Iva Kvakić (Za Grad): Holding je naš!

Oni su mladi, vrlo obrazovani i pokazuju da bavljenje politikom može biti sasvim drukčije od onog što smo navikli vidjeti u Hrvatskoj. Većina ih je magisterije i doktorate stjecala u inozemstvu, gdje su mogli vidjeti i naučiti kako politika može biti u službi građana i kako je građani kroz model participativne demokracije mogu sami kreirati. Oni su predstavnici stranke Za Grad, koja je u Zagrebu osnovana neposredno prije posljednjih lokalnih izbora i u vrlo kratkoj kampanji uspjela osvojiti šest mandata u šest Vijeća gradskih četvrti i šest Mjesnih odbora. S 10.704 glasova ili 3,67 posto ukupno osvojenih glasova nisu uspjeli ući u Gradsku skupštinu, ali ne odustaju. Nastavljaju s intenzivnim radom i zapravo su jedina prava oporba gradonačelniku Milanu Bandiću.

O tome što ih je posljednjih dana posebno diglo na noge i što sve vide kao problem u Zagrebu, razgovarali smo sa supredsjednicom stranke Ivom Kvakić, koja je nakon studija ekonomije, magistrirala održivi razvoj na Ritsumeikan Asia Pacific Universityju u Japanu i Fachhochschule Trier u Njemačkoj.

Nedavno ste krenuli s kampanjom "Holding je naš" da biste informirali građane o stvarnim krivcima za loše stanje u Zagrebačkom holdingu ina vrijeme upozorili građane na dugoročne posljedice restrukturiranja Holdinga koji je u planu. Zbog čega mislite da privatizacija određenih poduzeća može imati nesagledive posljedice?

Činjenica da trenutno restrukturiranje vodi ista garnitura koja je Holding dovela u katastrofalno stanje, kao i očito nepostojanje oporbe u Gradskoj skupštini, potaknula nas je da reagiramo kako bismo pokušali spriječiti nepovratne posljedice za gradski budžet. U trenutnom procesu postoji nekoliko problema. Prvi je da je proces restrukturiranja netransparentan i nejasan. Restrukturiranje se provodi na temelju već uobičajene argumentacije vlasti „moramo to napraviti, inače ćemo propasti“. Kada je Holding osnovan 2007., argumentirali su to projiciranim uštedama od cijelog gradskog proračuna. Šest godina kasnije, Holding je dužan jedan i pol gradski proračun, a restrukturiranje se provodi bez projekcija eventualnih ušteda. Drugi problem je rasprodaja imovine. Jednako kao i Vlada na nacionalnoj razini, Zagrebački holding ide u rasprodaju imovine kako bi se sanirale obaveze nastale iracionalnim zaduživanjem. Iako je očito da je trenutačna struktura upravljanja dovela do alarmantnog stanja i golemog duga, mi ne smatramo da se problem može riješiti rasprodajom imovine kako se više njome ne bi loše upravljalo, nego postavljanjem dobre uprave. Argument da se javni sektor ne bi trebao baviti tržišnim djelatnostima jasno pobija Beč, koji je, usput rečeno, već četvrti put proglašen gradom s najvećom kvalitetom života u svijetu. Naime, Bečki holding u svom sastavu ima isključivo društva koja se bave tržišnim djelatnostima (kultura, nekretnine, logistika, itd.) i koja godišnje ulažu više od milijardu kuna investicija u projekte koje su strateški važni za grad, te proizvode profit koji je dodatni prihod proračunu.

I onda, pretpostavljam, taj profit ulažu u nove investicije?

Taj profit je dodatan izvor prihoda iz kojeg se financiraju investicije u unaprjeđenje infrastrukture. Tako je posljednji plan iz 2010. u petogodišnjem razdoblju predvidio investicije od 4,4 milijarde eura, odnosno više od 30 milijardi kuna. Više od polovine novca predviđeno je za javni prijevoz, a ostatak za ulaganje u komunalnu infrastrukturu (izgradnju i obnovu električne, plinske i toplinske mreže), bečku luku, izgradnju i obnovu stanova... Tu se daju primijetiti dvije važne razlike s Gradom Zagrebom. Zagrebački holding je, prisjetimo se, 2007. izdao 300 milijuna eura obveznica predviđenih za ulaganje u komunalnu infrastrukturu i novac potom potrošio većinom na kupnju nekretnina poput Gredelja i Zagrepčanke. Šest i pol godina kasnije, zagrebački tramvaji se i dalje voze po starim tračnicama, vodoopskrbni sustav zbog zastarjelosti gubi više od 40 posto vode, a građani svake godine uredno plaćaju kamate na obveznice čija glavnica od 2,2 milijarde kuna dospijeva na naplatu 2017. O investicijskom planu možemo samo sanjati, možda zbog općenitog pravila gradske uprave da se ne planira nego se odluke donose kako dolaze problemi, ili možda zato što jednostavno više nema novca.

Prema onome što se moglo pročitati u medijima, u Gradu tvrde da neće privatizirati komunalna poduzeća. Vi procjenjujete da ipak hoće?

Točno! Često se od predsjednika Gradske skupštine, ali i ostalih aktera u procesu restrukturiranja može čuti da neće biti privatizacije komunalnih usluga. No pitamo se što oni smatraju komunalnom uslugom – je li ona definirana zakonom? Naime, nedavno je u Zakonu o komunalnom gospodarstvu iz definicije komunalnih djelatnosti izbačeno sakupljanje otpada, što u Zagrebu trenutno obavlja Holdingova podružnica Čistoća. Europska iskustva pokazala su da je privatizacija sakupljanja otpada u većini slučajeva dovela do povećanja cijena usluga i pada kvalitete zbog privatizacije prirodnog monopola, i stoga nam je iznimno važno spriječiti privatizaciju ove podružnice, kao i ostalih komunalnih djelatnosti.

Kako ćete to napraviti, imate li uopće dovoljno mehanizama da spriječite tu prodaju?

Za razliku od prethodnog mandata kad je svojevrsna korekcija gradonačelnikovih ideja bila Gradska skupština – na žalost više zbog političke igre nego stvarne želje za dobrim upravljanjem – u ovom mandatu gradonačelnik je kupio većinu u Gradskoj skupštini i ima apsolutnu moć da provede koju god odluku zamisli, a navikli smo na to da kritike struke i civilnog društva ignorira, što se uostalom i vidi iz posljednjih izjava. U tom pogledu mislimo da je jedini način stvaranje pritiska građana da se proces odvija na temelju planova i transparentno. Ako se zaista veliki broj građana pobuni, populistički nagon našega gradonačelnika mogao bi ga natjerati da proces uspori ili potpuno zaustavi. Zato se naša kampanja i fokusira na podizanje svijesti o tome da Holding jest naš i da mu je temeljna funkcija osiguranje kvalitete života za građane Zagreba.

Svojedobno ste upozorili i da Zagreb ima preskup i neefikasan javni prijevoz, te ste ponudili konkretno rješenje za taj problem. Je li bilo kakvih reakcija Grada ili stranaka čiji su vijećnici u Skupštini?

Rješenje je vrlo jednostavno, no reakcija na žalost nije bilo. Naime, trenutna cijena javnog prijevoza nikako ne odgovara njegovoj kvaliteti i brzini. Umjesto da se građane stimulira na korištenje javnog prijevoza povećanjem kvalitete i smanjenjem cijene, gradska uprava isključivo se okreće represivnim aparatima kažnjavanja „švercera“. Neki dan je najavljeno da će se ići do te mjere da ljudi koji nisu platili kaznu neće moći podići papire poput izvatka iz gruntovnice. Umjesto toga, predlažemo smanjenje cijene jednosmjerne karte ZET-a na pet kuna. Naše je istraživanje pokazalo je da smanjenje cijene karte na pet kuna donosi iste prihode ZET-u kao i sadašnja previsoka cijena jer će ljudi češće odlučiti koristiti javni prijevoz i za njega platiti kartu. Osim toga, problem javnog prijevoza je i njegova loša kvaliteta. Brzina konjskog tramvaja nekad je bila samo 7,5 kilometara na sat, što je na žalost jednako prosječnoj brzini današnjih tramvaja na dijelovima te rute. Smatramo kako je žalosno da jedna europska metropola nema prometnu politiku usmjerenu smanjenju broja automobila i poticanja održivih prijevoznih sredstava. Upravo obrnuto - promet je učinila bitno sporijim i skupljim. Čak i male intervencije poput fizičkog odvajanja “žutih traka” od ostatka kolnika mogle bi udvostručiti brzinu javnog prijevoza u gradu i učiniti ga atraktivnijim građanima, a to ne traži velike izdatke.

Upozorili ste i na problem nezaposlenih mladih. Kako bi se on mogao riješiti? Ako se ne varam, Grad Zagreb nema ni program djelovanja za mlade.

Problem nezaposlenosti mladih nije problem koji se može riješiti od danas do sutra, kao što to svjesno ili nesvjesno misle naši političari. Potrebna je kolaboracija različitih sektora jer je to strukturni problem. Dosadašnje mjere su bile samo "gašenje požara", jer ne postoji hrabrost da se uhvati u koštac s pravim uzrokom problema. Gradska vlast tu može biti ispomoć, no mora postojati politička volja na nacionalnoj razini. Magično rješenje ne postoji, nego sustav treba okrenuti „naglavačke“. Neka od mogućih rješenja su uskladiti obrazovni sustav s tržištem rada, iskoristiti mogućnosti europskih strukturnih fondova, povećati stimulaciju poslodavaca, uložiti u razvoj poduzetničkih vještina mladih, olakšati im otvaranje obrta, tvrtki...

