Kako sudbina svijeta ovisi o tumačenju jedne rečenice

Drži se da su razvoj govora i mogućnost složenog komuniciranja bili ključni u razvoju čovjeka i njegovog društva, što je ljudski rod učinilo dominantnim na ovoj planeti. Međutim, pravo značenje riječi, izgovorenih ili napisanih, nije uvijek lako protumačiti, a tumačenje može biti sudbonosno. Najpoznatiji je primjer proročanstvo Pitije, svećenice proročišta u Delfima, kad je poručila čovjeku koji je htio znati kakva ga sudbina čeka u predstojećem ratnom pohodu (u latinskoj verziji): Ibis redibis numquam peribis in bello (lat: Ići ćeš vratit ćeš se nikad nećeš poginuti u ratu).  Pitijin klijent iz proročanstva nije mogao razabrati hoće li se vratiti iz rata, ili poginuti u njemu.

Uskoro će Vrhovni sud SAD-a protumačiti jednu rečenicu koja neće utjecati samo na sudbinu  jednog čovjeka, već moguće na sudbinu cijelog čovječanstva. Radi se o odredbi koja glasi:

Nijedna osoba neće [smjeti] biti senator ili zastupnik u Kongresu, ili izbornik predsjednika i potpredsjednika, niti obnašati bilo koju dužnost, civilnu ili vojnu, [u državnom ustrojstvu] Sjedinjenih Država ili [u državnom ustrojstvu] bilo koje države, koja je [osoba], nakon što je prethodno položila prisegu, kao član Kongresa, ili kao dužnosnik Sjedinjenih Država, ili kao član bilo kojeg državnog zakonodavnog tijela,  ili kao izvršni ili pravosudni dužnosnik bilo koje države, da će poštovati Ustav Sjedinjenih Država, sudjelovala u ustanku ili pobuni protiv njega [tj. Ustava, odnosno pravnog poretka države], …

Odredba se nalazi u trećem odjeljku 14. Amandmana na Ustav SAD-a, pod naslovom Nepodobnost (diskvalifikacija) za obavljanje dužnosti. Amandman je usvojen 1868. godine. Cilj mu je bio nakon građanskog rata (1861 – 1865), s jedne strane, dati građanska prava bivšim robovima i, s druge strane, spriječiti bivše dužnosnike Konfederacije (secesioniste / pobunjenike), da postanu zastupnici ili izvršitelji u državnim tijelima SAD-a. 

Dakle, jedan oblik lustracije.

Britanske kolonije u Sjevernoj Americi su 1776. godine najprije proglasile britanskog kralja Georgea III tiraninom koji gazi građanska prava kolonista, zatim su dva dana kasnije (4. srpnja) proglasile neovisnost. Očevima utemeljiteljima SAD-a glavna je preokupacija bila trajno očuvanje funkcioniranje i očuvanje demokracije u novoj republici. 

Thomas Jefferson (1743.– 1826.) glavni autor Deklaracije o neovisnosti i njegova Demokratsko-republikanska stranka išli su tako daleko da su se zalagali za slabu centralnu vlast, protivili se utemeljenju nacionalne banke i držali poljoprivredu temeljem gospodarstva. Ne toliko zbog toga što su mislili da je to bolje za privredni razvoj nacije, već iz uvjerenja da je to bolje za demokraciju. 

Slaba federalna vlast i gospodarstvo temeljeno na poljoprivredi, a ne jačanju krupne industrije, osigurali bi neometan razvoj demokracije, koju ne bi sputavala država svojom velikom birokracijom, a ni bogata klasa industrijalaca i trgovaca svojom utjecajnom moći. Očito, Jefferson nije želio velike razlike u bogatstvu stanovništva ni snažne institucije koji bi potisnuli utjecaj puka i narušavali njegova prava i slobode. Demokratsko-republikansku stranku podržavali su  zanatlije, sitni trgovci, mali farmeri i naseljenici uz granicu. Najsnažnija je bila na jugu, jugo-zapadu te uz granicu. 

U Deklaraciji je Jefferson napisao da se svi ljudi rađaju jednaki i da imaju pravo na slobodu (što se nije odnosilo na robove koji su radili na njegovu imanju u Virginiji), pa je ustrojstvom uprave i kompozicijom društva trebalo spriječiti da se stvore snage koje bi mogle gušiti demokraciju i uvesti bilo koji oblik tiranije.

