Aleksandar Dugin ima još ideja: Velika Istočna Europa od Jadrana do Poljske

Tko je  ruski filozof Aleksandar Dugin, čija kći je ubijena u atentatu? Što točno predlaže, o čemu je pisao? Valja u prvom redu znati da se bavio i našim krajevima. 

'Rusija s obzirom na Istočnu Europu predlaže jedan konstruktivan projekt koji se može nazvati Velika Istočna Europa.' U tu tvorevinu ušli bi Poljaci, Bugari, Slovaci, Česi, Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci, Rumunji, Grci, muslimani iz Srbije i Bosne, Mađari. Navodi se to u knjizi 'Geopolitika multipolarnog svijeta' koju je napisao Aleksandar Geljevič Dugin. Objavljena je 2012. godine u Moskvi, a u Hrvatskoj 2017. godine u Biblioteci Alelon, izdavač je Zadruga Eneagram. Urednik knjige je Branimir Vidmarović.

Kad je riječ o Duginu i njegovim suradnicima i simpatizerima u svijetu, niz je tu zanimljivih stvari, primjerice na hrvatskom portalu geopolitika.news, koji vrvi proruskim komentarima. Valja reći da postoji i portal sličnog naziva, geopolitika.ru, na kojem piše Aleksandar Dugin i promovira svoju tzv. četvrtu političku teoriju. Prve tri su liberalizam, komunizam i fašizam. Četvrta, Duginova teorija, temelji se na tradiciji i teologiji. Jedna od autorica na portalu geopolitika.news  je i Sanja Vujačić, koja se u svojim tekstovima poziva i na Dugina, a prije nekoliko mjeseci u hrvatskim dnevnim novinama promovirala je nešto, što bi moglo biti jako 'popularno' u Hrvatskoj:

 'Slaveni su najbrojnija skupina naroda pa bi u Europi od Atlantika do Urala postupno mogli ostvariti dominaciju nad ostalim narodima' – rekla je, pa objasnila kako ipak nema straha od ujedinjenja Slavena, jer se oni bore za nezavisnost, ali je nikad ne dosegnu, nego 'iz jedne pozicije ovisnosti prelaze u drugu'. Sanja Vujačić nije objasnila zašto bi cilj trebao biti 'dominacija nad ostalim narodima' ni tko uopće takvo ujedinjenje želi. Ali, Slaveni pod jednom kapom ideja je koja podsjeća na Duginove veleprostore i njegovu Veliku Istočnu Europu. Sanja Vujačić predstavljena je kao doktorica znanosti koja radi na francuskom Institutu za interkulturalnu inteligenciju. Na mrežnoj stranici tog instituta mogu se naći podaci da njime upravlja tvrtka Korall Consulting Ltd. s osnivačkim kapitalom od 1800 eura. Na čelu instituta je Corine Korall, a nudi treninge za bolje razumijevanje među različitim kulturama. Pitanje je samo je li riječ o boljem razumijevanju ili želji da netko dominira drugima. 

Koliko je važno što piše neobični ruski autor različitih knjiga? Koliko je Dugin utjecajan? Treba li nas zazepsti oko srca kad vidimo kartu u kojoj je Hrvatska odvučena na istok, u neku čudnu zajednicu nacrtanu u glavama kartografa neobičnih sklonosti? Prije tri mjeseca Dugin je najavio da će se dogoditi ‘zaokret Srbije prema ruskoj političkoj agendi oživljavanja slavenstva’. - Vidjet ćete to kad formiramo svoj cilj na Balkanu. Sad moramo završiti ono što smo započeli - najavio je. 

Moglo bi biti da zaista jest važno što govori i piše Dugin. Mnogi, naime, tvrde kako su njegove ideje važne u Kremlju. Tako je još 2008. zagovarao aneksiju Krima, šest godina prije nego što se dogodila. Nova Rusija je termin za istok Ukrajine koji je preuzeo i Putin. Ono što Dugin govori ili o čemu piše kao da se ostvaruje.

Primjerice, u  knjizi koju citiramo, koja je izašla 2012. godine, Velika Britanija je na jednoj karti prikazana izvan Europe, u zajedničkoj zoni s Kanadom i SAD-om. Bilo je to nekoliko godina prije referenduma za izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, održanog u lipnju 2016. godine. 

Kolumnist Washington Posta David Von Drehle pisao je u kolumni u ožujku ove godine kako se ruski predsjednik Vladimir Putin doslovce drži naputaka koje je Dugin dao u svojoj knjizi iz 1997. godine koje kolumnist ovako prenosi:

'Ruski agenti trebaju izazvati rasne, religiozne i klasne podjele unutar SAD-a i promovirati izolacioniste. U Velikoj Britaniji psihološko-propagandni napori trebaju se koncentrirati na pogoršanje povijesnih raskola s kontinentalnom Europom i separatističkih pokreta u Škotskoj, Walesu i Irskoj. Zapadna Europa, u međuvremenu, treba biti odvučena u pravcu Rusije uz pomoć prirodnih resursa, nafte, plina i hrane. NATO se treba iznutra urušiti.'

