Ministar Ćorić nije lišen smisla za samopromociju: ne propušta priliku da iskoči pred kamere. Ali u ožujku prošle godine nadmašio je samog sebe: uoči konferencije Vijeća EU-a za okoliš u Bruxellesu je primio Gretu Thunberg. Pa je njegovo ministarstvo, objavljujući sedam fotografija s tog susreta, objavilo ovu nadahnjujuću rečenicu: “Ministar Ćorić iskazao je potporu radu gđice Thunberg i mladih okupljenih u pokret 'Fridays for Future', te je izrazio posvećenost aktivnostima u borbi protiv klimatskih promjena.” A Hrvatska je poslije toga ekološki procvjetala.
Svoju će “posvećenost” i “potporu” ministar uskoro demonstrirati iznova, grijući se opet pokraj vatrice paradoksalne popularnosti Grete Thunberg. Doći će na projekciju dokumentarca “I am Greta” te poslije filma sudjelovati u razgovoru s gledateljima, koje u zagrebačkom kinu Tuškanac 19. listopada u 15 sati organizira neformalna koalicija ekoloških organizacija Terra Hub, Zelena energetska zadruga ZEZ, Društvo za oblikovanje održivog razvoja DOOR i Greenpeace Hrvatska, te veleposlanstva Švedske i Velike Britanije. Na Facebook stranici Terra huba mogu se pronaći prijave za taj događaj, a građani ministru mogu unaprijed postaviti tri pitanja.
Mi ćemo ovdje, javno, postaviti samo jedno: molimo ministra Ćorića da nam objasni alkemijsku tajnu kojom hrvatska vlada “nuklearno” pretvara u “zeleno”.
U ponedjeljak, 11. listopada, naime, Vlada je na svojim web stranicama objavila pledoyer za nuklearnu energiju, predstavljajući je kao – zeleno rješenje za budućnost. Tekst je napisan dramatičnim, aktivističkim, nipošto činovnički tonom na kakav smo od hrvatske Vlade navikli – gotovo da se čovjek posrami ako se ne složi s Vladinim argumentima. Točnije, s “argumentima” - pri čemu Vladine tvrdnje nipošto ne osnažuje činjenica da su isto pismo objavile vlade još devet članica Europske unije: Bugarske, Češke, Finske, Francuske, Mađarske, Poljske, Slovačke, Slovenije i Rumunjske. Ovako na savjest udaraju vlade, kao da nitko nikada ranije o klimi nije govorio: “Ulozi su doista visoki: posjedujemo li uistinu ambiciju, ili ne, boriti se protiv klimatskih promjena i postići energetsku neovisnost? Hoćemo li se osloniti na naša najbolja sredstva, ili ne, kako bismo dekarbonizirali naše gospodarstvo? Klimatske promjene nisu buduća, već današnja najvažnija bitka.” Ma nemojte! Baš današnja! I vi eto čuli! E pa, dobro jutro, džezeri.
Vladin nuklearni manifest počinje poznatim dramatičnim činjenicama: “U posljednjem izvješću o klimatskim promjenama Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) je vrlo jasno iznio svoja predviđanja: naš cilj vezan za globalno zatopljenje od najviše 1,5 °C do 2 °C tijekom 21. stoljeća nikada neće biti postignut, osim ako se u idućih osam godina ne dogodi znatno smanjenje emisija stakleničkih plinova. Rast cijena energije također je pokazao koliko je važno što je prije moguće smanjiti našu energetsku ovisnost o trećim zemljama. Problemi s opskrbom bit će sve učestaliji i nemamo izbora nego diversificirati opskrbu. Moramo pripaziti da ne povećavamo svoju ovisnost o uvozu energije izvan Europe. Dekarbonizacija zahtijeva trenutne i duboke tranzicije u našim proizvodnim i potrošačkim aktivnostima kako bismo ih učinili manje ugljično intenzivnima. To podrazumijeva masovno elektrificiranje naše uporabe i razvoj niskougljične industrije poput vodika, koji također zahtijeva proizvodnju električne energije”.
