Samo je Gavrilović zapošljavao 5.600 radnika na području općine Petrinja i još 60 općina u Hrvatskoj i drugim republikama, od toga 2.503, direktno unutar Mesne industrije u Petrinji. Istodobno je imalo oko 6.000 kooperanata u stočarskoj proizvodnji, ponajviše u Baniji Foto: Radnička fronta
Kronika ekonomskog propadanja Banije i Siska, kao centra te hrvatske regije, paradigmatski je primjer ne samo gospodarskog kraha, nego i raspada društvenih vrijednosti iz predtranzicijskog vremena. Za razliku od ostalih područja Hrvatske koja su imala plodno zemljište, turističke potencijale ili dobru povezanost sa zapadnim državama, sisačko nije imalo ništa. Imalo je samo industriju koja je u vihoru rata i pretvorbeno-privatizacijskim marifetlucima pometena s lica zemlje.
Podaci su zastrašujući. Prema nekim podacima, u posljednjih 30 godina posao u Sisku izgubilo je čak 30.000 ljudi. Samo je Željezara zapošljavala 14.000. Propadale su jedna za drugom građevinska tvrtka Graditelj, kemijska Herbos u kojoj radilo 800 radnika, potom Sipas plastika, metalurške Mototehna i Metalotehna, dalje Posavka, Dunavski LLoyd, Hidroput, Radnik, tvornica pića Segestica, na kraju i Sisačka banka koja je financijskom podrškom omogućavala razvoj ovog kraja… Lakše je pobrojati tko je ostao, nego propao, a i oni koji su (pre)ostali i nekako se drže za slamku spasa, zadnjih dana najavljuju nova otpuštanja, poput sisačke Rafinerije koje je pred potres otpustila još 250 ljudi. Ništa bolje nije ni u ostalim banijskim gradovima. Tolike brojke ne bi podnijela ni puno razvijenija područja od Banije. Kad im se pribroje rat i prošlotjedni razorni potresi, jasni su razmjeri katastrofe koji su poharali ovaj kraj. Ništa loše Baniju nije zaobišlo. Osim skakavaca.
U nastavku teksta donosimo kratak pregled uništavanja banijske privrede koji je napravio Zlatko Nikolić iz Radničke fronte
Mladić u centru Petrinje viče na predsjednika države i predsjednika Vlade da nitko nije u ovih 30 godina zabio ni čavao u ovom kraju. Ovih dana sjetili smo se jednog od najnerazvijenih krajeva u RH – Banije ili Banovine. To je stvarno posljednjih 30 godina potpuno zapušteno područje u koje je država ulagala jako malo, oslanjajući se prije svega na privatni kapital kojemu još uvijek ne pada na pamet dislocirati se na područje koje je i infrastrukturalno i na sve druge načine zapušteno. Na područjima bivših različitih pogona prerađivačke industrije danas se nalaze poduzetničke zone, uglavnom bez poduzetnika. To me nagnalo da malo istražim kako je taj kraj živio prije rata i prije transformacije u kapitalističko društvo koje je za ovaj kraj označilo iseljavanje, zapuštenost, siromaštvo i nikakvu perspektivu. Donijet ću neke podatke glavnih poslovnih subjekata ovog područja (bivše velike općine Petrinja, Glina, Dvor, Kostajnica, Topusko, Vrginmost i Dubica) koje je još 1990. imalo nekoliko jakih privrednih subjekata i više manjih, a koji su bili nosioci privrede u toj regiji. Danas je golema većina potpuno izbrisana, a mali dio koji je privatiziran je ujedno i preživio te je danas na deseterostruko manjim razinama. Rat je, naravno, donio velike poremećaje, a i predratne 1990. godine uslijed velike krize, sve navedene tvrtke osjećaju jake gospodarske udarce te su već i brojem zaposlenih i prihodima uvelike pale nasuprot 1989.
Petrinja
Prehrambena industrija Gavrilović – 1990. jedan od velikih domaćih subjekata i nositelj razvoja čitavog kraja uz Željezaru i Rafineriju Sisak. Navedeno poduzeće je obuhvaćalo i razvoj novih djelatnosti; poljoprivrede, transporta, maloprodaje i ugostiteljstva. U bivšoj državi modernizirani su stari objekti naslijeđeni prije Drugog svjetskog rata. Izgrađen je niz objekata: nekoliko farmi, motel u Biogradu na moru, robna kuća i hotel u Petrinji, distribucijski centri i skladišta, te stambene zgrade za zaposlenike. U 1990., poduzeće „Prehrambena industrija Gavrilović“ poslovalo je kao složeno poduzeće sastavljeno od pet društvenih poduzeća koja su bila organizirana prema osnovnim djelatnostima: Poljoprivreda, Mesna industrija, Promet, Vanjska trgovina i Mala privreda. Zapošljavalo je 5.600 radnika na području općine Petrinja i još 60 općina u Hrvatskoj i drugim republikama, od toga 2.503, direktno unutar Mesne industrije u Petrinji. Istodobno je imalo oko 6.000 kooperanata u stočarskoj proizvodnji, ponajviše u Baniji. O privatizaciji poduzeća koja se dogodila u studenom 1991., gdje se poduzeće vrijedno milijarde dolara kupilo za dva milijuna maraka uz pomoć tadašnjeg ministra financija Joze Martinovića, i to u toku općeg napada na Hrvatsku o kojem neka govore podignute optužnice koje su završile u zastari. U 2019. godini Gavrilović d.o.o. imao je 462 zaposlenih.
