Guardian: Hrvatski izbori upozorenje su o povratku nacionalizma na Balkanu

Među uličicama i starim crkvama Šibenika, u Hrvatskoj, kasnoljetni turist gleda zbunjeno kako žilavi starac na javnom trgu drži govor. „Ljudi su 1945. radili besplatno da bi sagradili tvornice, ceste, nove kuće. Tada smo željeli izgraditi bolju zemlju“, kaže. „Nađi mi pet ljudi koji su to spremni učiniti danas“. Govornik je posljednji gradski partizan – veteran antinacističkog pokreta otpora. Takav je idealizam, međutim, u današnjoj Hrvatskoj nepopularan.

Konzervativna vladajuća koalicija u siječnju je za ministra kulture imenovala Zlatka Hasanbegovića, čovjeka kojega Centar Simon Wiesenthal opisuje kao „fašista“.  On je 1990-ih kao student bio poklonik pronacističkog pokreta „ustaša“, a hrvatsku antifašističku kulturu i povijest označio je kao „ispraznu floskulu“ s nebitnim ustavnim značenjem (Hasanbegović od tada naglašava kako je njegova ondašnja stranka antifašistička).

Hrvati su u nedjelju izašli na birališta, na izvanredne izbore, pretvorivši vladajuću nacionalističku stranku HDZ u najveću stranku, ali promijenili time nisu ništa. Samo je 53 posto Hrvata glasalo: izvjesni ishod je koalicija starih dobrih „centrističkih“ stranaka – nacionalista i socijaldemokrata. Na prvi se pogled zemlja suočava s istim starim problemima. Nezaposlenost iznosi 16 posto, raste na 40 posto među mladima; dug iznosi 90 posto BDP-a; obala ovisi o turizmu, dok puni autobusi iz unutrašnjosti šalju radnike migrante prema Njemačkoj i Austriji.

Ono što je novo jest povratak nacionalizma. Hrvatski su konzervativno-nacionalistički političari do 2013. godine proizveli dovoljno liberalne buke da bi ispunili osnovne kriterije za ulazak u EU. Od tada su uvučeni u val nacionalističkog suparništva koji je zahvatio Balkan. Samo na drugoj strani planine leži Republika Srpska – srpska enklava koja je 1995. godine nakon žestokoga građanskog rata u Bosni i Hercegovini stvorena Daytonskim sporazumom. Čelnici Republike Srpske prijete da će održati referendum o nezavisnosti, koji bi mogao raznijeti, uništiti sporazum koji je regiji u posljednjih 20 godina donio mir.

Hrvatski političari su kao odgovor na to pojačali retoriku, pa je lider stranke lijevog centra tajno snimljen kako prijeti „akcijama za zaštitu Hrvata“ ako se tj referendum održi, proglašavajući Bosnu i Hercegovinu „propalom državom“, a vladu Srbije „šakom jada“.

Već i da je to samo recidiv balkanskog etničkog sukoba 1990-ih, bilo bi dovoljno loše. Ali on je došao nakon godina ekonomskog propadanja, usred rastuće geopolitičke napetosti i rastuće ksenofobije zbog izbjegličke krize. Ruski novac preplavio je ne samo Srbiju, nego i Republiku Srpsku, zajedno s povećanim diplomatskim utjecajem. Hrvatska je u međuvremenu ušla u Europsku uniju. Balkan je kao rezultat toga danas postao jasnije diplomatsko bojište nego što je to bio 1995. godine, kada je završio rat. Pretpostavka da će globalizacija, ekonomski rast i vrijeme iscijeliti regiju, čini se mnogo nesigurnijom nego u bilo kojem trenutku još od mirovnog sporazuma.

Ako će bosanski Srbi inzistirati na referendumu, a Putin ih u tome podrži, Kremlj će imati novog pješaka u istoj igri koju sa Zapadom igra u Siriji, Ukrajini i baltičkim državama. U međuvremenu, intelektualni život Balkana povukao se u skupove pararelnih odjeljaka. Postoji globalistička ljevica, koja pozdravlja partizanske veterane na trgovima, ali je beznačajna u prevladavajućoj politici. Postoji i krajnja desnica, čije je glavno postignuće u Hrvatskoj ove godine bilo podizanje spomenika osuđenom etničkom teroristu iz 1970-ih.

Mnogi ljudi u svojim četrdesetima i pedesetima žive postraumatski način života: baveći se svojim poslovima, obiteljima ili prijevremenim umirovljenjem, rijetko govore što su činili, ili propatili, ali  su zabrinuti da bi se sukob mogao vratiti.

U međuvremenu, mladi ljudi diljem regije pokušavaju živjeti u kanabisom natopljenom, umreženom svijetu snova – u kojem elektronska plesna glazba ili Pokemon Go zamjenjuje nacionalne i političke identitete formirane prije 20 godina.

Ako Europa želi da Balkan funkcionira, mora razumjeti ograničenja dosadašnjeg pristupa. Smanjila je pristupne standarde za želje jugoistočne i istočne Europe kako bi je privukla svojem projektu proširenja.

Albanija je dobila kandidaturu 2014., Bosna je zatražila pristup u veljači ove godine. Makedonija, koja je stekla dodatne slatke bodove u Bruxellesu zbog podizanja ograde na grčkoj granici prošle godine, toliko je ukaljana etničkim nasiljem i bujanjem korupcije da je članstvo u EU nemoguće. Pa ipak, postoje snažni glasovi da joj se pristup dopusti.

Političari regije, bili oni korumpirani, šovinisti ili jednostavno nesposobni, znaju da ispunjavanjem nekoliko kućica na EU-listi mogu napredovati u pristupnom procesu, s reformama provedenim samo na papiru. Činjenica da mnogi progresivci u regiji - prije svih mladi - žude za članstvom u EU, još je jedan poticaj Bruxellesu da pogleda na drugu stranu.

Ako EU želi oživjeti nadu i povjerenje među mladim ljudima Balkana, mora biti čvrsta s nadolazećom hrvatskom vladom. Svako kulturno kimanje glavom i namigivanje fašističkom režimu iz Drugog svjetskog rata mora nestati. Napokon, EU mora biti biti spreman – kao što je prijetio Poljskoj i Mađarskoj, ali to nikad nije ispunio – pokrenuti postupke iz Članka 7., koji se mogu nametnuti članicama koje su već upozorene zbog neadekvatne pravne države, i  u konačnici je suspendirati iz članstva ili joj ograničiti pravo glasa.

Čelnici EU-a nisu gubili vrijeme nakon Brexita u uspostavi zajedničke obrambene i sigurnosne politike: ono što je Daily Mail nazvao „Europskom vojskom“. Imaju svako pravo na to – ako na Balkanu opet sve krene krivim smjerom, Hrvatska će kao članica EU-a imati pravo pozvati potporu u okviru zajedničke obrane, koju propisuje Lisabonski ugovor, i sve članice EU-a obavezne su je pružiti. Kratkoročno, bitno je da se zapadnoeuropske demokracije uključe u Balkan i promoviraju demokratsku kulturu i institucije. Napokon, američka je diplomacija bila ta koja je 1995. godine nametnula mir. Danas je glavni zadatak EU-a da ga održi.