"Fuck Croatia. I hope they enjoy being a tourist destination for Russians, because this isn’t going to help get others to go there." (u prijevodu: "J...š Hrvatsku. Nadam se da uživaju što će biti turistička destinacija za Ruse jer ovo neće pomoći da im drugi dođu"). Tako glasi jedan od mnogih komentara na svjetskim internetskim portalima nakon što se početkom prosinca pronijela vijest da je "65 % of Croatians voted to pass a constitutional amendment banning same-sex marriage". Podatak o 65 posto Hrvata "za" iz gornje rečenice je netočan, ali teško da će detaljnija matematička zbrajanja o mizernoj izlaznosti na referendum zanimati bilo koga iz brojnih svjetskih medija koji pomalo zaboravljaju na Željku Markić i njezinu inicijativu "n The Name of The Family". Šteta (ili korist) je počinjena, a učinke sada imamo vremena zbrajati u dugim zimskim noćima.
Jedna od posljedica hrvatskog referenduma možda će biti ta da dobrostojeći gay-par iz, recimo, Velike Britanije odluči na odmor u sljedećoj godini otputovati bilo gdje drugdje samo ne u Hrvatsku. Možda će odletjeti u Španjolsku, koja je legalizirala istospolne brakove 2005. godine. Španjolska crkva tomu se, jasno, snažno protivila, ali vladajuća Socijalistička radnička partija uspjela je zakon progurati kroz parlament (80 posto Španjolaca se inače izjašnjava katolicima). Odgovarajući na kritike Crkve, tadašnji je španjolski premijer Zapatero objasnio da zakon o legalizaciji istospolnih brakova "neće prouzročiti loše rezultate, jedina konzekvenca bit će izbjegavanje besmislene patnje ljudskih bića". "Društvo koje izbjegava besmislenu patnju svojih građana je bolje društvo", rekao je Zapatero, kojemu su jamačno i dan-danas zahvalni barem neki moćnici iz španjolskog turističkog sektora. Jer čak 10 posto turističkog novca u Španjolskoj dolazi od LGBT-putnika, koji su poželjni gosti – pojedinačno troše iznadprosječnih 130 eura na dan.
Nije Španjolska jedina koja želi uprihoditi više "ružičastih dolara" (Pink Dollars, pink money ili Dorothy Dollar već su uobičajene sintagme za kupovnu moć LGBT-turista) – u Britaniji već procjenjuju da bi se od gay-svadbi moglo okrenuti barem 25 milijuna eura (London se tolerancijom i marketingom izborio da ga u Americi nazivaju svjetskim gay-središtem).
Mnoge vlade zapadnih država, htjele to priznati ili ne, kalkuliraju koliko se može zaraditi od populacije istospolne orijentacije jer ona zapravo podiže BDP izdašnom potrošnjom. Za primjer, slika prosječnog američkog gay-kućanstva izgleda u prosjeku ovako: zarađuje i do 80 posto više od heteroseksualnog, nema djece i ne koristi olakšice koje obitelji s djecom dobivaju pa plaća više poreza, često ga čine samci, što podiže potražnju na tržištu nekretnina, tržištu namještaja i kućne elektronike, a gay-par više troši i na luksuzne automobile, skuplju odjeću, u restoranima, klubovima i na izlaske te putuje češće i troši više na avionske karte i hotele. Bez daljnjeg nabrajanja, jasno je da se na LGBT-populaciju diljem razvijenog svijeta gleda kao na odlične potrošače.
Pink Spots
U Americi se tvrtke natječu koja će biti više gay-friendly – od multinacionalnih korporacija do malih vodoinstalaterskih obrta. Avioprijevoznik American Airlines je primjer goleme korporacije koja mami LGBT-putnike prigodnim oglasima.