„Slavijatrans“ autotransportna tvrtka Petrinja, datira od 1948. godine kada je startala s nekoliko kamiona za potrebe prijevoza drveta. Svojim kasnijim razvojem djelatnost je proširena i na prijevoz putnika, tako da je do 1991. imala gotovo 280 voznih jedinica i 1.023 zaposlena radnika. „Slavijatrans“ je po svom obimu djelatnosti prijevoza putnika i roba bila na šestom mjestu u Hrvatskoj iza „Zagrebačkih transporta“, „Kvarnertransa“, „Čazmatransa“, „Jadrantransa“ i „Panonije“. Prije koju godinu imala je nekoliko linija Petrinja-Zagreb. Danas Slavijatrans više ne postoji.
Finel, tvornica furnira i namještaja Petrinja, prije rata firma koja je imala kvalitetni proizvodni program od furnira do namještaja. Zapošljavala je preko 800 radnika, a danas radi svega četrdesetak. „Finel“ je svoje najbolje dane imao u vrijeme kad se bavio proizvodnjom furnira namijenjenog uglavnom izvozu. Pokraj tvornice furnira izgrađena je tvornica namještaja, oba pogona su stradala u ratu i nikada nisu obnovljena. Tvrtku u stečaju kupio je Neven Žužić, u 2019. imala je 44 radnika.
Ciglana Petrinja, kasnije IGM Ciglana Petrinja, privatizirana od strane talijanskih vlasnika sredinom 2000-tih kada je imala 60-ak radnika. Ne mogu pronaći podatke o predratnom poslovanju. Danas ne postoji.
Glina
Pamučna predionica Glina, Glina. Poduzeće je osnovano 1959., a proizvodnja je započela u rujnu 1963. s kapacitetom od 20.000 vretena i 400 zaposlenika. Osnovna djelatnost bila je proizvodnja pamučne, kardirane, polučešljane, češljane i končane pređe, te svih vrsta pređe u mješavinama pamuka s umjetnim vlaknima. Glavni razlozi izgradnje predionice u Glini bili su nedostatna proizvodnja pređe pamučnog tipa u Hrvatskoj, povoljan lokacijski položaj Gline u odnosu na prerađivače pređe te slaba razvijenost tog kraja. Do 1991. poduzeće je imalo kapacitete od 70.496 vretena, proizvodilo je 7.000 tona pamučne kardirane i češljane pređe i imalo je 1.490 radnika. Danas ne postoji.
Tvornica rezervnih dijelova i pribora, Glina, (Pogon u sklopu Željezare Sisak u Glini), danas je na njenom području poduzetnička zona Željezara. Pored tekstilne industrije, značajnu ulogu u razvoju Gline imala je i metaloprerađivačka djelatnost. Uz pomoć Fonda za razvoj privredno nedovoljno razvijenih krajeva SR Hrvatske i tadašnjeg jugoslavenskog giganta Željezare Sisak, u Glini je 1973. godine otvoren metaloprerađivački pogon za proizvodnju čeličnih spojnica. Iako je bila riječ o malom pogonu (zaposleno je tek 25 radnika), njegov investicijski program i dinamična koncepcija razvoja unutar Metalurškog kombinata sisačke Željezare obećavali su nova radna mjesta. Već 1977. izgrađena je nova hala s modernim postrojenjem, pa je proširenjem kapaciteta i povećanjem obujma proizvodnje porastao i broj zaposlenih, kojih je tada bilo preko 70. Do sredine 1980-ih godina pogon je zapošljavao 160 radnika, kada je učinjen daljnji krupan korak u razvoju ove metaloprerađivačke industrije: u studenom 1984. u Glini je otvorena moderna Tvornica rezervnih dijelova i pribora, u kojoj je posao našlo još 240 radnika.