Nekako se čini da Duginovoj strategiji dosad dosta dobro ide. Britanija je izvan EU. Udari na temelje poretka potresli su Sjedinjene Države. Nijemci se sve do novog napada na Ukrajinu nisu dali odvojiti od ruskih plinovoda, a i sad je to upitno. Škotska bi mogla ponovo zatražiti izlaz iz Ujedinjenog kraljevstva.

Dugin u svojoj knjizi dijeli svijet na tzv. veleprostore, pa svaka velika zemlja ima svoju zonu zemalja koje joj pripadaju, svijet se sastoji od više zona zemalja okupljenih oko jedne velike sile: tzv. multipolarnost. Moglo bi se to činiti zanimljivim antiglobalistima? Ili bi možda ipak moglo podsjetiti na mafijašku podjelu terena. Dugin kaže kako 'u načelu multipolarnost različite vrijednosne sustave i kulture vidi apsolutno raznovrsnima i apsolutno jednakovrijednima. Slijedom toga, Zapad u cjelini, i oni koji dijele njegove vrijednosti, doista nemaju nikakvih razloga ustrajavati na univerzalizmu svojega tipa demokracije, ljudskih prava, tržišta, individualizma, individualnih sloboda, sekularizma, itd.’

Sloboda, ljudska prava, tržište – to su valjda sve stvari koje narodima treba silom nametati. Ili bi možda ipak svi rado živjeli u slobodi? Kako to da migranti onda svim silama navaljuju na zapad? Razumni argumenti ovdje se, očito, ne uzimaju u obzir. Dugin dijeli svijet na dvije 'civilizacije', 'civilizaciju mora' i 'civilizaciju kopna'. Amerika je morska, Rusija kopnena, euroazijska sila. Sad je na djelu, tvrdi, unipolarnost na čelu sa SAD-om, a SAD je ‘zemlja apsolutnog zla’, i on bi htio zainteresirati druge velike zemlje za multipolarnost, koja ne podrazumijeva jačanje nacionalnih država, nego blokova okupljenih oko velikih zemalja.

Multipolarnost se spominje i u jednom diplomskom radu kod mentorice dr. Jelene Jurišić s Hrvatskih studija. Rad se bavi odnosima Rusije i Kine i ističe kako je ‘Kina postala jedan od najvećih zagovornika multipolarnog svijeta, a kao takva postaje jako zanimljiva u kreiranju novog geopolitičkog poretka.’ Rad završava ovako: ‘Sve u svemu, sa sigurnošću zaključujem kako su odnosi Rusije i Kine u 21. stoljeću najbolji do sad. Obje države žele stabilnost kako svoje zemlje, tako i svoje regije, a za ostvarenje tih želja potrebni su prijateljski odnosi koje njeguju već par desetljeća. Primat Sjedinjenih Američkih Država dovele su u ozbiljno pitanje, a u godinama koje slijede gledat ćemo kako će se odigrati prijenos s jednog na drugo središte moći.’ Eto, diplomanti znaju što žele svjetske sile i najavljuju pad Amerike.  

Mentorica Jurišić poznata je po svojim nastupima u kojima analizira Rusiju i ruske odnose sa svijetom, a prije osam godina u jednom intervjuu za časopis Obnova koji je izdala Udruga Obnova i još se može naći na mreži, kaže kako sad  'Rusi imaju lidera kojim se, za razliku od mnogih prije njega (posljednji je bio Staljin), u punom smislu riječi ponose. Imaju lidera kojega se ne srame kao što su se sramili njegovih prethodnika dok su obavljali svoje državničke funkcije (Staljina su se počeli sramiti nakon otkrića zločina koje je počinio).'

Jedan od brojeva časopisa Obnova predstavio je javnosti i Zlatko Hasanbegović. U istom broju časopisa je i intervju Branimira Vidmarovića, urednika Duginove knjige o multipolarnom svijetu. Vidmarović u intervjuu kaže: ‘Ono što Rusija doista želi postići je pravi multipolarni svijet ravnopravnosti i u toj je nakani vrlo iskrena, ali možda i naivna, smatrajući da se takav svijet može izgraditi isključivo preko antiameričke pozicije. U tom zanosu Moskva ne vidi, ili za sada ne želi vjerovati, da kineski ciljevi nisu isti.’

Eto, multipolarnost gotovo da je utopija, a Rusija vrlo iskrena i naivna, barem u ovoj interpretaciji. Multipolarni novi svjetski poredak u fokusu je interesa i portala koji se povezuje s ubijenom Duginovom kćerkom. ’Novi svijet se rađa, multipolarni svijet u kojem će zapadna dominacija postati prošlost…’, navodi se na portalu United World International.  

Kako veleprostore vidi Dugin? Oni se mogu različito organizirati, piše, kao jedna država, kao zajednica samostalnih država, kao zajedničko područje.