Croatia Airlines se vjerojatno neće tako skoro odlučiti na sličnu kampanju, kao što nije za očekivati od hrvatskih zastupnika bavarske macho-automobilske marke da na reklami napišu: "Previše privlačan da bi bio samo za heteroseksualce". A upravo takvo što stoji na registracijskoj pločici iz oglasa: "2QT2BSTR8", odnosno "Too Cute To Be Straight". Uz to, udarna naslovna rečenica teksta kaže: "Sve ljubavi su ravnopravne". Oglas je objavljen u posljednjem broju Pink Spotsa, besplatne publikacije koja je dostupna u San Franciscu i široj okolici. Gay Pink Spots je zapravo LGBT-poslovni imenik (s opširnom web-stranicom, iPhone i Android-aplikacijama) koji nekoliko puta godišnje tiska luksuzno tiskano izdanje u boji na oko 200 stranica s oglasima stotina tvrtki koje se diče prikazati vrlo prijateljskima homoseksualnoj populaciji. Šareno tiskano izdanje dostupno je na najprometnijim lokacijama i svatko, dakle i neko dijete, može ga uzeti iz upadljive newsstand-kutije. Primjerice, u Pleasantonu (jednom od konzervativnijih gradova u okolici San Francisca s relativnom republikanskom većinom u populaciji) kutija Pink Spotsa nalazi se upravo između državne osnovne škole, vrtića i pošte. Pokušajte zamisliti sličnu lokaciju u Hrvatskoj, recimo u vašem kvartu.
Ista kutija je na udaljenosti jednog pješačkog prijelaza od javne osnovne škole. Ružičastu kutiju nećete moći zaobići ni ako krenete poslati paket ili pismo – Pink Spots je na rukohvat upravo na parkingu glavne pošte u gradu.
Kad zavirite u publikaciju tiskanu na vrlo kvalitetnom papiru, pronaći ćete svakojake uglavnom uobičajene oglase – za restorane, veterinare, zubare, autoelektričare, vulkanizere… Rijetko bi koji hrvatski roditelj tiskovinu držao kod kuće jer svaka stranica podsjeća da je riječ o gay-sadržaju. Pogrebno poduzeće će tako, nudeći sve što treba za pokop preminulog, slikom i rječju dati do znanja da su klijenti iz diverzificirane populacije dobrodošli.
Ni fotografska radnja neće se libiti ponuditi usluge. Fotografi, cvjećari i restorani, uostalom, najviše i zarađuju od rastuće industrije organizacije gay-vjenčanja.
Američka organizacija za prava lezbijki će se, pak, preko cijele stranice provokativno poigrati simbolima i dopustiti da Kip slobode strasno izljubi božicu pravde. U Pink Spotsu bit će i nepoćudnih reklama na koje će glavu okrenuti i američka i hrvatska domaćica.
Neupućeni gost u sjevernoj će Kaliforniji listajući Pink Spots biti iznenađen koliko se svakojake tvrtke trse privući gay-klijentelu. Ružičaste uočljive kutije po gradu brzo će prihvatiti ne samo kao primjer visoke kalifornijske tolerancije nego i kao demonstraciju goleme i rastuće ekonomske snage LGBT-zajednice. Akumulaciju tog bogatstva nije zaustavila ni posljednja recesija, ponajprije zato što gay-populacija ulaže više u obrazovanje.
Od hrvatskog čitatelja, bilo da je u taboru "za" ili "protiv", za očekivati je da će na sve informacije iz ovog teksta slegnuti ramenima i zaključiti kako je sve to predaleko od domaće stvarnosti. Tvrdokorni hrvatski zagovarač legalizacije gay-brakova možda će uzviknuti s odobravanjem: eto kako to rade u razvijenoj Kaliforniji, središtu visoke tehnologije gdje Google, Apple i Facebook otvoreno podržavaju šira prava homoseksualaca, tamo su shvatili da LGBT-osobe imaju puno novca i trgovine se trgaju za njih da dođu nešto kupiti. Vidite, homoseksualac besplatno uzme oglasnik Pink Spots iz kutije na kraju ulice i nitko ga neće opsovati ili napasti. Pa može li si Hrvatska, sa stotinama tisuća nezaposlenih i mizernom ekonomijom, priuštiti da zanemari gay-turiste i otvoreno se referendumom suprotstavi sve moćnijem poslovnom zapadnom gay lobiju?