Nastojanje zaštite demokracije dovelo je do stvaranja niz pravnih mehanizama temeljenih na podjeli vlasti (zakonodavne, izvršne i sudske) kako nitko ne bi uzurpirao vlast naroda stečenu revolucijom i pravo da bira svoje vođe i donosi zakone. Ustav SAD-a počinje riječima: „Mi narod  SAD-a … propisujemo i donosimo ovaj ustav …“

Međutim, stvoreni sustav vlasti je toliko kompliciran da ga politički znanstvenici zovu vetokracija, jer uvijek postoji način da se neka odluka osujeti. Posljedica opsesije očuvanja demokratskih prava pojedinih država i pripadajućih im stanovnika je i elektorski sustav, putem kojeg – u ime očuvanja ravnopravnosti saveznih država i njihovih pripadajućih stanovnika – predsjednički kandidat koji osvoji više apsolutnih (općih) glasova ne mora biti i izabran za predsjednika. Tako se američka demokracija može pretvoriti u vladavinu manjine. Donald Trump je izabran za predsjednika 2016. g. dobivši oko 3 milijuna biračkih glasova manje od protukandidatkinje Hillary Clinton, koja je u postocima osvojila 48,2 posto glasova prema Trumpovih 46,1 posto.

 

TEŠKO DO KONSENZUSA

U tom složenom mehanizmu ravnoteže nadzora (check and balances) devet sudaca Vrhovnog sud SAD-a, došlo ju u situaciju da može znatno utjecati na izbor sljedećeg predsjednika SAD-a, odlučivanjem o žalbi na odluku Vrhovnog suda Colorada, koji je zaključio da se Donald Trump ne može natjecati za predsjedničkog kandidata republikanske stranke, jer je poticanjem napada od 6. siječnja 2021 na predstavnička tijela smještena na Capitol Hillu povrijedio gore citiran propis 14. Amandmana.    

Pitanje tumačenja i primjene 14. Amandmana na Trumpov slučaj otvara niz pravnih pitanja, oko kojih će se teško postići konsenzus.

Tako je Vrhovni sud Colorada do odluke došao preglasavanjem, 4 suca za, 3 protiv, čime je izmijenjena odluka nižeg, Okružnog suda koji je zaključio da je Trump potakao pobunu, ali da se Amandman ne odnosi na predsjednika. Naime, predsjednik nije izričito nabrojen među osobama koje Amandman diskvalificira. Spominje senatora, kongresnika, izborniku (elektoru) predsjednika, ali ne i predsjednika. Tako važnu funkciju, kao što je predsjednička, držao je Okružni sud, zakonodavac ne bi „pokrio“ općim pojmom   zabrane obnašanja „dužnosti, civilne ili vojne, (u državnom ustrojstvu) Sjedinjenih Država“.  

Apsurdni rezultat tumačenja da predsjednik može podići pobunu protiv ustavnog poretka i nakon toga ponovi biti biran na tu dužnost izmijenio je Vrhovni sud Colorada odlukom da se 14. Amandman primjenjuje i na predsjednika. Ovaj je zaključak logičan jer se radi o izvršnoj dužnosti u okviru ustroja državnog aparata SAD-a, a potkrepljen je i načelom da nitko, pa ni predsjednik SAD-a, nije iznad zakona, pa ni u smislu da može poticati ili sudjelovati u ustancima i pobunama protiv ustavnog poretka. Sud je zaključio da izraz  „bilo koja dužnost, civilna ili vojna … Sjedinjenih Država“ uključuje instituciju predsjednika države. 

Pred sudom u Washingtonu, gdje mu se sudi zbog miješanja u izborni postupak, Trump se pozvao na predsjednički imunitet, poduprt argumentom svog odvjetnika da bi dopuštanje progona predsjednika za njegove službeno djelovanje otvorilo Pandorinu kutiju, od čega se nacija nikad ne bi oporavila.

Suci su odgovorili protupitanjima: „Može li, po vašem mišljenju, predsjednik prodavati pomilovanja ili vojne tajne. To su isto službeni akti“. Odnosno: „Može li predsjednik narediti [specijalnim jedinicama] da ubiju političkog takmaca i ne biti optužen za kazneno djelo“. Odvjetnik je odgovorio da bi prvo trebalo donijeti odluku (Predstavničkog doma) da se predsjednika optuži u postupku opoziva, pa da ga se zatim (u Senatu) osudi.  Predstavnički dom je dva puta pokretao postupak opoziva predsjednika Trumpa, ali ga Senat nije opozvao.  Tvrdnja da je izbor i smjena predsjednika politički, a ne pravosudni postupak, nalazi se u arsenalu protivnika ovlaštenja suda da zabrane nekom građaninu kandidiranje za predsjednika SAD-a.

