Sanja Despot
<p>Kao novinarka i urednica prošla više redakcija dnevnih i tjednih novina, a nije izgubila strast za novinarstvom, ni uvjerenje da je ono potrebno.</p>
Nakon najžešćih okršaja koji su se u noći na srijedu vodili u središtu Istanbula, trg Taksim privremeno je "očišćen". Premijer Recep Tayyip Erdogan najavio je sastanak s predstavnicima prosvjednika, jednom glumicom i kolumnistom, za koje se uspostavilo da ni na koji način nisu povezani s organizatorima demonstracija koje već 12 dana tresu Tursku. Svojim prijetnjama Erdogan samo dolijeva ulje na vatru, svjedoči nam hrvatska studentica koja studira u Istanbulu i aktivno sudjeluje u prosvjedima. Trenutačno je na magisteriju na Bogazici, fakultetu u Istanbulu, nakon kojeg namjerava ostati živjeti u Turskoj. Zbog neslavne prakse ušutkivanja glasnika i cenzure u Turskoj, izrazila je želju da njezino ime ne objavimo. "Ima mnogo uhićenih stranih državljana koje Erdogan karakterizira kao zločinačku ruku kojoj je cilj rušenje Turske", obrazlaže zašto želi ostati anonimna. Ovo je njezino tumačenje događaja.
Prošlo je već više od 10 dana otkako traju žestoki prosvjedi u Istanbulu i Ankari, i to svakim danom sve većom žestinom, što prosvjednika, što policije. Sve je počelo kada su društvene mreže Twitter i Facebook preplavile obavijesti o žestokoj reakciji policije na prosvjednike u parku Gezi pretprošli petak oko pet ujutro te pozivima da se pruži potpora prosvjednicima na Taksimu, koji su tretirani na brutalan način. Prosvjedima sam se u subotu priključila i sama, kao i druga velika većina Istanbulčana.
Zašto? Prvo, bila sam šokirana tretmanom policije; drugo, mediji u Turskoj o tome uopće nisu izvijestili, čak ni kada su u petak prosvjedi počeli (u to vrijeme turski je CNN prikazivao dokumentarac o pingvinima - što je valjda već ušlo u anale - a ni druge turske televizijske kuće nisu se ponašale bitno drukčije); i treće, zato što smatram da svatko ima pravo izraziti svoje mišljenje, jednako kao što svatko ima pravo biti informiran. To su razlozi zbog kojih su se i moji kolege i prijatelji priključili i vjerujem da su upravo zbog toga prosvjedi postali tako masivni. Mediji i dalje nisu izvještavali o tome što se događa, a ako jesu, onda je to bilo na način koji očito nije odgovarao stvarnom stanju.
Situacija se dodatno zaoštrila kada je Erdogan počeo izjavljivati da će se nastaviti s onim što je započeto te da na prosvjedima sudjeluju marginalne, ekstremističke skupine koje su režirane iz inozemstva. Dok je premijer boravio izvan zemlje, a njegovi zamjenici i ostali političari počeli davati pomirljive izjave, činilo se da će se situacija primiriti. Na žalost, povratkom u Tursku nastavio je u svom tonu ponovno karakterizirajući prosvjednike kao pljačkaše koje treba eliminirati. Upravo zbog njegovih kontinuiranih ekstremnih izjava i policijske represije koja traje i dalje, prošlu su večer na Taksimu održani najžešći prosvjedi dosad.
Vjerujem da su prosvjedi eskalirali zbog nezadovoljstva koje je već dugo prisutno u turskom društvu, a povezano je s redovitom medijskom cenzurom i ostalim ograničenjima u političkim pravima i slobodama. Tursko je društvo u krizi identiteta i načelno bi se moglo podijeliti na sekularni i islamistički dio. Stvarnost je, međutim, po običaju puno kompliciranija i ne može se svesti na crno-bijeli svijet. U prosvjedima sudjeluje na tisuće ljudi i ne bih se usudila kategorizirati ih i svrstavati pod zajedničke nazivnike poput onoga da je riječ o protuislamističkom otporu. Istina je da se prosvjedom i ljudima koji sudjeluju u njemu pokušava manipulirati u različite svrhe, pa je i bilo za očekivati da će se na ulicama pojaviti različite skupine s različitim ciljevima, kao i politička opozicija poput kemalista (ataturkovci), koji su nastojali prosvjednike pridobiti na svoju stranu. Zbog prisutnosti kemalista i činjenice da se među prosvjednicima ne može sresti pokrivena muslimansae žena mediji su zaključili kako praktični muslimani ostaju kod kuće jer ne podržavaju prosvjed, no to nije istina. Neke moje kolegice s fakulteta koje nose marame htjele su nam se priključiti, ali su naišle na skupinu kemalista, pa su bile prisiljene pobjeći. Ipak, po onome što sam vidjela, ne bih rekla da su kemalisti i slični naišli na veći odziv. Ljudi su se jednostavno okupili bez obzira na svoju političku ili vjersku orijentaciju i daju podršku, s tim da se koriste različiti suptilni načini koji bi trebali iscrpiti prosvjednike. Na primjer, javni prijevoz oko Bešiktaša i Taksima i dalje je više-manje blokiran, pa sam, na primjer, veći dio puta do trga morala odraditi pješice. Isto tako, policija je danju uglavnom neaktivna. U posljednje vrijeme nisam vidjela nijednog policajca, osim što se helikopterima redovito nadgleda područje, ali su zato itekako aktivni noću.
