Kružni tok na Mostu

Čisto iz pedagoških razloga odlična je vijest da se na ovim izborima pojavio Most s osvojenih 19 mandata. Potpuno je očaravajuće, ozdravljujuće i osvježavajuće gledati kako se SDP i HDZ, sa svojim do sada bahatim i samo sebi važnim čelnicima, koprcaju iščekujući nervozno odluku ekipe koja je praktički pala s neba, a o kojoj ovisi njihova politička budućnost.

Sada već dvotjedni pregovori, za javnost iznurujući, za dvije velike koalicije su "kvalitetni", "na visokoj razini", "s pozitivnim očekivanjima", "s ozbiljnom spremnošću na radikalne reforme". Nemoguće je izmjeriti koja strana više kleči pred mostovcima i tko je izbacio snažnije zlatouste komplimente na račun njihovih zahtjeva koji su "razumni", "potrebni", "potpuno u skladu s našim programom" i "eto, baš mi na tome predano radimo godinama". I u obje su velike koalicije odjednom snishodljivi, skromni, samozatajni, puni spremnosti na razgovor, dogovor, suradnju. Nikad ne bi rekao da su to isti oni koji su nas samouvjereno, prezirući sve i svakoga osim sebe i svojih, do samo prije tri tjedna uvjeravali u dvotrećinsku pobjedu, nastavak presporo vidljivog i ne pretjerano ohrabrujućeg rasta, ispravnost programa i politike koju vode i ostale magle koje su uobičajeno prodavali. Dobro dođe izmučenom i ojađenom narodu da se malo naslađuje ovim prenemaganjem mostovaca zbog kojega se na Iblerovom i Trgu žrtava fašizma ne prestaju preznojavati.

No, na žalost, tu se uglavnom iscrpljuje kurativni efekt izbornog trijumfa Mosta. I vijesti prestaju biti odlične. Devetnaesteročlanu ekipu strefio je izborni uspjeh s kojim nemaju ni najblažega pojma što bi. Nakon ridikuloznog ovjeravanja izjave kod javnog bilježnika da neće u koaliciju ni s jednom stranom, već samo koji dan kasnije obznanili su bizarno-utopijski projekt vlade nacionalnog jedinstva koju bi, uz njih, tvorili i SDP-ova i HDZ-ova koalicija. Da to žele i mogu, SDP i HDZ mogu je složiti i bez Mosta. Kad im je ideja dobila odbijenicu, vlada nacionalnog jedinstva postaje reformska pa ekspertna, a do kraja tko zna kakvom se sve nazivu vlade koju bi kreirali mostovci neće domisliti. Riječ je očito o manevru kojim pokušavaju prikriti da su na izbore izašli bez konkretnog programa pa sada u letu pabirče rješenja sa svih strana, odustaju od svojih "čvrstih" stavova, a i napukline u međusobnim odnosima, političkim preferencijama i shvaćanju politike sada su već tolike da su praktički vidljive s Mjeseca. Više zajedništva, jedinstva i homogenosti vjerojatno ima ekipa koja se slučajno zatekne u istom tramvaju.

Osim što su uzajamno nepovjerenje i nekorektnost tih ljudi jednih prema drugima eskalirali do zabrinjavajućih granica, jer tu očito svatko svakome iza leđa radi, jednako su nekorektni i prema potencijalnim političkim partnerima, neovisno o tome je li riječ o SDP-ovom ili HDZ-ovom savezu, a posebno prema građanima.

Ima tu svega – od klerikalne desnice do lijevo nastrojenih i jedini pošten odnos prema svima bio bi pojedinačno izjašnjavanje o tome tko je sklon kojem političkom rješenju i opciji – SDP-u, HDZ-u ili nikome od njih. Dodatni kaos i zavrzlamu unosi i Drago Prgomet, koji je svoju udrugu Hrid pretvorio u stranku, nakon što ga je izlet s Milanovićem i Kotromanovićem koštao šup-karte iz Mosta, a koji nastavlja sa svojim zbunjujućim, pitijskim izjavama kako je osnovao Hrid, ali i dalje podržava Most. Koji ga ne želi. Pa se odmah nameće ona stara o ludom i zbunjenom. I odmah nam je Prgomet pokazao da i nije baš demokratičan kakvim se prikazivao pišući odlične, pametne, kritičke blogove o HDZ-u i šatorašima kada je napustio HDZ. Jer, teško je demokratičnim nazvati osnivačku skupštinu stranke koju zatvara za javnost (što je presedan, jer sve stranke medije puštaju na svoje osnivanje), koja traje jedva pola sata, nakon koje Prgomet izjavljuje jednu rečenicu i ne dopuštajući pitanja bježi pred novinarima u noć. Tako da se čini da i dosadašnjoj moralnoj vertikali ubrzano tamni aureola sveca, u pokušaju da održi svoj politički život i, po mogućnosti, učini ga važnim, pa i presudnim za buduću vlast.

Mostom upravlja i nestatutarno Nacionalno vijeće, pa nam i to rječito govori o njihovu poimanju demokracije, u čijem je temelju procedura, nebitno je li riječ o ustroju stranaka ili donošenju odluka. Upravo to nelegalno tijelo odugovlači s pregovorima i odbija donošenje konačne odluke pa se Most, prema riječima iznimno pitoresknog ali očito jedinog iskrenog njihova zastupnika Stipe Petrine, "vrti u krg". "U ponedjeljak su počeli teći rokovi za konstituiranje Sabora. Više se ne može odluka odlagati. Pregovaranje na ovaj način za nas je sve gubitak vremena. To bi imalo smisla da smo izabrali stranu, i da onda sa svojim partnerima brusimo reformu po reformu", kaže Petrina u razgovoru u Slobodnoj Dalmaciji, dodajući "stvari su sasvim jasne: 75 posto ljudi bi radije išlo s koalicijom Hrvatska raste, a Božo Petrov to ne smije, i zato još nema odluke". "Ako ćemo koalirati s HDZ-om, zašto gubimo vrijeme sa SDP-om, i obrnuto", pita se Petrina, jednako kao čitava politička i šira javnost.

"Budimo realni. Rokovi teku, nervoza kod građana raste, Božo nas uvjerava kako rejting Mostu raste, a ja znam da rapidno pada. Predložio sam, ako ste tako sigurni da rejting raste, 'ajde da naručimo od Ipsos Pulsa anketu za 20 tisuća kuna pa ćemo vidjeti da smo drastično pali. Ja to vidim i bez ankete, ljudi koji mi govore kako im je žao što su nam dali glas najbolja su mi anketa. A njih je svaki dan sve više...", zaključuje rezignirano Petrina, prilično ispravno detektirajući raspoloženje javnosti.

Ponašanje mostovaca u pregovorima izgleda trenutačno kao kružni tok iz kojega se loši vozači ne znaju ispetljati, vrteći se u krug unedogled, i nisu sigurni valja li skrenuti lijevo ili desno pa stvaraju zastoje na cesti izazivajući bijes ostalih sudionika u prometu.

Jedino pošteno i mudro rješenje - s obzirom na oklijevanje, nesnalaženje i neodlučnost Mosta - u ovom trenutku čine se novi izbori i novo miješanje karata. Jer, reforme koje navodno nude mahom su tek popis lijepih i zavodljivih želja i ideja koje, uostalom, u većem dijelu imaju i sve ostale političke opcije. A većina njihovih "stručnjaka" i čelnika pregovaračkih timova izazivaju podsmijeh, od gospođe koja nikako pred kamerama nije uspjela sakriti fascinaciju i oduševljenje što je uspjela uživo vidjeti i sjediti za stolom s nekoliko ministara jer je ona "dijete sa sela" do nekih drugih koji nazivaju sektorske novinare moleći ih da im na brzinu stave na dvije kartice teksta sve što "šteka" u resoru o kojem će voditi pregovore i prijedlog reforme jer, eto, za koji dan idu na pregovore.

Da, izbor između SDP-a i HDZ-a odluka je hoćete li bolovati od kuge ili kolere. A naša je nevolja u tome što Most nema nimalo potencijala da bude lijek.