Situacija je u pogledu Trumpova kandidiranja u saveznim državama za nominaciju Republikanske stranke za predsjedničke izbore za studeni ove godine je šarolika. 

Vrhovni sud Colorada  presudio je da Donald Trump nije kvalificiran da sudjeluje u postupku izbora. Državni tajnik Mainea odlučio je isto, ali čeka presudu Vrhovnog suda SAD-a.

U Arizoni je sudac saveznog suda za Arizonu odbio tužbu (jednu od 27 podnesenu sudovima diljem zemlje)  Johna Castra, navodnog takmaca Trumpu za republikansku nominaciju, jer Castro – po mišljenju suda – nije imao pravni interes s obzirom da nije pretrpio nikakvu štetu zbog Trupmove kandidature.

 U Kaliforniji je državni tajnik odbio zahtjev za diskvalifikaciju Trumpa, jer za to po njemu nije nadležan organ uprave, već sud.  U Michiganu je sud kazao da je zahtjev preuranjen jer se radi tek o kandidiranju za nominaciju republikanske stranke. Sud u Mimnesoti je također mišljenja da je zahtjev preuranjen, ali da se može podnijeti ako Trump osvoji nominaciju stranke. 

Sud u New Hampshire odbio je jednu od tužbi Johna Castra, zbog nedostataka pravnog interesa, izrazivši pritom mišljenje da izbora predsjednika političko, a ne pravosudno pitanje. Vrhovni sud Oregona  odbio je izdati nalog državnom tajniku Oregona da izbriše Trumpa iz izborne utrke zaključivši da treba pričekati odluku Vrhovnog suda SAD-a po žalbi na odluku Vrhovnog suda Colorada. Viši sud Washingtona za općinu Thurston zauzeo je stajalište da je izbor stranačkih kandidata prema propisima te države isključivo stvar stranke. U Illinoisu i Massachusettsu državni izborni odbori još razmatraju osporavanje Trumpove kvalificiranosti.

Protiv Trumpa je pokrenut i prethodni kazneni postupak pred Sudom za okrug Kolumbija u kojem velika porota odlučuje imali dovoljno dokaza za suđenje za urotu radi poništavanja legalnih izbora. 

Propis Izvršnog zakona za 14. Amandman glasi:

            Tko kod potakne, pokrene, pomaže, ili sudjeluje u bilo kojoj pobuni ili ustanku protiv vlasti SAD-a ili njegovih zakona, ili pruža pomoć ili ohrabrenje, biti će oglobljen ili zatvoren ne više od 10 godina, ili obje, i biti će nepodoban za obnašanje bilo koje dužnosti [u državnom ustrojstvu] SAD-a.     

Sad je pred Vrhovnim sudom SAD-a da se umiješa, možda na sudbonosni način, u američke predsjedničke izbore. U postupku koji počinje 8. veljače ove godine sud će morati odlučiti o mnogim gore navedenim pitanjima. Od onog je li napad na Kongres 6. siječnja 2021. bila pobuna, odnosno ustanak protiv ustava, tj. pravnog poretka; je li Trump u tome sudjelovao; odnosi li se 14. Amandman na predsjednika; ima li li predsjednik imunitete; imaju li sudovi nadležnost u ovom pitanju ili se radi o političkom procesu...      

Za vidjeti je koliko će politička orijentacija ili naklonost sudaca utjecati na njihove zaključke i kako će ih opravdati pravnim argumentima. Kakav će presedan ostaviti za budućnost? Zamislimo da priznaju predsjedniku pravo na imunitet ili pravo da sam sebe može pomilovati, a da Trump dobije izbore i vrati se u Bijelu kuću. 

 

BUSHOVA TROJKA

Konzervativni suci su u većini u odnosu 6 prema 3. Bush mlađi je imenovao 2 suca, Bush stariji 1; Trump 3. S druge strane Obama je imenovao 2 suca, a Clinton 1. Za očekivati je da 3 suca predložena od Trumpa neće dopustiti njegovu diskvalifikaciju, a da će 3 suca predložena od demokratskih predsjednika biti za diskvalifikaciju. U tom scenariju odlučiti će glasovi trojice sudaca predloženih od oca i sina Bush.