Posljednjih se dana stoga ozbiljni prosvjedi odigravaju jedino noću. Ja na žalost, što zbog sve većeg pritiska obitelji i prijatelja, što zbog posla, ne sudjelujem više na prosvjedima na Bešiktašu i Taksimu, koji su, sudeći prema svjedočenjima prijatelja, postali žešći, ali zato redovito svaku večer pružam podršku u svojoj četvrti.
Osim aktivnih prosvjeda, odigravaju se i oni "pasivni“, i to diljem Istanbula i Ankare, u gradskim četvrtima. Svaku večer oko pola sata palimo i gasimo svjetla i lupamo loncima ili čime god što nam dođe pod ruku. Oba su grada redovito pod nadzorom helikoptera, osobito noću.
Kako će se sve ovo završiti i je li opravdano to što se događa nazvati turskim proljećem, ne znam. Ne usuđujem se izvlačiti pompozne zaključke. Ipak, zabrinjava me sve veća manipulacija prosvjedima, što premijerovih, što samih prosvjednika koji redovito preplavljuju internet lažnim fotografijama i preuveličanim izvještajima.
Iskreno, sve je teže pratiti što se događa i koji je krajnji cilj. Na ulicama su tisuće ljudi s različitim zahtjevima. Najglasniji su oni za Erdoganovom smjenom, no valja napomenuti da Platforma solidarnosti, organizatori prosvjeda, imaju sljedeće zahtjeve: svaki projekt koji je vezan uz gradnju trgovačkog centra, hotela, muzeja i sličnog u parku Gezi treba biti obustavljen i park treba ostati ono što i jest - javna površina; svi prosvjednici koji su uhićeni i pritvoreni trebaju biti pušteni na slobodu; svi dužnosnici koji su odgovorni za policijsko nasilje trebaju podnijeti ostavke; upotreba vodenih topova i ostalih sredstava kojima se policajci služe treba se zabraniti; i na kraju, zabrana javnog okupljanja na Taksimu treba biti povučena. Dakle, ostali zahtjevi koji se spominju, poput premijerove ostavke, ne mogu se pripisati "službenim“ prosvjednicima.
Posljednjih dana govorilo se o mogućem Erdoganovu sastanku s prosvjednicima. Spominjalo se nekih 19 imena, što akademskih profesora, što studenata. Međutim, nitko ne zna odakle su se ta imena pojavila, posebice zato što nisu povezani s Platformom, koja je i demantirala mogućnost sastanka. Dakle, očito je da je riječ o izmišljotini.
Posljednji događaj koji je izazvao buru u javnosti vezan je uz navodne prosvjednike koji su jučer rano ujutro bacali na policiju molotovljeve koktele, a što su odmah prenijele sve turske medijske kuće. Međutim, ono što upada u oči je mlaka reakcija policije koja je doslovno trčkarala oko njih bez upotrebe značajnije sile. Navodno je riječ o civilnoj policiji i Erdoganovim pristašama koji, prerušavajući se u civile i napadajući policiju, nastoje diskreditirati prosvjednike koji su, treba reći, uglavnom nenasilni. Kada će i kako prosvjed završiti teško je predvidjeti jer što je policijska sila veća i što su premijerove izjave ekstremnije, to je na ulici više ljudi.
Umjesto zaključka, osvrnula bih se na ulogu vojske u svemu jer neki spominju i mogućnost vojnog udara. Slični su se prosvjedi u Turskoj u prošlosti redovito završavali udarima u kojima bi vojska preuzimala vlast. Mnogi se Turci boje da bi se takav scenarij mogao ponoviti te da bi moglo doći do građanskoga rata jer Erdogan ipak ima velik broj pristaša. Možda je njegova politička ideologija upitna, ali je u njegovih više od 10 godina mandata Turska doživjela golem ekonomski napredak. Tenzije između njega i vojske nisu tajna, kao što nije tajna ni to da vojska podupire prosvjednike. Pridružuje se "pasivnom" otporu paleći i gaseći svjetla, a odbila je i pružiti pomoć policiji. Ipak, mnogi smatraju da vojska nije dovoljno jaka za udar. Što god da je istina, prosvjedi se nastavljaju i prilično je nejasno kako će se sve završiti. Iako su mnogi mediji prognozirali da će se prosvjednici s vremenom ispuhati, sudeći prema stanju u Istanbulu i Ankari, daleko su od istine.