Alice Munro tek je trinaesta žena koja je na Nobelovom sajmu taštine dobila nagradu za književnost

Konačno su se u Stockholmu sjetili da postoje i žene. Nobelovu nagradu za književnost do ove godine dobilo je samo 12 žena, zadnja dobitnica bila je Herta Müller prije četiri godine. Ove godine trijumfirala je Alice Munro, kanadska književnica koja je spisateljsku karijeru započela kako bi stupila u kontakt s mladićem koji je bio urednik u sveučilišnom časopisu. Majstorica kratke priče kroz čitavu paletu uglavnom ženskih likova progovara o svakodnevnim temama kroz dramatične sudbine “običnih ljudi”. Riječ je o genijalno odmjerenoj pripovjedačkoj tehnici koja ni u jednom segmentu ne upada u zamku patetike, nego donosi pred čitatelja savršen književni izraz.

Dobitnica je triju „Guvernerovih nagrada“ – najprestižnije kanadske književne nagrade 1968. godine za zbirku priča "Dance of the Happy Shades", 1978. za zbirku "Who Do You think You Are?" te 1986. za "The Progress of Love". Dvostruka je dobitnica i važne „Gillerove nagrade“, a 2009. Alice Munro dobiva i nagradu „Man Booker International“ za životno djelo koju mnogi kritičari nazivaju "kompetentnom alternativom" Nobelovoj nagradi. Dodjeljuje se svake dvije godine i u izbor ulaze pisci iz cijelog svijeta kojima su djela prevedena na engleski jezik.

Dodjela Nobela za književnost s razlogom se često uspoređivala sa sajmom taštine. Koplja oko te nagrade lomila su se na različite načine uz osporavanje ili odobravanje imena dobitnika. Razlozi su razni: od ideoloških i političkih kao kod dobitnika iz 2010. godine Maria Vargasa Llose, vodećeg peruanskog romanopisca, preko opravdanih ili neopravdanih razloga odbijanja te nagrade kao kod Pasternaka ili Sartrea koji prihvaćanjem nije htio postati “neka vrsta institucije” pa sve do Steinbecka kada je Nobel dodijeljen autoru “limitiranog talenta koji je u njegovim najboljim knjigama razvodnjen desetorazrednim filozofiranjem”.

Godine 2011. nagradu je primio Tomas Gösta Tranströmer, švedski  pisac i pjesnik koji je čak sedamdesetih godina primio kritike kako njegovo pjesništvo nije dovoljno politički angažirano, a godinu kasnije Mo Yan, kineski pisac pravog imena  Guǎn Móyè, na što su burno reagirali brojni umjetnici i pisci pošto je riječ o “režimskom piscu koji podržava državnu cenzuru”.

Britanska kladionica Ladbrokes privukla je i  ove godine pažnju brojnih medija gdje su nastala raznorazna šuškanja oko eventualnih dobitnika najvrjednije nagrade za književnost. Tako su proglašeni favoritima Haruki Murakami, Philip Roth, Don DeLillo, Joyce Carol Oates, Peter Nadas, Ko Un, Alice Munro... Nagađa se kako bi nagrada mogla otputovati u Afriku pošto je zadnji put afrički pisac nobelovac, Nigerijac Wole Soyinka, Nobela dobio davne 1986. godine. Kao potencijalni dobitnici spominju se i Ganac Ayes Kwei Armah, somalijski disident Nuruddin Farah, Kenijac Ngũgĩ wa Thiong'o, književnik s Mozambika Mia Couto i Nigerijac Ben Okri.

Činjenica je da su dosada najviše nagrađivani romanopisci, a najmanje Nobela primile su žene, od 109 nagrađenih samo je 12 žena. Prva među njima bila je Šveđanka Selma Lagerloef 1909. godine, koja je inspiraciju pronašla u životu pokrajine Varmland, sjedinjenju kršćanstva i socijalizma, trudeći će u isto vrijeme unaprijediti nastavu zemljopisa u osnovnoj školi što je uspjela preko knjige za djecu. Grazia Deledda Nobela je zaslužila 1926. opusom od više od trideset romana i četiristo pripovijetki u koje je unijela duh sardinijske tradicije, narječja, krajolika i kulture.

Sigrid Undset, norveška književnica, bila je dobitnica 1928. godine. Nametnula se trilogijom o životu u Skandinaviji u srednjem vijeku, portretirano kroz ženske perspektive od rođenja do smrti. Pearl Sydenstricker Buck zaslužila je Nobela 1938. godine tematizirajući azijsku kulturu uglavnom kroz epske opise seoskog života u Kini. Gabrieli Mistral, čileanskoj pjesnikinji uspjelo je to 1945. godine, a Leonie (Nelly) Sachs, njemačkoj književnici židovskoj podrijetla 1966. godine. Nadine Gordimer, južnoafrička spisateljica koja kroz književnost progovara o rasnim i moralnim pitanjima, oduševila je akademiju 1991., a Toni Morison 1993. svojim sabranim djelima epske tematike i živih dijaloga afroameričkih likova. Ostale dobitnice su Wisława Szymborska, Elfriede Jelinek, Doris Lessing i Herta Müller.

Nepobitno  je da su žene kroz povijest imale otežan pristup obrazovanju, a tome u prilog ide i činjenica da je npr. spisateljica Wirginia Wolf na početku 20. stoljeća smjela otići u sveučilišnu knjižnicu jedino u pratnji muškarca. Uz crkvu koja je otežavala mogućnost sveučilišnog obrazovanja i teške uvjete egzistencije, ipak postoje žene koje se može izdvojiti u 20. stoljeću kao one koje su “prkosile svom vremenu”. Danas kada su uvjeti idealni, a sva vrata knjižnica širom otvorena, svakako je u književnosti  opet došao red na žene. Nobelovke.