Među člancima koji su popratili vijest da se u ponedjeljak, 27. lipnja, kolona vozila s glavonjama (ministri, čelnici HAC-a i lokalne vlasti) po prvi put provozala trasom Koridora Vc, odnosno autoceste A5, od Osijeka preko novog mosta pa prema Belom Manastiru, najviše me se dojmio onaj u Večernjem listu, naslovljen "Više mu se ne smiju: Most Drava duži je od Pelješkog i među najljepšima u RH".
Ne smiju mu se više – domeće se trijumfalno u članku – zbog toga što vodi ravno u polje. A nema li svejedno nečega smiješnog u cijeloj stvari?
Najduži ovješeni most u Hrvatskoj – domeće se trijumfalno u članku – nadmašio i Pelješki. A nema li nečega što zvuči čudno u toj propoziciji?
Otkud, naime, da je most preko jedne, hej, rijeke – koja je, tako, solidna rijeka, ali nije čak recimo ni Dunav za preplivati – trebao biti duži od onoga koji premošćuje komad mora? Probajte samo na karti usporediti kilometre Malostonskog zaljeva sa širinom bilo koje rijeke. Nešto tu traži objašnjenje, kaj ne, umjesto novinarkinog zadovoljenja udivljenim pljeskanjem na pobjedi, kao da smo na prvenstvu Hrvatske u duljini mostova?
Čuli ste za projekt Višenamjenskog hidrotehničkog sustava Osijek, skraćeno VHS, popularno "vodna stepenica", koji bi potopio skoro 4.000 hektara uz tok Drave? Od pamtivijeka se nalazi u Strategiji prostornog razvoja, najvišem dokumentu prostornog uređenja RH.
Niži dokument mora biti u skladu s višim, pa je VHS prenesen i u Prostorni plan Osječko-baranjske županije (nije mogao ne biti slijedom regulative, za dobiti suglasnost). Projekt mosta mora biti u skladu s prostornim planom, pa je i ovaj morao uvažiti da je na toj dionici Drave planiran VHS (nije mogao ne uvažiti slijedom regulative, za dobiti dozvolu).
To znači da je most morao biti viši nego u paralelnom scenariju u kojem ne bi morao uvažiti planirani VHS. I da je morao biti kudikamo duži nego da nije morao uvažiti planirani VHS. I da je bio daleko skuplji nego da nije morao uvažiti planirani VHS.
Pa je i puno više potrajalo da bude financiran i izgrađen nego što bi bilo tehnički nužno za premostiti samo Dravu. Logično.
U daljnjoj konzekvenci, zakočenost izgradnje mosta, budući da se radi o najzahtjevnijem objektu za izgradnju na cijeloj ruti autoceste, stopirala je dovršenje "Slavonike" kao hrvatske dionice u sklopu europskog Koridora Vc, zamišljenog da spaja Budimpeštu s lukom Ploče, sjeveroistočnu Europu s Jadranom.
Sve do neki dan moglo se s juga doći samo do Osijeka, gdje je, uslijed Drave kao prirodne barijere, slijepo završavala dionica puštena u promet još '09. S dionicom kroz Baranju nije se išlo, jer i kud će dok nema kako preko vode (do slobode). Pa je baš tom osnovom, kad je most napokon izgrađen, a ceste još nije bilo, i došlo do ovih smijehova da vodi u polje.
Sve skupa ne bi bilo komedija kada bi VHS na tom mjestu uopće bio izvediv u RH. Što nije – slijedom regulative iz resora zaštite prirode. Problematika, da se razumijemo, nije jednostavna, ali VHS je na kraju dana u normativnoj koliziji s važećim režimima zaštite. Na snazi je od '11 Regionalni park Mura-Drava, od '13 Ekološka mreža Natura 2000. Ali već i preliminarne zaštite uzrokovale su paralizu sustava međuresorskom kontradikcijom. Znate li koliko to već traje? Moje sjećanje na paralizu oko vodne stepenice – kao nekoga tko je od '09 crtao i pisao županijski prostorni plan – seže unatrag sve do tad; stariji pamte i više.
I tako cijela država već preko tuce godina nije u stanju raspetljati stvar, konačno se odlučiti može li VHS biti građen ili ne, pa ako ne može brisati ga iz strateških kombinacija, da se npr. preko jebene rijeke ne mora raditi mostove duže od Pelješkog.
I nije vama to smiješno?
Tja, možda čak i nije – sve ovisi nameće li nam se ova tragikomedija gradnje mosta preko par kilometara ravnice više kao nešto za smijati se ili za bogu plakati.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu