Nije bitno što si ti, nego što drugi misle da si ti. Pogotovo ako se tvoj identitet treba upakirati u statističke tablice i upitnike. Tako bi se ukratko mogla sažeti poanta dopisa Ministarstva znanosti i obrazovanja nedavno odaslanog službama za društvene djelatnosti u svih 20 županijskih ureda državne uprave i Gradu Zagrebu.
Ministarstvo su, naime, zanimali podaci o djeci romske nacionalnosti u vrtićima, osnovnim i srednjim školama na kraju prošle i na početku ove školske godine, pa su između ostalog – kao i ranijih godina – zamolili nadležne službe da popune tablice s potrebnim podacima, ali sada uz novu napomenu:
„...molimo škole, odnosno urede državne uprave u županijama da s osobitom pozornošću daju podatke o stvarnom broju pripadnika romske nacionalne manjine neovisno o izjašnjavanju o nacionalnoj pripadnosti“.
Takav neobičan zahtjev obrazlaže se time da je primijećeno kako se jedan broj djece u predškolskom odgoju vode kao pripadnici romske nacionalne manjine, a da „izostaje njihova brojnost u osnovnoj školi“, kao i da neke škole „traže potporu za rad s romskim učenicima, a nisu iskazale da imaju učenike Rome“.
U dopisu stoji da je takva baza podataka sukladna s međunarodnim preporukama te da nije vezana za ime, e-matice i identifikacijske brojeve.
U uvodu se napominje da će prikupljene podatke Ministarstvo obrazovanja dostaviti Vladinom uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina kako bi Ured sačinio izvještaj o provedbi Nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje 2013. do 2020. godine. Dopis je potpisala pomoćnica ministrice Lidija Kralj.
Galo: Sramotan dopis
Upravo zbog napomene koja traži od škola i lokalnih službenika da 'odokativno' ocjenjuju nacionalnost djece, reagirala je u ponedjeljak na sjednici Skupštine Istarske županije vijećnica SDSS-a Mirjana Galo. Dobila je tek obećanje Valeria Drandića, pročelnika županijskog Upravnog odjela za talijansku nacionalnu zajednicu i druge etničke skupine, da će od Ministarstva obrazovanja zatražiti pojašnjenje.
„Riječ je o sramotnom dopisu. Kako će oni prepoznati Rome ili Srbe ili Bošnjake ili Talijane? Zna se, na primjer, da se Srbi i Bošnjaci često zbog straha tako ne izjašnjavaju, nego se deklariraju kao Hrvati. Zašto se država ne potrudi, pa uoči popisa stanovništva ne napravi ozbiljnu javnu kampanju kojom će pozvati građane, pripadnike nacionalnih manjina, da bez straha iskažu svoju etničku pripadnost i da im pri tome garantiraju jednakost i ravnopravnost? Tada ne bi dolazilo do ovakvih situacija“, kaže Mirjana Galo za Forum.tm.
I mi smo od Ministarstva obrazovanja pokušali dobiti pojašnjenje spornog naputka.
Zanimalo nas je kako će nastavnici prepoznati učenika romske manjine i kao takvog ga evidentirati ako se on službeno ne vodi i ne izjašnjava kao pripadnik nacionalne manjine. Pitali smo ih i zar ne postoji neki drugi mehanizam Ministarstva za provjeru rade li škole doista s romskom djecom ili ne, odnosno mehanizam koji bi kontrolirao pohađaju li djeca, pa i romske nacionalnosti, redovito obavezno školovanje.
A ako je već tako, znači li to da se isti mehanizam 'opažanja', 'osobnog dojma' ili nečeg trećeg primjenjuje i kod prava na obrazovanje djece pripadnika drugih nacionalnosti – Srba, Bošnjaka, Talijana, Čeha...?
Upitali smo nadležne u Ministarstvu i hoće li tražiti od nastavnika i uprava škola te ureda državne uprave da provjere istinitosti dječje nacionalnosti jer - po gornjoj logici – netko može reći i da nema toliko djece Roma u nekoj školi ili vrtiću, iako na papiru piše da ih ima.
I na kraju, nismo odoljeli i malo docirati, pa smo Ministarstvu obrazovanja ponudili i temu za razmišljanje – ne čini li im se da se takvim dopisom stavljaju, u najmanju ruku, u vrlo neugodnu situaciju djeca, njihovi roditelji, nastavnici, ravnatelji škola i službenici državnih ureda te da je riječ o prebrojavanju temeljem nejasnih kriterija i izvora informiranja/dojma o nacionalnosti nekog djeteta.
Objašnjenje bez merituma
Odgovor Ministarstva je, neočekivano, bio brz, ali – očekivano – prazan, barem u odnosu na ono što nas je konkretno zanimalo.
Ministarstvo ne ulazi u razloge navodne disproporcije u broju djece romske nacionalnosti u vrtićima i njihovog broja kada krenu u školu, ne odgovaraju na pitanje o tome kako je moguće ocijeniti nečiju etničku pripadnost ni čemu služe prosvjetne inspekcije i druge službe ako se doista želi poboljšati provođenje prava na odgoj i obrazovanja romskih mališana. Zato je dopis, s druge strane, prepun podsjećanja na donesene zaključke, strategije i planove te navođenja EU dokumenata koji se tiču Roma i načina školovanja djece drugih nacionalnosti te obaveze izgradnje uključivog sustava obrazovanja temeljenog na multikulturalnosti, nenasilnoj komunikaciji i ravnopravnosti spolova.
Ukratko, Ministarstvo znanosti i obrazovanje objašnjava da je namjera traženja podataka „osigurati da se što većem broju djece osigura odgovarajuća podrška - obrazovanje, primjereni oblik školovanja te učenje hrvatskog jezika sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju“. U tome je, kako se navodi, veoma vrijedan doprinos upravo procjena učitelja ili stručnog suradnika „koji najbolje poznaju djecu i uključeni su u neposredan odgojno obrazovni rad“.
Naglašavaju i da se „traži broj djece kako bi se rješavanje problema obrazovanja moglo planirati na temelju stvarnih potreba“ te da se ti podaci prikupljaju „u svrhu planiranja sredstava potrebnih za provođenje mjera, a ne za njihovu dodjelu“.
I na kraju, navode da se podaci o učenicima drugih nacionalnosti (Talijani Mađari, Česi, Srbi) dobivaju iz e-Matice u koje su upisani jer za nih postoje odobreni nastavni programi po modelima A, B i C, a da djeca romske nacionalnosti nisu evidentirana u e-Matici jer „zbog specifičnosti socijalno-kulturnog identiteta nemaju standardizirani jezik te time nemaju ni provedbu nastave po modelima A, B ili C“, pa da podatke o njima moraju prikupljati na ovakav način.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu