegova majka u Splitu kupila gradski stan u Splitu po povlaštenim uvjetima i popustom koji je dobila jer je stan bio zauzet, s obzirom da je baš on živio u njemu, da bi ga nakon dva dana prodala po dvostruko višoj cijeni. Tvrdi da je majka kupila stan jer je bila emotivno vezana za njega i da je to učinila po tržišnoj cijeni. Dalje su novinari istražili porast prihoda njegove poluklinike u poslovanju s državom. Tvrdi da se radi o sitnim iznosima. 

Ovaj tjedan mediji su istražili i Primorčev ratni put povodom njegovog imenovanja za počasnog člana Hrvatskog generalskog zbora. Novinar Slobodne Dalmacije dobio je dvojake odgovore: prema Andriji Hebrangu, koji je izašao iz HDZ-a kad je objavljeno da je ovaj stranački kandidat, Primorac je prevarant i ratni dezerter koji je pod radnom obavezom pobjegao u SAD i tamo proveo rat zbog čega bi trebao kazneno odgovarati. S druge strane Vlado Bužančić, zapovjednik antiterorističke postrojbe, tvrdi da je Primorac kao član taekwondo kluba Kocunar cijelu 1990. bio uključen u sve aktivnosti vezane uz stvaranje samostalne Hrvatske i da je jedan od glavnih zadataka jedinice bilo preventivno djelovanje protiv snajperista. 

Kako je u praksi izgledalo djelovanje ove paravojske, najbolje je sažeo sam Bužančić: "Pretresali smo po Splitu sumnjive stanove". Pretresli su ih, kaže, više od 3000 i to po dojavama građana i MUP-a. Ne treba sumnjati tko je to bio "sumnjiv" ovoj naoružanoj skupini građana početkom devedesetih u gradu koji je i inače bio bogat stanovima u vlasništvu jugoslavenske vojske. Bužančić, međutim, kaže da je svaki od 3000 pretresenih stanova bio s razlogom pod sumnjom i da je iz njih izvučeno nekoliko kamiona raznog oružja, od pušaka do bombi, i da su tako doslovno spasili Split od snajperista. Kao što znamo, u Splitu, baš kao niti u drugim hrvatskim gradovima dalje od fronte, nije pronađen nijedan snajperist, ali su zato bile tisuće deložacija nacionalno i ideološko nepodobnih stanara iz istih onih stanova koje je Primorac ranije pročešljao. 

Reagirale su predsjedničke kandidatkinje Ivana Kekin i Marija Selak Raspudić. Kekin kaže kako je upadanje u tuđe stanove ozbiljna stvar, posebno kad se zna da je početkom devedesetih mnogo građana srpske nacionalnosti ostalo bez domova, da su bili prisiljeni otići iz njih ili ih dati u bescjenje te da Primorac mora odgovarati za to, dok ga je Selak Raspudić pozvala da obrazloži što je radio 90-ih, jer bi građani to morali znati.

Reagirao je i Milorad Pupovac iz SDSS-a: "Iz onoga što je Bužančić kazao ne možemo razlučiti koliko je to stvarno istina, a koliko je on želio izreći pohvalu Primorcu. Očito je, naime, da je ponovno došlo vrijeme da se ljudi mogu hvaliti s takvim stvarima, umjesto da imaju svijest o tome kako su takva djela odavno trebala biti sankcionirana."

Tekst je objavljen u tjedniku Novosti