Pliva, radna jedinica Glina, danas HIPP CROATIA d.o.o., tvrtka se bavi proizvodnjom dječje hrane i nastavak je djelatnosti ranijeg pogona zagrebačke Plive (RJ Glina). U 2019. povećavao je broj zaposlenih, a imao je 234 zaposlenika. Započelo se skromno sa 43 djelatnika i godišnjom proizvodnjom od pola milijuna vrećica krajem devesesetih, što je teško pojmiti danas kada proizvodimo preko 30 milijuna vrećica. Povećanje kapaciteta paralelno je pratilo i povećanje broja zaposlenih. Danas možemo reći da je pogon spašen zahvaljujući stranom kapitalu i danas je najveći poslovni subjekt u Glini, bilježi rast prihoda i rast zaposlenih godinama. Ne mogu naći podatke za predratno poslovanje.
Pilana DIP Glina, danas ne postoji, ne mogu naći podatke o predratnom poslovanju.
Privredni pogoni Budućnost, Glina, djeluju unutar glinskog Doma za preodgoj maloljetnika. U razdoblju od 1977. do 1981. godine intenzivan razvoj. U tom kratkom razdoblju počinju djelovati grafički, metalski i građevinsko-zanatski pogon, suvremeno opremljeni autoservis, kao i stanica za tehnički pregled vozila. Istovremeno, Dom je značajno proširen i moderniziran, pa u njemu sredinom 1980-ih radi oko 240 radnika raznih profila. Danas ne postoji.
Vrginmost
Drvno industrijsko poduzeće (DIP) Vrginmost, djelatnost poduzeća je bila proizvodnja i izrada elemenata za masivni namještaj, drvne galanterije i paleta, prodaja vlastitih proizvoda, poluproizvoda i drvnog otpada, prijevoz robe u cestovnom prometu za vlastite potrebe i trećim osobama, otkup trupaca, te obavljanje usluga sušenja, parenja, rezanja trupaca i drugo. Na dan 31. prosinca 1990. poduzeće je imalo 339 radnika. Danas ne postoji.
Društveno poduzeće 5. oktobar, Vrginmost. Osnovna djelatnost Poduzeća je trgovina na veliko i malo prehrambenim, neprehrambenim proizvodima, mješovitom robom, vozilima, naftnim derivatima i rezanom građom, otkup šumskih plodova, klanje stoke, ugostiteljske usluge, poljoprivredna proizvodnja i poljoprivredne usluge te prijevoz robe cestom. Koncem 1990. Poduzeće je imalo 235 zaposlenika. Danas ne postoji.
Poslovna jedinica trikotaže u Vrginmostu, društvenog poduzeća Velebit iz Karlovca. Poslovna jedinica u Vrginmostu je zbog rata prestala s radom 1. rujna 1991. Čitavo poduzeće s još jednim pogonom trikotaže u Karlovcu i pogonom za proizvodnju popluna imalo je 736 radnika. Danas ne postoji.
Ciglana Blatuša, sredinom dvijetisućitih zaposleno je 65 radnika (2005.), nema podataka o predratnom poslovanju, danas ne postoji.
Kostajnica
Društveno poduzeće Pounje, Kostajnica iz 1969. Proizvodnja se do okupacije odvijala na dvije lokacije, u Hrvatskoj Kostajnici i Divuši. Djelatnosti Poduzeća su: dovršavanje tekstila, proizvodnja gotovih tekstilnih proizvoda, proizvodnja rublja, javni prijevoz robe u cestovnom prometu te trgovina na veliko i malo. Proizvodni ciklus se odvijao u etapama od ulaska prediva do izlaska gotovih proizvoda. Organizacijski je bilo ustrojeno pet jedinica: pletionica, dorada, krojačnica, šivaonica, te zajednički poslovi. Poduzeće je prekinulo poslovanje 1991. U Poduzeću je 1991. bilo 1.400 zaposlenih koji su godišnje proizvodili četiri milijuna raznih proizvoda, početkom devedesetih bilo je među najuspješnijim tekstilnim poduzećima u bivšoj državi. Poduzeće je privatizirano, POUNJE, d.d. smanjivao je broj zaposlenih u 2019., a imao je 23 radnika.
Una, Tvornica obuće Kostajnica, poduzeće je osnovano izdvajanjem OOUR-a Proizvodnja dječje obuće Kostajnica iz Kostajnice iz sastava RO Zagreb, Tvornica dječje obuće Zagreb, a samostalno je počelo poslovati od 29. prosinca 1989. sa sjedištem u Kostajnici. Osnovna djelatnost Poduzeća bila je proizvodnja kožne obuće, kožne galanterije, trgovina na veliko i malo, proizvodnja premaznih sredstava te izvoz i uvoz neprehrambenih proizvoda. Koncem 1990. Poduzeće je imalo 485 zaposlenika. Danas ne postoji.