Grad Zagreb već godinu dana nema program djelovanja za mlade. Sad bi trebao biti donesen. Nekoordiniranost i nesposobnost ureda u Gradu, kao i neprepoznavanje važnosti tog plana doveli su do toga da mladi trenutno nemaju najbitniji strateški dokument. Tužno je da živimo u državi gdje u isto vrijeme nemamo nacionalni program za mlade, a ni glavni grad nema svoj lokalni program.

Zagreb ima puno praznih i derutnih poslovnih prostora koji bi se mogli staviti u funkciju poduzetništva, ali i za neke druge sadržaje. Jeste li to tražili od Grada i kakav je bio odgovor?

Čest odgovor koji možete čuti ako takvo pitanje postavite gradskoj upravi je da „nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi“. Naše malo istraživanje pokazalo je da je sustav u potpunom kaosu, pa postoje apsurdni slučajevi poput onog gdje Diona na Markovu trgu koristi prostor bez ugovora. Počeli smo se intenzivno baviti tom tematikom jer Grad u svom vlasništvu ima golem broj prostora i smatramo kako je nužno da se za te prostore napravi strategija upravljanja koja može biti povezana upravo s poticanjem malog poduzetništva i obrta, kao i osnaživanje mladih.

Imate vijećnike u gradskim četvrtima i mjesnim odborima. Koliko kroznjih možete utjecati na promjenu politike barem na tim mikrorazinama?

Razina promjene politike na žalost ovisi o razini ovlasti u gradskim četvrtima. Gradske četvrti, kao i mjesni odbori u Zagrebu nemaju nikakve ovlasti nego samo savjetodavnu funkciju, a gradska uprava ih nije dužna slušati na temelju zakona ili gradskih akata i često se na njihovo mišljenje ne obazire. No mi se pitamo nije li ključno slušati savjete lokalnih struktura jer upravo su one u direktnom doticaju s lokalnim problemima. Uglavnom se djelovanje četvrti svodi na predlaganje plana malih komunalnih akcija, koje zatim provodi gradska uprava. Razina pak našeg utjecaja u gradskim četvrtima uvelike ovisi o otvorenosti predsjednika u tim četvrtima s obzirom da smo svugdje jedan/jedna od u prosjeku 15 vijećnika/ca. Ja se u svojoj četvrti osobno osjećam poprilično bespomoćno jer je svaka rasprava nevažna s obzirom na to da će koalicija u poziciji uvijek dići ruke za unaprijed pripremljena zaključke.

Pokrenuli ste društvene dućane. Kakve su reakcije građana s obzirom na to da se takva vrsta razmjene dobara u Zagrebu do sada nije mogla vidjeti?

Ideja društvenog dućana nastala je razvojem jednog od prijedloga s naše web-stranice. Oduševljeni količinom i kvalitetom prijedloga pokušavali smo ostvariti one koji su zahtijevali dobru volju građana, ali ne nužno i podršku gradskih struktura ili veća financijska sredstva. Društveni dućan funkcionira kao mjesto razmjene i druženja za stanovnike određenoga kvarta. Svatko može donijeti različite stvari (odjeću, CD-e, posuđe, igračke, knjige....) koje više ne želi i razmijeniti ih za bilo što mu se sviđa. Budući da živimo u razdoblju zasićenosti materijalnim dobrima, količina stvari koju ljudi donesu redovito premašuje stvari koje netko uzme te tako omogućavaju širok izbor stvari koje će netko voljeti i koristiti. Društveni dućan propagira socijalnu osviještenost i nematerijalnu razmjenu, ali jednako bitno je i povezivanje ljudi koji žive i rade u susjedstvu.

Frustrira li vas povremeno činjenica da se, unatoč znanju, želji i golemoj volji za radom, teško možete probiti u učahurene strukture u Skupštini i Gradu? Ima li barem SDP razumijevanja za vaše projekte, jer oni se vole predstavljati kao stvarna oporba gradonačelniku Bandiću?

Osnovali smo političku stranku jer je postalo jasno da dijalog građana i udruga civilnog društva i gradske uprave jednostavno ne postoji niti postoji želja za njegovim stvaranjem. Iako je ponekad teško jer nismo u poziciji moći, ne odustajemo od borbe protiv trenutnih zastarjelih i korumpiranih struktura koje godinama vladaju glavnim gradom. Što se samog SDP-a tiče, najbolje se vidi njihova uloga u procesu restrukturiranja Holdinga. Javnih istupa skoro nije ni bilo, ponajprije zato što su bili zaokupljeni sami sobom, tj. izborima za predsjedništvo gradske organizacije SDP-a. Istupi njegova novog/starog predsjednika Davora Bernardića pokazali su da i na gradskoj razini kao i na nacionalnoj SDP podržava privatizaciju na temelju veoma netočnog argumenta kako se privatizacija mora dogoditi jer nam to nalaže Europska unija. Potom je i zaboravio glasati u Skupštini kada se izglasavala odluka o izdvajanju podružnica kao prvog koraka restrukturiranja. Meni to zaista ne sliči ni na kakvu, a kamoli pravu oporbu.