-
Andrej Plenković, premijer Republike Hrvatske Foto: HINA/ Admir BULJUBAŠIĆ
Who cares?!
Dvije riječi kojima je Andrej Plenković u Hrvatskom saboru otvorio novu epohu hrvatskog zdravstva…
Epohu u kojoj više nije važno tko liječi, nego tko upravlja…
Nije važno koliko liječnika odlazi, nego koliko ih još nije otišlo…
A pitanje je postavila Ivana Kekin…
I to krajnje nepristojno…
Zanimalo ju je što će biti s radiologijom u KBC-u Sestre milosrdnice nakon povratka Dijane Zadravec na čelo odjela i najavljenog odlaska liječnika…
Usred ozbiljne državničke rasprave o kadrovskim pitanjima, političkim odnosima i osobnim zaslugama, zastupnica se sjetila pacijenata…
Kao da je bolnica osnovana zbog njih…
Kao da se u bolnicu dolazi liječiti…
Premijer je zato reagirao odlučno, državnički i gotovo filozofski…
Who cares?
Premijeru poliglotu kad ponestane odgovornosti na hrvatskom, uvijek ostaje engleski…
Uostalom, objasnio je, u bolnici ima više od četrdeset radiologa, a desetak ih ne želi raditi s novom predstojnicom…
Dakle, problem je riješen…
Ako deset liječnika ode, ostaje trideset…
Ako ode još deset, ostaje dvadeset…
Ako odu svi, ostaje predstojnica…
A to je, priznat ćete, najvažnije…
Jer bolnica bez liječnika još uvijek može imati upravu, ravnatelja, predstojnicu, pravilnik o sistematizaciji i službeni pečat…
Ali bolnica bez predstojnice?!
To više nije bolnica…
To je anarhija…
A onda je Ivana Kekin izgovorila nešto potpuno skandalozno…
‘Briga je pacijente!’
Ti vječno nezadovoljni korisnici zdravstvenog sustava koji neprestano nešto traže…
Jedni bi pregled…
Drugi dijagnozu…
Treći liječenje…
Četvrti bi čak preživjeli…
Čovjek im osigura bolnicu, zgradu, upravu, predstojnicu, portira i automat za kavu…
A oni bi još i liječnike…
Pa gdje to ima…
Premijer je potom otvorio pitanje Istre, subvencija i supruga Ivane Kekin…
Jer kad vas pitaju za radiologe, najbolje je odgovoriti o nečijem mužu…
To je stara hrvatska medicinska metoda…
Pacijent dođe zbog tumora, a vi mu objasnite što mu je šogor radio prije deset godina…
Dijagnoza možda izostane, ali politička anamneza je besprijekorna…
A Dijana Zadravec?
Ona je u cijeloj priči postala gotovo metafizičko biće…
Liječnici dolaze i odlaze…
Pacijenti čekaju…
Bolesti napreduju…
Ali funkcija ostaje…
Jer u hrvatskom zdravstvu postoje dvije vrste ljudi…
Oni koji su zamjenjivi…
I oni zbog kojih se mijenjaju svi ostali…
A premijer je možda sasvim slučajno izgovorio najiskreniju rečenicu svoje političke karijere…
Who cares!
Korupcija?
Who cares!
Odlazak liječnika?
Who cares!
Liste čekanja?
Who cares!
Pacijenti?
Who the hell cares?!
Ivana Kekin poručila mu je da će iza njega ostati spaljena zemlja…
Možda je pretjerala…
Možda će ostati pokoja bolnica…
Pokoji liječnik…
Pokoji pacijent…
I poneka magnetska rezonancija koja će još uvijek raditi…
Samo neće biti nikoga da pročita nalaz…
Ali zato će na vratima uredno pisati ime predstojnice…
A iznad ulaza, umjesto Hipokratova načela Primum non nocere - prije svega ne naškoditi - moglo bi stajati novo geslo hrvatskog zdravstva…
Who cares!
Jer Hipokrat je očito bio naivan čovjek…
Mislio je da je smisao medicine liječiti bolesne…
Nije znao da će dvije i pol tisuće godina poslije hrvatska politika otkriti mnogo važniju medicinsku disciplinu…
Očuvanje funkcije pod svaku cijenu…
Pa makar posljednji liječnik ugasio svjetlo…
Posljednji pacijent zaključao vrata…
A posljednja predstojnica ostala sama u praznoj bolnici…
S urednim imenovanjem, službenim pečatom i punom podrškom sustava…
Barem je tako u KBC-u Sestre nemilosrdnice…
Gdje je milosrđe ostalo u nazivu…
A ‘Koga briga?’ postalo dijagnoza države…