Svašta je Kerum narodu poklonio za vikend – dućan, Grašu, nove žute vrećice, Faninu trudnoću... Foto: Zeljkokerum.hr
Velika je to fešta bila. I prikladno je danima po medijima najavljivana, pa onda i prenošena, kao da je u Kaštelima Apple izgradio tvornicu iPhonea, a ne da je Željko Kerum otvorio samoposlugu. Obradovao je naš Željko prve kupce i nastupom Petra Graše, zapravo se ne zna što ih je više razgalilo, pjesme splitskog estradnjaka ili vijest da je Fani Kerum i treći put trudna, jer i time se Kerum pohvalio, pa kako onda ne bi naslovi rekli da je opet "u formi"?
A pokazao je Željko da je i u verbalnoj formi, kao u najboljim danima. Pa smo onda čuli da nema više namjere ići u Sabor, jer tamo ionako ne može ništa promijeniti, ali zato će mu sestra Nevenka vrijedno javljati sve što se tamo događa i govori. Veliki će to biti udarac za hrvatski parlament, u kojem je valjda bio dva-tri puta, od toga jednom kad je morao polagati zastupničku prisegu, pa je zakasnio na konstituirajući sjednicu nakon cjelonoćnog bančenja. Doista, bit će to težak udarac demokratskom životu u Hrvatskoj. Naravno, većina Kerumovih navijača očarano je - čitam po mrežama - dočekala dokaz neuništivosti njihova Željka, koja se može mjeriti samo s legendarnim žutim vrećicama. Ne mogu mu svi neprijatelji ništa. To što je i "onima u Saboru" rekao šta ih ide samo dođe kao bonus. Kerum ne prima saborsku plaću, a ne uzima ni druge naknade, pa i time ispada plemenit poput kakvog narodnog viteza. "Nije on kao ona druga banda saborska."
A za što bi, pobogu, Kerum trebao primati saborsku plaću? Za ona dva-tri puta što je došao na posao na kojeg su ga njegovi i HDZ-ovi birači izabrali? Za ni jedno jedincato javljanje za riječ otkad je ono bio zakasnio na konstituirajuću sjednicu, pa jedva izgovorio "Prisežem"? Za vjerojatno nijedan dolazak na sjednice dvaju odbora (za turizam, odnosno za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu), i Mandatno-imunitetnog povjerenstva? Čak i po standardima Hrvatskog sabora, u kojem se radoholičarima smatra već i zastupnike koji se uspijevaju onih šezdesetak radnih dana dovući do radnog mjesta, Kerum je jednostavno - neradnik. I onda bismo mu se trebali diviti što za to ne uzima plaću? Naplatit će se on već, ne bojte se, bar jednako obilato kako se za ono nešto rada naplate svi drugi u zgradi koju bivši splitski gradonačelnik tako rijetko posjećuje.
Željko Kerum je saborski zastupnik, narodni predstavnik u najvišem zakonodavnom tijelu Republike Hrvatske, ali on to očito ne uspijeva shvatiti. On samo zna da "tamo ništa ne može promijeniti". On ne zna da je njegov izbor nešto koštao porezne obveznike bez obzira što odbija primati saborsku plaću, i ne uspijeva sasvim pojmiti činjenicu da iza njegova ulaska u Sabor stoje neki birači koji su - što god mislili o njima - željeli da on zastupa njihove interese.
Ne, oni su mu nevažni, jer njega "tamo" predstavlja sestra. Pa on ne zna čak ni to da ne može odlučiti "neću više ići tamo", a da prethodno ne odredi zamjenika. Ništa on to ne zna, niti želi znati. On samo zna ono što se direktno tiče njegove osobne, svakodnevne koristi. On zna u svakom trenutku da je - kako kaže - "bitan" u Splitu i Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Naravno da zna, jer zbog te bitnosti će uvijek kao protuuslugu za dignutu ruku oko neke gradske ili županijske odluke zaposliti još kojega člana rodbine ili prijatelja, ili partnera. Bolje je s njima biti dobar, pa da mu daju glas za predstečajnu nagodbu za tvrtku bez zaposlenih i 1,7 milijardi kuna dugova. Kandidat nema kvalifikacija? Ne'š ti problema, promijenit ćemo propis. Kerum, ukratko, zna samo ono što mu se isplati.
Sabor? Šta će on tamo? Pa to je ionako palamuđenje u prazno, daj ti kume nešto opipljivoga, neka oni probaju raditi nešto korisno, a ne donositi one, kako se zovu, zakone.
A navijači će mu i dalje biti uvjereni kako ga je njihov Željko zakucao "onima tamo", a ne njima.