Grafičko poduzeće Nina Maraković, Kostajnica poznato po kvalitetnoj štampi na papiru i kartonu te izradi komercijalne i kartonske ambalaže, kao i izradi papirne i plastične galanterije. Poduzeće je zapošljavalo oko 250 radnika koji su radili na kvalitetnim mašinama i u izuzetno kvalitetnom radnom prostoru. Svoje proizvode su plasirali na hrvatsko i bosansko tržište. Trenutno u likvidaciji.
IPD Majur, drvna industrija i proizvodnja namještaja. U ovom poduzeću radilo je između 400 i 500 radnika (zavisno od perioda). Dio proizvoda plasiran je na talijansko i njemačko tržište. Danas privatizirani PPS Majur d.o.o., 81 zaposleni u 2019.
Kooperativa Sisak, pogon Kostajnica, poljoprivredna zadruga, danas ne postoji.
Dubica
Željezara Sisak, pogon Dubica - nova tvornica za doradu metalnih elemenata, pogon proizvodnje opreme dijelova i pribora izgrađena neposredno pred rat. Kolektiv je zapošljavao oko 100 radnika. Rat 1991. godine prekinuo je razvoj ovog mladog kolektiva. Danas ne postoji.
Poljoprivredne zadruge Dubica i Crkveni Bok. Danas ne postoje.
Dvor
Pogon željezare Sisak Dvor - dorada cijevi za hidrauliku, nema informacija o poslovanju pred raspad Jugoslavije. Pogon preuzela tvrtka Groling d.o.o. koja je likvidirana. Danas ne postoji.
IPD Šamarica Dvor – industrija i prerada drveta Šamarica Dvor, proizvodnja namještaja, 650 zaposlenih prije raspada Jugoslavije, temeljito opljačkano u Oluji, poslije neuspjeli pokušaj pokretanja proizvodnje. Danas ne postoji.
PKP Rujevac, tvornica keramičkih pločica u Rujevcu, Dvor, 2003. u stečaju preuzeta od Keramičke industrije "Orahovica", ulaganje oko 130 milijuna kuna osigurao Fond za razvoj i zapošljavanje s Hrvatskom bankom za obnovu i razvoj i poslovne banke, no ubrzo dolazi do stečaja. Danas ne postoji.
Trikotaža “POUNJE” iz Kostajnice, pogon Divuša – industrija trikotaže, danas ne postoji.
Kooperativa Sisak – farma Rosulje Dvor – tov junadi (turnus 1000 komada), danas uzgoj peradi, jedan zaposleni.
Topusko
Dalekovod TIM – Tvornica istegnutih metala d.d. u Topuskom posluje od 1961. godine pod nazivom TIM –Tvornica istegnutih metala d.o.o. Topusko. Prije rata zapošljavala je oko 500 radnika i bila je značajan proizvođač za područje domaćeg i inozemnog tržišta. Ovo je jedini pogon bivše željezare na području Banovine koji je izdvojen iz njenog sastava i pritom još uvijek postoji. Proizvodnja istegnutih metala i ograde. Privatizirano. TIM Topusko d.d. u 2019. smanjivao je broj zaposlenih, a imao je 40 zaposlenika.
Centar za medicinsku rehabilitaciju, rekreaciju i turizam Topusko, godine 1977. izrađuje se program turističkog razvoja Topuskog, a gradnja novog Centra za medicinsku rehabilitaciju, rekreaciju i turizam počinje 1982. godine i završava 1987. godine. Izgrađeni su hoteli „Toplica“ i „Petrova gora“, zatvoreni i otvoreni bazeni, sportska dvorana. Danas pod upravom tvrtke TOP-TERME d.o.o. u vlasništvu Sisačko-moslavačke županije. TOP-TERME d.o.o. u 2019. povećavao je broj zaposlenih, a imao je 102 radnika.
Trgopromet i Prehrana, svako s preko 200 zaposlenih, važnu ulogu imala su i ova dva trgovinska poduzeća. Dok se Trgopromet uglavnom opredijelio za trgovinu, Prehrana se bavila i poljoprivrednom proizvodnjom, uglavnom kroz kooperaciju, a u svom sastavu od 1985. godine imala je i modernu pekaru – Tvornicu kruha – koja je dnevno proizvodila i do 12 tona proizvoda i snabdijevala svojim proizvodima općine Dvor i Vrginmost.
Tekst je preuzet s portala Radničlke fronte
Izvori:
Braičić, Zdenko, Industrijske tvrtke u prostorno-ekonomskoj strukturi Banovine/Banije, iz: EKON. MISAO I PRAKSA DBK. GOD XX. (2011.) BR. 2. str. 411.
Državni ured za reviziju, Izvješće o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije
Službeni vijesnik grada Petrinje, br. 4, 2001.
https://kutla.tripod.com/privreda/
http://radnickaprava.org/.../igor-mrkalj-sto-je...