Dobro, i?
“Nuklearna energija mora biti dio rješenja”, tvrdi deset europskih vlada, a među njima i hrvatska. “Nuklearna energija je nužna”. Ona je “ključni dostupan, stabilan i neovisan izvor energije.” Ona je “sigurna i inovativna”.
Nuklearna energija – dio rješenja? Nužna? Sigurna? Jesmo li mi to Černobil i Fukušimu sanjali? Očito jesmo. Jer, kažu naše vlade: “Više od šezdeset godina europska nuklearna industrija dokazuje svoju pouzdanost i sigurnost. Jedan je od najreguliranijih sektora na svijetu, sa 126 nuklearnih reaktora u 14 država članica. Stalna razmjena znanja među agencijama omogućava industriji postizanje najviših sigurnosnih standarda na svijetu. To se posebno odnosi na metode gospodarenja otpadom.”
Divno. Nismo znali. Sad smo mirni, mi, koji se dobro sjećamo Černobila. Pa još i “metode gospodarenja otpadom”. Čarobno. A da pitamo mještane Dvora na Uni i Bosanskog Novog što misle o Čerkezovcu?
“Nuklearnu energiju treba tretirati jednako kao i sve druge izvore energije s niskim udjelom ugljika”, tvrde vlade. Aha. Shvaćamo – kao sunce, kao vjetar. Aha. Shvaćamo: sunce, vjetar, radijacija – uistinu, pravi okvir za današnjicu.
“Da bismo pobijedili u borbi za klimu, trebamo nuklearnu energiju. To je za sve nas ključno i pouzdano sredstvo za niskougljičnu budućnost”, uvjeravaju nas vlade. Pa pozivaju, gotovo revolucionarnim, udarničkim tonom: “Sve u svemu, nuklearna energija je čist, siguran, neovisan i konkurentan niskougljični izvor energije. Nuklearna energija prilika je za nas Europljane kako bismo nastavili razvijati snažnu industriju s dodanom vrijednošću, stvarati tisuće kvalificiranih radnih mjesta, jačati naše vodstvo u zaštiti okoliša i osigurati stratešku autonomiju Europe i energetsku samodostatnost. Nemojmo propustiti takvu ključnu priliku.”
Nekome je, očito, jako, jako stalo. Ali, čekajte. Polako. Nuklearna energija – čista? Sigurna? Dio rješenja? Jamstvo snažne industrije? Tisuća radnih mjesta? Pitamo dakle ministra Ćorića: ministre, je li to neki bezobrazni nuklearni lobist hakirao vladinu stranicu? Da nije francuski? Vladi bliski mediji već pišu kako Francuska, i njezin kapital nuklearne tehnologije, stoje iza toga vašeg besramnog pisma. Ili ipak nije? Sami ste sročili pismo? A što mislite, što bi na vaš nuklearni entuzijazam rekla krhka, blijeda djevojčica Greta Thunberg, ta slika današnjega ljudskog svijeta, koja oscilira između očaja i nade baš zbog takvih kao što ste vi? I što bi na uvjereni ton vaše Vlade rekli mladi iz “Petkom za klimu”, kojima pred kamerama “izražavate posvećenost” i “iskazujete potporu“?
To su, eto, neka od pitanja koja bismo o klimatskoj krizi voljeli postaviti vladinom šminkeru, ministru gospodarstva i održivog razvoja Tomislavu Ćoriću. Za početak, više nego dovoljno – odgovori li bez svojih uobičajenih fraza, bit će to čudo neviđeno, prava alkemija današnjice: kako kamen pretvoriti u zlato, nuklearke u zelena polja, Tomislava Ćorića u Gretu Thunberg. U Gretu Ćorić, hajde da skratimo.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu