Medvedov nastraj na Dežulovića

Ministarstvo hrvatskih branitelja Tome Medveda nazvalo je tekst Borisa Dežulovića sramotnim, grubim, primitivnim, obezvrjeđujućim, nerazumnim, nedobronamjernim i necivilizacijskim nasrtajem na temeljne vrijednosti na kojima je iznikla suverena Republika Hrvatska

Vijest je bila kratka, i po formi i po sadržaju spadala je među protokolarne pa nije čudno da je objavljena u emisiji vijesti državne agencije Hina. Predsjednik Vlade Andrej Plenković primio je delegaciju Europske federacije novinara, gdje je, između ostalog, govorio o "važnosti neovisnog i profesionalnog novinarstva za demokratske procese u svakom društvu". U vijesti stoji točno tako: "govorio je o važnosti neovisnog i profesionalnog novinarstva za demokratske procese u svakom društvu".

Istina, ako ćemo dublje raščlaniti napisano, Plenković nije istaknuo ili naglasio ili podcrtao važnost "neovisnog i profesionalnog novinarstva", nego je samo govorio o njemu. Što je točno rekao, odnosno na što je mislio kada je govorio o "važnosti neovisnog i profesionalnog novinarstva za demokratske procese u svakom društvu", Hina nije prenijela.

Možda je u nastavku dodao da je "neovisno i profesionalno novinarstvo" važno i "za očuvanje temeljnih vrijednosti na kojima je iznikla suverena Republika Hrvatska". Možda je još kasnije naglasio da je bitno "i za promicanje istine o Domovinskom ratu, kroz koji su ostvarene stoljetne težnje hrvatskog naroda za svojom državom stvorenom u zajedništvu Hrvata u domovini i svijetu". Ili pak "i za iskazivanje pijeteta žrtvi hrvatskih branitelja i civila, svakoga dana i svih građana naše domovine, koja je slobodna zahvaljujući njima koji su živote ugradili u temelje neovisne i slobodne Hrvatske".

Možda je, da sumiramo, premijer na sastanku s europskim vodstvom novinarskih organizacija "govorio o važnosti neovisnog i profesionalnog novinarstva za demokratske procese u svakom društvu za očuvanje temeljnih vrijednosti na kojima je iznikla suverena Republika Hrvatska, za promicanje istine o Domovinskom ratu kroz koji su ostvarene stoljetne težnje hrvatskog naroda za svojom državom stvorenom u zajedništvu Hrvata u domovini i svijetu kao i za iskazivanje pijeteta žrtvi hrvatskih branitelja i civila svakoga dana i svih građana naše domovine koja je slobodna zahvaljujući njima koji su živote ugradili u temelje neovisne i slobodne Hrvatske".

Možda je Plenković baš tako rekao, ali je novinar Hine, recimo, sjedio na ušima pa nije čuo taj nastavak rečenice. Ili ga je potjeralo na WC. Ili mu se nije dalo pisati. Ili je Hina samo prenijela protokolarnu vijest od glasnogovornika Vlade Marka Milića.

Kako bilo, greška je napravljena, jer ponašanje i premijera i njegovih ministara prema medijima zadnjih mjeseci teško se može povezati s njegovanjem važnosti neovisnog i profesionalnog novinarstva. Dapače, Plenković je – sjetimo se, nije bilo tako davno – napao N1 televiziju da ima neprijateljski odnos prema njemu i HDZ-u, pa je prozvao medije da se bave drugim temama umjesto da hvale ministre da su riješili problem s veledrogerijama, da bi prije neki dan, komentirajući sukob predsjednika Milanovića i ministra Banožića, direktno zasjeo u uredničku fotelju i kazao: "Upozoravam TV kuće – mičite te lažne teze iz etera. Nema prepirke, ovo je nezakonito ponašanje. Ja vas ljubazno upozoravam, naročito televizijske kuće, kad budete ovo kratili, da tu lažnu tezu o prepirkama mičete iz etera. Zlorabite svoju ulogu, svoju koncesiju i dezinformirate hrvatske građane. Ja vam govorim ono što kao predsjednik hrvatske Vlade želim poručiti hrvatskim građanima. Ja ne govorim vama, nego javnosti, vi ste tu samo transmiter".

Ipak, sve je to hladna voda, reklo bi se kamilica, prema noćašnjem saopćenju Ministarstva hrvatskih branitelja vezanom za tekst Borisa Dežulovića objavljen jučer na portalu N1 televizije pod naslovom "Jebo vas Vukovar". Dežulovićev tekst je, po ministru Tomi Medvedu, sramotan, grub, primitivan, obezvrjeđujući, nerazuman, nedobronamjeran, pa opet sramotan, necivilizacijski uradak, krši Deklaraciju o Domovinskom ratu i predstavlja izravan nasrtaj na temeljne vrijednosti na kojima je iznikla suverena Republika Hrvatska.

Dežulović je, naime, napisao kolumnu povodom zabrane koncerta Rade Šerbedžije u Vinkovcima u tjednu kada se obilježava pad Vukovara 1991. godine. Dežulović, između ostalog, piše: "Istog pak dana kad je iz državnog pijeteta prema balzamiranom lešu Vukovara otkazan koncert Rade Šerbedžije, a gradonačelnik Zagreba postrojen pred Dinamovim ultrasima mucajući obećavao obnovu njihova vukovarskog murala, Državni zavod za statistiku objavio je službenu procjenu broja stanovnika u hrvatskim gradovima, po kojoj u Vukovaru danas živi čak pet i pol tisuća ljudi manje nego po posljednjem popisu stanovništva 2011.: samo, eto, u posljednjih deset godina – od onog otkazanog koncerta TBF-a do danas – mrtvi je Grad Heroj napustila čak petina stanovništva, pet i pol tisuća njih".

