Pred Milanovićevim sudom Linić je optužen i osuđen kao kriminalac i korumpirani političar koji štiti kriminalce i korumpirane političare u bivšem resoru Foto: FaH/Denis CERIĆ
Za premijera Zorana Milanovića "slučaj Linić" je završen. Milanović je "jasno postavio pravila ponašanja, djelovanja i etike u svojoj Vladi", a Linić ih nije "zadovoljio" i morao je otići iz njegove Vlade. I tu je kraj priče, uvjeren je Milanović.
Je li baš tako? Jesu li "pravila ponašanja, djelovanja i etike" koje je Milanović postavio u "svojoj" Vladi doista tako kristalno jasna pa je lako i jednostavno prepoznati one među Vladinim dužnosnicima koji ih krše i zbog toga moraju otići sa svojih dužnosti?
Mirela Holy morala je otići iz Vlade jer se založila da supruga njezina suradnika i stranačkog kolege ne dobije otkaz u javnom poduzeću koje nije bilo u njezinom resoru, a Željko Jovanović se natjecao i zaposlio u ustanovi koja je u nadležnosti njegova ministarstva i ništa mu se kao ministru nije dogodilo, tek se pod pritiskom javnosti morao odreći „osvojenog“ profesorskog radnog mjesta. Zašto Mirela Holy nije zadovoljila Milanovićeva "jasna pravila ponašanja, djelovanja i etike", a Jovanović jeste?
Primjeri Mirele Holy i Željka Jovanovića među najbanalnijima su na kojima je Milanović dokazivao „pravila ponašanja, djelovanja i etike“ u "svojoj" Vladi, ali uvjerljivo ilustriraju da su itekako rastezljiva, nejasna i različito primjenjivana ovisno o pojedinim članovima njegova kabineta. Pozivajući se na ta svoja pravila Milanović je Željku Sabi prijetio da će ga izbaciti iz SDP-a ako se kao nezavisni kandidat kandidira na izborima za gradonačelnika Vukovara, a sada kad je Sabo to učinio umjesto najavljenih stranačkih sankcija protiv Sabe suspendirao je "svoja pravila ponašanja, djelovanja i etike". Svoja navodno "jasno postavljena pravila" Milanović je nejasno i različito primjenjivao i u slučajevima Marine Lovrić Merzel, Branka Šegona, Nade Čavlović Smiljanec, a u konačnici i u slučaju smjene Slavka Linića.
Glavni Milanovićev argument za Linićevu smjenu je taj da je izgubio njegovo premijersko povjerenje. A izgubio ga je zato što je odbijao objasniti zašto je Ministarstvo financija u predstečajnoj nagodbi u drvnoj industriji Spačva prihvatilo jednu od najskupljih procjena vrijednosti jedne od Spačvinih nekretnina i tako navodno nanijelo višemilijunsku štetu državnom proračunu. Linić je zapravo odbio pred Milanovićevim sudom braniti se od optužbi svoje pomoćnice i ravnateljice Porezne uprave Nade Čavlović Smiljanec da je Ministarstvo financija vodio na kriminalno-koruptivan način.
Milanović je Nadu Čavlović Smiljanec javno čak promovirao u „zviždačicu“, doduše ne protiv osoba nego protiv pojava. Dakle, ne protiv Linića i konkretnih njegovih suradnika, nego protiv nekog nepoznatog koji je iz neznanih razloga navodno oštetio proračunsku blagajnu. Milanović i Čavlović Smiljanec pritom su zaobišli jednu od temeljnih zakonskih obveza po kojoj su kao državni dužnosnici dužni pred nadležnim institucijama pokrenuti postupak protiv svih koji krše zakone. Umjesto podnošenja prijava istražnim i pravosudnim tijelima, Milanović i Čavlović Smiljanec tražili su od Linića da pred njihovim sudom dokazuje svoju nevinost i nevinost svojih suradnika u slučaju predstečajne nagodbe u Spačvi. Čavlović Smiljanec preuzela je ulogu tužiteljice, a Milanović suca pred kojim je Linić trebao dokazivati da u predstečajnoj nagodbi u Spačvi on i njegovi suradnici nisu kriminalno i koruptivno radili i odlučivali.
Kad je odbio sudjelovati u „sudskom“ procesu po Milanovićevim "pravilima ponašanja, djelovanja i etike" koji je pokrenut protiv njega zbog navodnog kriminala i korupcije u predstečajnoj nagodbi u Spačvi, za čije su procesuiranje u ovoj zemlji zakonima precizno definirana istražna i pravosudna tijela i postupci koji se moraju poštivati, Linić je dobio "šup kartu" iz Milanovićeve vlade. Pred Milanovićevim sudom optužen je i osuđen kao kriminalac i korumpirani političar, odnosno kao zaštitnik kriminalaca i korumpiranih političara u svojemu bivšem resoru.
I kolikogod Milanović tvrdio da je slučaj Linić završen, on je tek na početku. Nakon Milanovićevog javnog sudovanja Liniću, sada će svoju presudu ponajprije morati donijeti istražna i pravosudna tijela ove države. A i SDP će očito morati odlučiti hoće li i ubuduće dopustiti da se pojedinim njegovim članovima sudi i presuđuje po Milanovićevim ili nekim drugim stranačkim i liderskim "pravilima ponašanja, djelovanja i etike" i kad je riječ o (ne)djelima čije je procesuiranje propisano zakonima, ili će takvu povampirenu praksu iz bliže i dalje prošlosti zauvijek pokopati.