Svojevremeno su ugledni američki psihijatri javno objavili svoje mišljenje da Trump nije sposoban obnašati dužnost predsjednika jer je neuravnotežena osoba koja zbog psihičkog poremećaja može donositi nerazumne odluke, s obzirom da pokazuje svojstva malignog narcisa. Dakle, egocentrične osobe,  preokupirane sama sobom i svojim interesima tako da može zanemariti opasne posljedice svog djelovanja na društvo. Maligni narcis ne samo da pati od pretjeranog ponosa i usredotočenja na sebe, već vidi sebe kao nadmoćnoga u toj mjeri da druge drži beskorisnima, potrošnima i opravdano iskoristivima.

Ponovni izbor Donalda Trumpa doveo bi do velike neizvjesnosti u svijetu jer bi postavio upitnik na ključna pitanja za odnose u svijetu, kao što je moguće povlačenje SAD-a iz NATO-a; popuštanje Putinu; otkazivanje pomoći Ukrajini; podrivanje Europske unije; podržavanje maksimalističkih pretenzija Izraela;  funkcioniranje demokracije u SAD-u.   

Amerika je jako podijeljena. Emocije su snažne. Trumpov izbor donosi veliku neizvjesnost i mnoge prijetnje. Problem nije samo u tome što Trump svoje ponašanje i svoju izbornu platformu gradi na neistinitoj tvrdnji da su mu izbori bili ukradeni, već što i velika većina Amerikanaca u to vjeruje, bez da se zapita: 

Kako to da su se masovne krađe glasova dogodile baš u državama koje vode republikanske administracije i u kojima su guverneri i ostali dužnosnici na izborima podržavali Trumpa? 

Kako to da su u šezdesetak sudskih postupaka na prvostupanjskim i žalbenim sudovima te na Vrhovnome sudu odbijeni svi tužbeni zahtjevi kojima se tražilo poništenje izbora – a da su pritom u mnogim predmetima sudili suci koje su postavili republikanci, kao i Vrhovni sud, u kojemu su suci u većini imenovani od republikanca? 

Kako to da je sudac Matthew Brann s okružnog suda u Pennsylvaniji, u predmetu Donald J. Trump for

President, Inc. v. Boockvar, u kojemu je traženo poništenje gotovo sedam milijuna glasova, rekao kako bi se očekivalo da se takav zahtjev potkrijepi „uvjerljivim pravnim argumentima i činjeničnim dokazima o jako raširenoj zloupotrebi“, a ne nategnutim pravnim tvrdnjama bez osnova i spekulativnim optužbama bez dokaza?

Kako to da je državni odvjetnik William Barr, tadašnji ministar pravosuđa – nakon istrage njegova odjela, koja je uključivala državne tužitelje diljem SAD-a, kao i FBI – izjavio da nisu pronađeni dokazi o raširenim prijevarama na izborima?

Kako to da je Christopher Krebs, ravnatelj Agencije za kibernetičku sigurnost i sigurnost infrastrukture (Cybersecurity and Infrastructure Security Agency – CISA), kojega je imenovao Donald Trump, izjavio da su predsjednički izbori 3. studenoga 2020. bili najsigurniji u povijesti SAD-a (opovrgavši time Trumpove tvrdnje da su strojevi za glasanje bili programirani kako bi mu ukrali glasove i omogućili ubacivanje milijuna lažnih glasova)? 

Kako to da su glasovi u nekim saveznim državama prebrojavani čak triput i da je Trump pritom svaki put bio gubitnik? 

Kako to da su republikanski guverneri i državni tajnici potvrdili da nije bilo masovne prijevare, već da

su izbori protekli u redu? 

Kako to da su skupštine svih 50 država i Saveznog okruga Columbia potvrdile rezultate izbora? 

Kako to da su sve te masovne prijevare bile korisne protukandidatu, a nijedna Trumpu – čije su pobjede u pojedinim saveznim državama neupitne, dok se do pobjeda protukandidata u mnogim saveznim

državama dolazilo masovnom krađom glasova? 

Kako to da je Trumpov lojalni potpredsjednik Mike Pence odbio Trumpov zahtjev da zaustavi izbor Joea Bidena odbijanjem potvrđivanja rezultata izbora od strane zakonodavnih tijela. 

Kako to da Trumpove pristalice ne zabrinjavaju dokazi o ruskoj umiješanosti u izbore, kao i njegove veze i savezništva njegovih ljudi s Rusijom, prema kojoj je uvijek bio vidljivo snishodljiv?   

Ono što brine nije samo nedostatak kritičkog mišljenja kod mnogih američkih građana kad je u pitanju Trump i njegovi postupci, već manjak zdrave pameti.  Zbog toga su u prošlosti nastale mnoge tragedije.