Veleprostori i više svjetskih polova su očito mamac kojim bi se htjelo privući druge velike zemlje, Kinu, Iran, Indiju, Brazil, Južnu Afriku u tu zastrašujuću igru, u gradnju novog svjetskog poretka. Koliko mamac već djeluje, zanimljivo je pitanje. Svakom njegov dio svijeta u kojem igra po vlastitim pravilima, ima svoju istinu i svoje podaničke zemlje, i, vjerojatno, radi što hoće. Euroazija je ključna zona, piše Dugin, s Rusijom kao nezavisnim polom. Turska, Iran, Indija, Pakistan bili bi veleprostori za sebe, Kina i Japan mogli bi imati svoje veleprostore i tako dalje, niz je tu različitih mogućnosti, kaže ovaj autor. Što znači veleprostor za zemlje oko jednog pola, možda se najbolje vidi na Ukrajini, zemlji u veleprostoru Rusije. 

To bi bila slika novog svijeta, kojem je, čini se, rat u Ukrajini trebao biti uvod.  O multipolarnosti su nakon početka rata u Ukrajini počeli govoriti i politolozi u Hrvatskoj, ne objašnjavajući što je to točno, ne upozoravajući da je riječ o pokretu protiv liberalne demokracije. 

Što točno Dugin nudi? Primjer koji daje: ‘Sjeverna Koreja je primjer hrabrog i uspješnog otpora globalizaciji i unipolarnosti’! Ima možda neke restrikcije demokracije', priznat će autor, ali to je po buržoaskim, liberalnim mjerilima. A Južna Koreja ima populaciju koja je lišena materijalnih, ali ne i psiholoških poteškoća!

Eto, svi su slijepi kad zavide Južnoj Koreji, a žale podanike Dragog vođe, ali ne uzimaju u obzir psihološke poteškoće stanovnika visoko razvijene zemlje koje otkriva ovo zanimljivo djelo. Možda je slučajno i što je Putin upravo ovih dana najavio širenje odnosa Rusije i Sjeverne Koreje.   

Zašto okupljanje velikih država?

'U ovom trenutku nijedna od glavnih velesila, pa čak ni neki blok glavnih sila, nema dostatan potencijal, koji bi mogao zahtijevati da bude samostalna strateška opozicija, naspram moći Sjedinjenih Država i zemalja članica NATO-a.' navodi Dugin, pa predlaže udruživanje velikih zemalja protiv Zapada. To bi bila 'globalna revolucionarna alijansa' svih organizacija i pojedinaca koji korijen 'suvremenog zla vide u liberalizmu, globalizmu i amerikanizmu'. Kome je suvišna sloboda, dakle, neka se pridruži. Autor odmah svima odriče pravo na kritiku: 'kategorički je zabranjena bilo kakva kritika antiameričkih režima'. 

Zanimljivo je da s ovim autorom u dijalog ulaze i ozbiljni europski filozofi, pa je pitanje jesu li pročitali ovo djelo do kraja, jer se na kraju obećava ovakav raj na zemlji: 'Žene će biti opskrbljene keramičkim posudama sa svježim mlijekom i dat će im se veliki, najljepši šeširi'. Možda bi se moglo ipak razmisliti o jednoj Duginovoj ideji, onoj da se ekonomija ukine, a ekonomisti otpuste, te da više ne bude automobila, osim vrlo, vrlo lijepih. Ples će biti politička dužnost, medvjedi će obrađivati polja, a svinje će se hraniti same ili će si izabrati glavnu svinju za zapovjednika. I tako, ideja za idejom: ljudi će najviše vremena trošiti na odijevanje, a tu će biti nevjerojatne količine kobasica, sireva i lješnjaka. Što ako netko više voli orahe, nismo doznali.

Mogli bismo se smijati svemu ovome. Ali, Dugin je bio na čelu katedre za sociologiju međunarodnih odnosa na slavnom moskovskom Sveučilištu Lomonosov, sve dok nije bio prisiljen povući se zbog svojih riječi o Ukrajini: 'Ubij. Ubij.'  

Kako bilo, Dugin zanimljivo piše i o ratu. ‘Rat je naša domovina, naš element, naše prirodno i urođeno okruženje - u kojem se treba naučiti živjeti herojski, učinkovito i pobjedonosno.’

Ima li izgleda da se to ne ostvari? Teško je to reći. Jasno je samo da svi radikalni europski desničari-suverenisti koji šuruju s Putinom možda ipak lete kao guske u magli. 

'Sad moramo početi. Moramo ići do kraja', citira se Dugina u tekstu u povodu ubojstva njegove kćeri na portalu geopolitika.ru. Što se mora početi, u čemu valja ići do kraja? Nastavak je to Putinove rečenice o Ukrajini: 'Nismo zaista ništa još ni počeli.' Dakle, očito totalni rat. U tekstu potpisanom s Pepe Escobar stoji: ‘Rusija je zaista, i to nije propaganda, izazvala Zapad kao civilizaciju.’ 

Još je moguće da Putin ne prijeđe Rubikon. Možda i neće (zna on da ne vole sve žene velike šešire), ako Nijemci odluče žrtvovati nekoliko postotaka industrijskog rasta i odreknu se jednog putovanja ili potpuno nove kolekcije odjeće za proljeće 2023.  Ako se budemo grijali punim gasom ove zime, proljeće možda neće ni doći. 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu