Ovogodišnji indikator strogosti država kaže da se vlasti najviše miješaju u životni stil građana Finske, dok je Hrvatska zauzela zlatnu sredinu, odnosno 13. mjesto na ljestvici od 28 EU članica, prije svega zahvaljujući niskim porezima na alkohol i liberalnom zakonu o pušenju imajući u vidu EU standarde Foto: Osobna arhiva
U razmaku od dva dana u mjesecu svibnju saznala sam da živim u oazi slobode, ali i da su mi sugrađani najveći rasisti u Europskoj uniji. Nije lako probaviti sva ta istraživanja, ankete i ljestvice, jer pokazuju da je Češka Republika istodobno i najliberalnija, najslobodnija, najateističkija, ali i najrasističkija i najksenofobnija zemlja u Europskoj uniji i šire. Da je Češka ljudsko biće, reklo bi se da ima podvojenu ličnost.
Češka je slobodarski raj u Europskoj uniji kada je u pitanju izbor životnog stila građana, što je i ove godine potvrdio Nanny State Index, indikator jačine državne regulacije. Podaci koje je sakupio britanski Institute of Economic Affairs i European Policy Information Centre o osobnim slobodama građana EU, analizirajući uplitanje država članica u četiri kategorije - duhan, hrana, alkohol i elektronske cigarete, pokazuju da su Česi najslobodniji građani EU.
Država ne određuje vlasnicima restorana i barova kada moraju prestati služiti alkohol, elektronske cigarete se mogu reklamirati, prodavati i konzumirati praktički svugdje. Češka, za razliku od nekih država EU, ne kažnjava građane porezima na konzumaciju nezdrave hrane. Reklamiranje alkohola je dozvoljeno na svakom koraku, izuzev prostora oko škola, a porezi na alkohol su izrazito niski.
Potrošnja piva po glavi stanovnika u Češkoj je najveća na svijetu, porez na pivo je među najnižima u EU, a postoji mogućnost da se PDV na točeno pivo smanji za polovicu. Porez na duhan je drugi najniži u EU. Cigarete mogu biti izložene na vidnom mjestu i mogu se kupovati u automatima.
„Antikonfliktni timovi“
Međutim, ima jedno „ali“. Jedan od najčvršćih stupova češke tolerancije pao je krajem svibnja. Nakon niza neuspješnih glasanja češki parlament je ove godine izglasao široku zabranu pušenja u javnim prostorima, koja se odnosi i na restorane i barove. Zakon je stupio na snagu koncem svibnja.
”Zabrana pušenja će nas najvjerojatnije koštati prvog mjesta na ljestvici liberalnosti. I kao čovjek koji nikada nije okusio cigaretu moram reći da sam razočaran. U pitanju je princip. Država se ne smije nasilno uplitati u privatne i dobrovoljne odluke odraslih ljudi, što čini često, a vremenom sve više. Na našu sreću daleko manje nego u ostalim zemljama EU”, izjavio je za portal ihned.cz Dominik Stroukal, direktor Liberalnog instituta.
Status Češke kao liberalnog raja oskvrnut će i činjenica da su se, od trenutka kad je stupio Zakon o zabrani pušenja, na ulicama u centru grada pojavili nabildani mladići u crnim majicama s natpisima „antikonfliktni tim“. Općinske vlasti starog grada šalju ih održavati red i mir u večernjim satima kada trotoare i ulice preplave pušači iz obližnjih barova i restorana na čije su se ponašanje žalili stanari.
Mnogi ugostitelji već traže rupe u zakonu kako gosti ne bi morali izlaziti na ulice, a najpopularniji trik je pretvoriti bar u privatni pušački klub ili restoran u privremenu građevinu gdje je pušenje dozvoljeno. Ministar zdravlja je ugostiteljima dozvolio rok od tri mjeseca u kojem im se neće naplaćivati kazne ako dozvole gostima da puše.
Ovogodišnji indikator strogosti država kaže i da se vlasti najviše miješaju u životni stil građana Finske, dok je Hrvatska zauzela zlatnu sredinu, odnosno 13. mjesto na ljestvici od 28 EU članica, prije svega zahvaljujući niskim porezima na alkohol i liberalnom zakonu o pušenju imajući u vidu EU standarde.
Zemlja nevjernika
Kada se sa slobode životnog stila pređe na pitanja tolerancije, Česi se nalaze na klizavom terenu. Jesu li Česi zaista tako liberalni i tolerantni kako o sebi vole misliti, pogotovo u odnosu na Poljsku i Mađarsku, ili su rasisti i ksenofobi kako ih vide drugi?
Svojevrstan odgovor na to pitanje daju rezultati istraživanja američkog nezavisnog instituta Pew Research Center, koji je građane srednje, istočne i jugoistočne Europe ispitivao o vjeri, narodnom identitetu i toleranciji.