Kazne za diskriminaciju
S druge će strane gorljivi upućeni hrvatski protivnik homoseksualnih brakova uzvratiti da voda zapravo obilno pristiže na njegov mlin. Te i takve kutije Pink Spots uz školu i vrtić su, reći će, dokaz da sebična liberalna gay-ideologija uporno pokušava srušiti kršćanske moralne kodove društva i svoje ideje agresivno nametnuti kroz javno školstvo i druge javne institucije. Podržana Barackom Obamom i velikim bogatstvom kojim raspolaže, LGBT-zajednica traži za sebe posebna prava, a istodobno drugima uskraćuje slobodu govora, obrazložit će naš "za" Hrvat i potkrijepiti: pa gdje je tu "živi i pusti druge da žive" kad je cvjećarka u saveznoj državi Washington zaradila tužbu nakon što nije željela napraviti buket za gay-vjenčanje? Kazne su dobili i slastičarnica koja je odbila napraviti tortu lezbijkama u Oregonu, fotograf koji nije pristao objektivom ovjekovječiti istospolno vjenčanje u Novom Meksiku, kao i tiskara tekstila u Kentuckyju koja je rekla ne narudžbi za majice za Povorku ponosa. Nemojte mi samo govoriti da će nam homoseksualci spasiti ekonomiju i turizam, istočnoeuropski turisti su isto dobri, pa i ti Rusi, što im fali, što god mislili o njima, ipak i oni iznadprosječno troše na Jadranu, argumentirat će naš „za“ polemičar i podvući kako ruska vlast ima puno pravo kada zabranjuje LGBT-propagandu.
Vlast, Crkva i narod u Rusiji inače se dobro slažu kada treba oštro po gay-pitanju – Duma je bez ijednoga glasa protiv polovicom ove godine propisala novčane kazne za širenje bilo kakvih informacija o "netradicionalnim seksualnim orijentacijama" među maloljetnicima. Rusi su tako postali svjetski lider borbe protiv prava homoseksualaca (samo sedam posto Rusa priznaje da poznaje nekoga tko je gay, dok za usporedbu 70 posto američkih korisnika Facebooka tvrdi da ima LGBT-prijatelja). U udarnom televizijskom terminu ruska je državna televizija nedavno emisijom provladina autora optužila LGBT-populaciju da prima golemi novac sa Zapada i ustvrdila kako utjecajna homoseksualna manjina drži za gušu vlade u Njemačkoj, Britaniji, Nizozemskoj i Francuskoj, nalažući im što da rade.
Brojne istočoeuropske države u ruskom susjedstvu propisale su da brak može postojati jedino između muškarca i žene, ali se nisu upuštale u drastičnije mjere poput ruskih. Europska mapa stoga ostaje podijeljena po pitanju gay-prava i svemu je vjerovati da će tako ostati još godinama. Svi mi građani s pravom glasa nećemo se ujutro probuditi s novim stavom o homoseksualnosti, ali promjene neumitno donosi Z-generacija – mladi koji odrastaju u sofisticiranom računalnom okružju i na emotivne veze (i štošta drugo) već gledaju drugačije nego mi "odrasli".
A govoreći o poslu, zaradi i lijepom našem turizmu, za predvidjeti je da će cijela rasprava "za" i "protiv" u Hrvatskoj umrtvjeti u ljetnim mjesecima kada u broju noćenja i rekordnih prekograničnih ulazaka nećemo brojati tko je gay, a tko je "prav". Vlasnik restorana na Jadranu gotovo sigurno neće odbiti uslužiti dva vesela momka koji u skupocjenom automobilu inozemnih tablica na retrovizoru umjesto krunice drže upadljivu zastavicu u duginim bojama. Ali dok mu je sada restoran izvansezonski zatvoren, možda odluči da je ipak bolje pripremiti se i naučiti pokoju rečenicu na ruskom.