Spaladium arena je ugostila nekoliko globalnih esport turnira 2016., kao što su Counter PIT i Dota PIT, ali dvorana je zjapila prazna bez obzira na bogate nagradne fondove i svjetske ekipe koje su se natjecale, kaže Luka Marušić Foto: Hcl.hr
Ostavština Ive Sanadera su i hrvatske arene, izgrađene u euforiji kad su rukometaši pobjeđivali, a koje danas vlastima stvaraju samo glavobolje i gubitke. Bi li se te dvorane mogle kako bolje iskoristiti? Jedna od ideja je i korak prema nečemu posve novom: održavanju esport natjecanja, odnosno natjecanja igrača videoigara. Takvi turniri u Južnoj Koreji održavaju se u golemim dvoranama, zašto onda ne bi i Hrvatska, turistička zemlja, iskoristila barem jednu od dvorana u Zagrebu, Splitu, Varaždinu, Poreču za okupljanje oko virtualnog sporta koji je zaludio mnoge pripadnike mlađih naraštaja? Za komentar smo zamolili Luku Marušića, novinara koji godinama piše o fenomenu esporta.
- Južna Koreja ima dugu tradiciju, kulturu i povijest u esportu. Punili su hangare i dvorane još krajem 90-ih. Što se esporta tiče, i dalje su po tom pitanju najrazvijenija zemlja na svijetu. Međutim, njima je to dio nacionalnog interesa. Usporedba s visoko razvijenom zemljom s potpuno drugačijom kulturom je, mislim, nerealna - kaže Marušić. Ipak, dodaje kako naše dvorane imaju kapacitete za najveće esport spektakle, čak i one u Varaždinu ili Poreču.
- Da bi se adekvatno iskoristile za esport događanja, to bi trebali biti globalni eventi koji bi privlačili ljude iz Europe i cijeloga svijeta. Spaladium arena je ugostila nekoliko globalnih esport turnira, kao što su Counter PIT i Dota PIT, ali dvorana je zjapila prazna bez obzira na bogate nagradne fondove i svjetske ekipe koje su se natjecale – objašnjava Marušić.
Znači li to da je bolje unaprijed odustati, jer 2016. godine nije uspjelo u Splitu? Možda i ne, a naš sugovornik navodi primjer rudarskog gradića Katowice u Poljskoj gdje se se organizira jedan od najvažnijih i najpoznatijih esport festivala današnjice. Ove godine nagradni fond turnira u Katowicama iznosio je milijun dolara, posjetili su ga deseci tisuća ljudi, a milijuni gledali on-line.
- Dok se hrvatski gradovi natječu tko će organizirati više ‘borbi s Turcima’, poljski rudarski gradić izgradio je novi identitet i predstavio se svijetu na potpuno drugačiji način - napisao je o Katowicama naš sugovornik, ističući kako bez podrške lokalnih vlasti i države vjerojatno ne može biti uspjeha u ulasku Hrvatske u posve novu arenu sportova 21. stoljeća.
Luka Marušić (Foto: Podcast Inkubator)
Čini se tako da bi prvi grad koji ima svoju arenu i krene u organizaciju festivala videoigara mogao pobrati vrhnje, jer Hrvatska ima sve uvjete za održavanje esport turnira, od dvorana do hotela i apartmana i restorana i kafića.
- Navodno je Zagreb imao priliku i odbio organizirati veliko natjecanje League of Legends. Možda bi organizacija uspjela kad bi turnir bio dio neke šire turističke ponude, gejming sajma, festivala ili nečeg sličnog - kaže Marušić.
Na pitanje o kojem se često raspravlja, glasi jesu li videoigre opasne, Marušić ističe kako je širenje igara bezopasno.
- Ovisnost o internetu i o videoigrama nije isto, iako se često miješa. Južna Koreja je jedinstven primjer. Usmjeravanjem djece prema računalima podiže se informatička pismenost i potiče obrazovanje u STEM smjeru. Videoigre su prilično jednostavan način kako nekog posjesti pred računalo – ističe.
Kako bi se Hrvatska mogla razvijati na tom planu?
- Profesionalni timovi i igrači iz cijelog svijeta dosta vremena provode na pripremama za natjecanja. Kako bismo ih privukli, nužna je dobra ponuda, hotelski ili apartmanski smještaj s kvalitetnim računalima i internetom, prehranom i rekreacijom - kaže Marušić, dodajući kako bi hoteli mogli privući igrače koji se pripremaju cijele godine, a lokalne vlasti pokrenuti inkubatore za razvoj videoigara.
Zanimljiva je to vizija novinara posvećenog esportu, po svemu sudeći vodećoj zabavi budućnosti. Industrija je to koja nosi milijarde dolara u svijetu, ali i u Hrvatskoj već milijune. Preciznije, u svijetu lani blizu 250 milijardi dolara, a u Hrvatskoj 60 milijuna eura iznosili su prihodi proizvodnje videoigara. Procjenjuje se da u svijetu razne vrste igara igra možda i tri milijarde ljudi.
- Milenijalci uglavnom igraju videoigre, ta generacija sada stvara potomstvo pa će videoigre vjerojatno biti još raširenije u budućnosti. U videoigre ubrajam apsolutno sve, od igara na Facebooku, pametnim telefonima, računalima, konzolama - kaže Marušić, dodajući kako dečki u dobi od 14 do 30 godina taj hobi shvaćaju ozbiljnije od ostalih igrača.
U svakom slučaju, vlasti bi morale svakako razmišljati kako iskoristiti sve ono čime raspolažu, naročito ako nešto uglavnom donosi gubitke. I možda nije loše podsjetiti se euforije oko gradnje rukometnih dvorana, sad kad se planira gradnja velikog stadiona u maloj zemlji.
Forum.tm donosi serijal tekstova o koracima koji su nužni za transformaciju Hrvatske u razvijeniju i bolje uređenu zemlju, u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije