Novi ministar kulture Zlatan Hasanbegović postao je najpoznatiji nepoznati ministar kulture u povijesti hrvatske države i svih njezinih naroda kojima predsjednica Grabar Kitarović u magnovenju nježno tepa (su)građani i (su)građanke, a mandatar O'Reškovik – građevine Foto: Oslobođenje
Jedan štovatelj Poglavnikova lika i djela kojem je uža specijalnost negiranje antifašizma, ljudskih i građanskih prava manjinskih skupina, a ponajviše prava pripadnika LGBT zajednice, došao je ovih dana iz posve bizarnih razloga u sam fokus našega javno-političkog života.
Čudno, jer mrski su mu i nezavisni novinari, a ništa mu manje nije mrzak čak i jedan radijski program na kojem ga u živac sive tvari navodno najviše bodu – intelektualne rasprave.
Nitko se od nas kroničara društveno-patoloških promjena u Hrvatskoj nikada ne bi bavio njegovim likom da Zlatku Hasanbegoviću, povjesničaru o kojem je ovdje riječ, povjesničar Tomislav Karamarko nije dodijelio cijelo Ministarstvo kulture na dar pa je lik o kojem danima bruje svi mediji užario društvene mreže više od notorne Borne Rajić i reklame o čukljevima zajedno. Tako je postao najpoznatiji nepoznati ministar kulture u povijesti hrvatske države i svih njezinih naroda kojima predsjednica Grabar Kitarović u magnovenju nježno tepa (su)građani i (su)građanke, a mandatar O'Reškovik – građevine.
Za građevinu Z. H. naime, baš nitko od ljudi iz resora nije nikada čuo, taj nikada ništa nije izjavio ni objavio u kulturi ili o njoj, a ako ga netko i zna, upoznao ga je kao vatrenoga govornika s bleiburškog podija.
Novi ministar programa nema nikakvog, a avaj, u pauerpojint prezentejšen novoga premijera uopće se ne spominje ta nesretna kultura. U Saboru, na maratonskoj sjednici na kojoj se raspravljalo o novoj Vladi, nešto se o njoj zamuckivalo, no ministar je na brojne prozivke - šutio. Što je šteta jer smo očekivali da odmah predloži npr. «Zakon protiv svega i svačega» u koji može ubaciti da je odsad nedolično hiniti intelektualnu subverziju i lamentirati protiv neoliberalne ideologije i zapadnog imperijalizma, da je nedopustiv grijeh slušati ocvale veterane europske marksističke misli i kokainske filozofe te »rušiti« kapitalizam sjedenjem u prvom redu partera s »fensi« predstavnikom »hrvatskoga« krupnog kapitala. Prvenstveno se tu misli na one subverzivne aktiviste na jaslama državnog proračuna i multinacionalnih korporacija, od kojih će se hrvatsku kulturu morati pod hitno čistiti da se više ne bi majci šepurili u povorci na gejprajdu ispod duginih boja i što je još gore ispod srpa i čekića (Z. H., Glas koncila).
Sve ove nadahnute misli Zlatka Hasanbegovića (koje, ne, ni u kojem slučaju nisu – poput notornog antifašizma – floskule) mogu glatko ući i u npr. preambulu novog «Zakona o kazalištu i o sličnim narodnim nepotrepštinama» od kojih je valjda «titoizam» najveći grijeh te bi ga se sasvim sigurno trebalo sankcionirati doživotnom kaznom, to najmanje. No, o tako profinjenim mjerama zacijelo još ne razmišlja naš ministar dok u nemiru čeka da uđe u zgradu u Runjaninovoj i dok kao na trnju sjedi u Saboru u pozi sveca s desne Kristu.
Evo stoga nekoliko natuknica koje će lako moći uklopiti u budući program, u viziju nove hrvatske kulture koju će mu najlakše biti izreći uz pomoć kulturno-političkog glosarija njegova slavnog predšasnika, ministra bogoštovlja i nastave Mile Budaka:
- odmah na početku valja jasno (uza suzno oko) naglasiti da od svog resora želi napraviti ognjište hrvatske kulture, i to polazeći od (valjda već odavno znanstveno utemeljene činjenice u Institutu dr. Ivo Pilar) da su Hrvati silom držani u bivšoj državi, u kojoj se hrvatska kultura nije mogla razviti u svom pravom obsegu, te da nam je nakon raskidanja nametnutih okova potrebna jedna ganz nova. Kultura.
- potom, ministar mora iznijeti i strategiju koja će joj, tako novoj, omogućiti puni zamah u kojem je nužno ljudima dati impulza i pročistiti mnoge pojmove koji su u posljednje vrijeme bili pobrkani neodređenošću demokracije i promičbom komunizma i marksizma koji se počeo uvlačiti sve više i više u sav naš kulturni i politički život.
- zatim, ministar nužno treba jasno i glasno podcrtati, da je dolaskom novog premijera i njegove Vlade, novi duh preobrazio Hrvate i Hrvatsku pa tek sada može biti stvorena prava osnova za nesmetanu i slobodnu hrvatsku kulturnu izgradnju!
Zainteresirana će javnost moći nadalje čitati u novom programu Z. H.:
- da hrvatska država napokon pokazuje poseban interes za kulturu zbog njezina potencijalno bogatog propagandnog instrumentarija te da se njegova bit sastoji u provođenju tzv. duboke kulturne revolucije pod čime se podrazumijeva ideološka preobrazba osnovnih nacionalnih kulturnih institucija u cilju ostvarivanja potpunog prevrata na području duhovnog, moralnog i intelektualnog života hrvatskoga naroda.
Jasno je da je ministar na sve to spreman, jer zna da je to jedini način da se stane na kraj onim «financijskim pokroviteljstvima (bivše) ministrice kulture iz stranke na čelu koje je političarka koja sebe vidi hrvatskom avangardom 'slobodnog svijeta' oslonjenog na bespilotne i ostale letjelice Nato-pakta.» (Z. H., Glas koncila).
Na kraju programa slijede ciljevi:
- među kojima su glavni oni da u novom poretku nema mjesta za npr. Krležine degenerike, bludnice i pijanice, za njegove ljude bez snage za život i Kranjčevićev pesimizam. Jer, sad se rađa nova kulturna revolucija koja ide u jasnom pravcu rušenja slavenstva i jugoslavenstva koje Hrvatima donosi zlatno doba.
Ukratko,
- nova kulturna revolucija nove Vlade svrstava se pod pojam narodne prosvjete i za krajnji rezultat treba imati stvaranje i preoblikovanje novih ljudi, koji bi došli na mjesto onih starih po mentalitetu, nesposobnih da sudjeluju u stvaranju novih pokoljenja i novog duha Europe koji je često, u svojim govorima zazivao sam Poglavnik. Što se u program Z. H. ubaciti mora.
On zatim, promptno, već sljedećeg tjedna, objavljuje «Indeks zabranjenih ljudi i udruga», sve zbog nedostatka novoga duha u njihovim djelima, zabranjuje PEN i HDP, Dokumentu i slične tzv. udruge toga nesretnog civilnog društva, kao i rad svih nas koji smo pred Saborom prosvjedovali protiv njega. Naše knjige, filmove i slike spaliti, predstave skinuti, a vjerne institucije čiji predstavnici nisu prosvjedovali šopati novcem da se kao nikad dosad nahrane posluhom i strahom.
Pojam kulture uključivat će u sebi i pojam države koja usporedo sa političkim i gospodarskim sređivanjem brine za hranu duševnu isto kao i za hranu tjelesnu. Samo tako će Lijepa Naša i njezina kultura prirodno tvoriti jednu cjelinu.
I da ne zaboravim, pod hitno, prije navale stranih turista i otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara bez ikakvih skandala koji se istočasno i bezodvlačno zabranjuju, mora se izdati i «Ministarska naredba o hrvatskom pravopisu», kojim se želi istaknuti jezična samobitnost hrvatskog jezika, gradivnog elementa u stvaranju nove hrvatske kulturne politike. Hrvatski jezik mora biti čist te ga nitko nema prava više nagrđivati, kvariti i sramotiti.
Osim premijera i njegova ministra kulture.
Tekst je objavljen na portalu Kontraportal