Nikog ne iznenađuje da su Česi na vrhu ljestvice kada je u pitanju ateizam. Češka je jedina država u spomenutom području u kojoj prevladavaju nevjernici, tek nešto iznad četvrtine stanovništva su vjernici. Ogromna razlika u odnosu na Hrvatsku gdje se 86% građana izjasnilo vjernicima.
Prema istraživanju američkog instituta Česi su, čini se, netolerantni prema religioznima. U tom kontekstu, a ne u rasnom, tumači se podatak da čak njih 19% ne bi prihvatilo Židove za svoje sugrađane.
Ono što, pak, ne iznenađuje, imajući u vidu dugogodišnje širenje islamofobije od strane medija i najviših predstavnika države, je rezultat da dvije trećine Čeha ne želi za sugrađane osobe muslimanske vjeroispovijesti, a samo 10% njih može zamisliti muslimana kao člana svoje obitelji.
Mnogi domaći analitičari, i pored jake propagande i širenja straha od islama i izbjeglica, ove podatke objašnjavaju tzv ksenofobnim antiklerikalizmom, a ne istinskim rasizmom imajući u vidu izrazit otpor Čeha prema institucionalizaciji religije i miješanju vjere u život građana. Zanimljivo je i da 15% ispitanih Čeha ne bi htjelo za svoje sugrađane pravoslavne, a 12% njih katoličke vjernike.
Neshvatljiva islamofobija
Početkom svibnja na internetu se pojavila europska mapa rasizma, rezultat višegodišnjeg istraživanja sveučilišta Harvard. Rezultat porazan za Čehe. Ispalo je da su najveći rasisti u čitavoj Europi. Hrvatska se našla u prvoj polovici zemalja s manje rasnih predrasuda, u društvu s Bosnom i Hercegovinom, Irskom, Slovenijom i Srbijom gdje je zabilježeno najmanje rasizma kod ispitanika.
Češki analitičari su, međutim, skrenuli pažnju na metodu istraživanja, jer je svaka zemlja imala različit broj ispitanika, a sudjelovali su samo oni koji su izrazili želju, što prema mišljenju nekih sociologa nije relevantan uzorak. Daniel Prokop, sociolog češke agencije Median, pak, dodaje kako Česi i prema brojnim drugim istraživanjima određene narode i etničke grupe u potpunosti dehumaniziraju.
“Mi ne poznajemo crnce ni muslimane, ne žive s nama, i ne osjećamo da su to pojedinci koji mogu biti i dobri i loši ljudi, stoga kod nas prevladavaju grupne karakteristike. Ono što u Češkoj izgovori predsjednik republike, u inozemstvu bi bio skandal. To kako se o nekome izražavamo, ima ogroman utjecaj na mišljenje, posebno kad nemamo osobna iskustva”, izjavio je Prokop portalu aktualne.cz.
Svojedobno mi je Bronislav Ostransky stručnjak za islam iz Instituta za orijentalistiku Češke akademije znanosti u razgovoru za Novi list, objašnjavajući neshvatljivu islamofobiju u Češkoj, kazao kako prosječan Čeh, koji živi u homogenoj državi i koji se u svakodnevnom životu uopće ne susreće s pripadnicima islamske vjere, vidi muslimana kao potpuno dehumanizirano biće. Ne vidi ga kao čovjeka koji dolazi iz određene zemlje, s nekim obrazovanjem, s nekom životnom pričom. Vidi ga kao zaluđenog vjernika, kao stroj kojeg pokreće šerijatsko pravo.
U ovo sam se posljednjih nekoliko godina uvjerila nebrojeno puta i mnoga su prijateljstva stavljena na kušnju. Najupečatljivi mi je, ipak, bio razgovor s jednim medicinskim djelatnikom koji je kao papagaj o izbjeglicama ponavljao floskule koje je čuo u medijima i od predsjednika Zemana, svjetski poznatog islamofoba: “to nisu izbjeglice, to su nabildani mladići u punoj snazi s pametnim telefonima i novcem u džepovima kojima je mjesto na frontu.” Kad sam ga upitala da li ima sina i kad je odgovorio potvrdno, rekla sam mu da zamisli rat u Češkoj gdje se bori nekoliko domaćih i stranih frakcija za potpuno nejasan cilj. Pitala sam ga da li bi želio da mu sin pogine u takvom besmislenom ratu ili da se spasi bijegom iz zemlje. Kad je odgovorio ovo potonje upitala sam ga i da li bi sina poslao bez novaca i mobitela. S potpuno izmijenjenim izrazom lica odgovorio je da naravno ne bi. A što bismo s njegovom mladošću i mišićima, upitala sam na kraju i shvatila po grimasama na licu da je možda prvi put u životu, vizualizirajući svog sina kao izbjeglicu, dozvao u mozak i srce strahote rata i izbjeglištva. Znam, u pitanju je jedan primjer, ali većina ljudi je upravo takva, izmanipulirana i uplašena nepoznatim i drugačijim.
U Češkoj je na djelu strahovita propaganda protiv primanja izbjeglica, posebno u kontekstu sigurnosti i borbe protiv terorizma. Političari i mediji o izbjeglicama govore kao o vjerskim fundamentalistima koji će promijeniti njihovo društvo i ugroziti slobodu. Stoga ne iznenađuje što Česi uporno odbijaju kvote koje je odredio Brisel i po cijenu sankcija.
Jedan od rijetkih političara, nekadašnji bliski suradnik Vaclava Havela, bivši ministar vanjskih poslova, počasni predsjednik stranke centra TOP 09, Karel Schwarzenberg, ni pedalj ne odstupa od Havelove zaostavštine i poštivanja ljudskih prava i neprestano apelira na javnost da zadrži hladnu glavu i iskaže suosjećanje s izbjeglicama. I ovih dana je izjavio kako bi Češka trebala primati izbjeglice ne želi li se isključiti iz europskog društva. “Nekoliko tisuća izbjeglica nam ne bi naškodilo, stopili bi se s nama kao kocka šećera u čaju.”
Ovih je dana u Pragu predsjednik Europske komisije Jean Claude Juncker podsjetio Čehe da primaju sredstva iz fondova EU i da bi stoga trebali pokazati solidarnost u zajedničkom rješavanju migrantske krize, a 12 primljenih izbjeglica sigurno ne predstavlja solidaran čin.
Čehe mnogi vide kao ksenofobe i rasiste, a uz takve osobine u paketu obično ide i homofobija, no Česi nisu homofobi. Čak se 77% ispitanih od 18 do 35 godina starosti, a 60% starijih od 35 zalaže za istospolne brakove. U Hrvatskoj, primjerice, u mlađoj skupini 33%, u starijoj 30%. U Hrvatskoj homoseksualizam vidi kao moralno pogrešan 49% ispitanih, a u Češkoj 21%. Česi su najtolerantniji kad je u pitanju abortus, prostitucija i predbračni seks, te najliberalniji u odgovorima na pitanje “mora li žena u svim okolnostima slušati muža”.
Sumnjičavi liberali
Čovjek bi pomislio da ovakve brojke i stavovi svjedoče o visokoj građanskoj svijesti kod Čeha i privrženosti demokratskom sistemu koji omogućava toleranciju različitosti i slobodu izbora, a onda vas potpuno zbuni podatak da manje od polovice Čeha, samo 49% smatra demokraciju najboljom formom vladavine. Čak 27% ispitanika misli da je u nekim okolnostima bolja nedemokratska vladavina (u Hrvatskoj to misli 19%, dok 54% demokraciju smatra najboljom formom vladavine), a 22% Čeha kaže da im je svejedno.
S druge strane 73% Čeha podržava slobodno tržište, bez obzira na to što podrazumijeva velike razlike među bogatima i siromašnima. Za zemlju koja trenutno ima najnižu stopu nezaposlenosti u EU, mali broj siromašnih, i činjenicu da ekonomsku situaciju vidi pozitivnom više od polovice građana, iznenađuje i podatak da su među najškrtijima. I kad su u pitanju dobrotvorni prilozi, dobrovoljan rad i pomoć ugroženima, Česi su na dnu ljestvice. Hrvati su u prvoj polovici, među darežljivijima.
Ono što puno više razlikuje Češku od Hrvatske je podatak da su građani Hrvatske u donjem dijelu tablice kad je u pitanju odnos prema evoluciji. Oko 83% Čeha prihvaća da su ljudi nastali evolucijom, u Hrvatskoj tek 57%, a samo 44% Hrvata vjeruje da su živa bića evoluirala zahvaljujući prirodnoj selekciji, dok 33% njih vjeruje da su sva bića postojala u sadašnjem stanju od nastanka svijeta.
Ako bismo uzeli sve ove podatke zdravo za gotovo ispada da u Češkoj većinu čine liberalni, tolerantni prema LGBT populaciji, znanstveno osviješteni ateisti, ali rasistički nastrojeni i škrti ljudi, dok je u Hrvatskoj većina darežljivih ljudi, bez velikih rasnih predrasuda, ali homofobnih i znanstveno zatucanih vjernika.
Kao što napisah na početku, teško je probaviti sve te podatke, rezultate ispitivanja i ljestvice, pa je najbolje uzeti ih samo kao povod za razmišljanje i ne zaboraviti da statističku manjinu čine stotine tisuća, pa i milijuni ljudi.