Tekst su, kako to već ide, najprije oštro osudili iz Domovinskog pokreta da bi se krajem dana, odnosno usred noći, o njemu očitovalo i Medvedovo Ministarstvo prozivajući autora da pokušava obezvrijediti sve žrtve Vukovara i Domovinskog rata, što ih je – Medveda i njegove - uvjerilo da moraju još ustrajnije promicati istinu o Domovinskom ratu kroz koji su ostvarene stoljetne težnje hrvatskog naroda za svojom državom stvorenom u zajedništvu Hrvata u domovini i svijetu.

Dalje u saopćenju upozoravaju da žrtve Vukovara i Škabrnje zaslužuju pijetet svakoga dana i svih građana naše domovine, koja je slobodna zahvaljujući njima koji su živote ugradili u temelje neovisne i slobodne Hrvatske. „Svatko razuman i dobronamjeran zgražava se nad lakoćom kojom Boris Dežulović obezvrjeđuje žrtvu Vukovara. Potrebno je zastati i zapitati se - što to smeta autora ovog sramotnog i necivilizacijskog uratka? Smetaju li ga i vrijeđaju svi oni koji ljudski promišljaju i odaju pijetet nevinoj žrtvi civila i hrvatskih branitelja? Smeta li ga dostojanstvena Kolona sjećanja na čijem su čelu obitelji poginulih i nestalih branitelja Vukovara i branitelji Grada Heroja? Smeta li ga možda i sloboda koju uživa zahvaljujući žrtvi Vukovara i cijele Hrvatske, izborena u nametnutom nam ratu, sloboda koju obilato koristi i kad piše ovakav sramotan pamflet koji se u javnost plasira kao novinarska kolumna?“, pitaju se i opet optužuju Dežulovića za nasrtaj na žrtve stradale u Domovinskom ratu i uznemiravanje njihovih obitelji.

Na stranu činjenica da je javnost baš posredstvom Dežulovićeve reportaže iz Vukovara 1991. godine, objavljene u Slobodnoj Dalmaciji, doznala za dramatično stanje u razrušenom gradu.

Reportažu je započeo ovim riječima: "Bio je Vukovar. Bio je grad. Imao je svoju Vuku i svoju obalu Dunava. Imao je svoje barokne palače i svoje trgove. Svoje ulice i mostove, drvorede i parkove. Imao je svoje dvorce i tvornice, predgrađa i nebodere. Imao je sedamsto godina i osamdeset tisuća stanovnika. Bio je Vukovar. Bio je grad. Danas zapadnim Srijemom, pomiješan s jutarnjom maglom, pliva zadah deset dana starog leša grada na Vuki. Leži na kraju našeg svijeta, kao naneseno Dunavom, beživotno tijelo Vukovara. Hladna kišica ispire krv i smrad s njega. Ranjenog su ga silovali i masakrirali. Izvadili mu oči i razvalili utrobu. Ubijali ga polako, kuću po kuću, prozor po prozor, ciglu po ciglu. Oderali mu asfaltnu kožu i zapalili ga. I vuku njegov izmrcvareni leš po novinama i pokazuju svijetu. A sakatim i ukočenim mrtvim tijelom Vukovara poput mušica i crva lunjaju danas vojnici i rezervisti, liječnici i promatrači, gladni psi i svinje, traktori i oklopni transporteri, jedan džip i jedan novinar... I tek pokoji sijedi Vukovarčanin koji je došao da potraži svoju kuću i obitelj, da identificira leš grada na dnu Panonskoga mora."

Dežulović je 2012. godine za ovu reportažu nagrađen uglednom europskom žurnalističkom nagradom European Press Prize, europskim pandanom američkom Pulitzeru.

Da se ne shvatimo krivo, nije ovo pokušaj obrane Dežulovićeve kolumne niti takva obrana jednom od najutjecajnijih kolumnista na postjugoslavenskim prostorima treba. Da se vratimo na početak teksta, ovo je obrana "važnosti neovisnog i profesionalnog novinarstva", na koje se premijer i ministri tako rado formalno pozivaju, a drže do njega kao do crnog ispod nokta. Odnosno, drže do njega točno onoliko koliko je držao osnivač HDZ-a Franjo Tuđman. Neovisno i profesionalno novinarstvo dobro je samo ako je u njihovoj službi. Sve je ostalo, kako ono ide, sramotno, grubo, primitivno, obezvrjeđujuće, nerazumno, nedobronamjerno, necivilizacijski i izravan nasrtaj i tako dalje i tako dalje. Sve u svemu, "sramotan pamflet koji se u javnost plasira kao novinarska kolumna", kako je to sročio Medved.

I ne samo to. Iz saopćenja se jasno ocrtava nešto još opasnije od Plenkovićeve želje da novinari budu samo "transmiteri" koji će prenositi njegove riječi onako kako on to želi kao i otvorene potjernice koju je Ministarstvo hrvatskih branitelja raspisalo na Dežulovićevu glavu. Ocrtava se, ne samo između redaka nego bogami i u njima, da svi koji nisu na liniji još uvijek uživaju u slobodi koju, kako kaže Medved, obilato koriste. Poruka je više nego jasna: Mi smo vam dali slobodu, mi vam je možemo i uzeti!

Tekst je objavljen na portalu Novosti