Nitko se nije prijavio na natječaj za ravnatelja kazališta 'Marin Držić'

Nevjerojatno ali istinito: na natječaj za ravnatelja Gradskog kazališta Marin Držić u Dubrovniku, koje iz gradskog budžeta dobiva milijune, nije se javio niti jedan kandidat! Također, proširio se glas da je natječaj bio protuzakonit, te je poništen i morat će se raspisati novi. Je li na pomolu četvrta kazališna afera, koja će nakon splitskog, zagrebačkog i osječkog, ili tko zna kojeg slučaja, usmjeriti pažnju javnosti na uspone i promašaje hrvatske kazališne politike?  I znači li to da među hrvatskim kulturnjacima doista nema zainteresiranih, odnosno, dovoljno kvalificiranih za ravnateljsku funkciju u dubrovačkom kazalištu? Ili se nitko nije želio  kompromitirati, uvjeren da je sve unaprijed odlučeno?  Ili se radi o dubrovačkom "dišpetu"?    

U svakom slučaju, ignoriranje natječaja za ravnatelja kazališta Marin Držić je presedan i kulturna sramota prvog reda, koja pokazuje da nešto ozbiljno ne funkcionira. Osobito kad se uzme u obzir da bi to kazalište u idućoj godini trebalo raspolagati sa čak 9,4 milijuna kuna i tako osigurati udobnu poziciju budućem šefu tog teatra. Uz to, sramota je još veća s obzirom na to da se radi o gradu, koji uz Split, Rijeku, Osijek i još neke gradove pretendira na titulu Europske prijestolnice kulture, što se može itekako pozitivno odraziti na turizam i gospodarski razvoj zemlje. No nakon ovoga logično se nameće pitanje hoće li taj raskošni kulturni program, koji bi trebao privući turiste i gospodarstvenike u Dubrovnik, imati tko osmisliti i realizirati, naravno, u slučaju da Dubrovnik dobije kandidaturu. 

Doduše, natječaj je bio objavljen samo na web stranicama Ministarstva kulture, ali ne i samog teatra, što je nelogično i čudno, pa se može nagađati da ga neki zainteresirani možda nisu ni vidjeli. No to bi ipak bio previše naivan zaključak. Naime, informacije tog tipa uvijek se probiju do zainteresiranih, koji zatim počnu lobirati za sebe na svim razinama, od stručnih do političkih, sklapajući paktove i obećavajući brda i doline, te pritom pokušavajući svim dopuštenim i manje moralnim sredstvima diskreditirati suparnike. Također, trajao je kratko, nekih 15-ak dana, što se u kazališnim krugovima smatra nerazumnim rokom za pisanje iole ambicioznijeg programa s financijskim i kadrovskim planom.

Prema nekim mišljenjima dio problema krije se u samom teatru, koji je prema njihovim ocjenama potpuno kadrovski, programski i organizacijski devastiran i potrebna mu je kompletna revitalizacija, te zbog toga nema zainteresiranih za čelnu poziciju. Drugi pak smatraju da se nitko neće zamjerati za navodno mali novac, a treći mudro šute i čekaju rasplet. No valja reći da devastiranje traje već godinama.

Prije desetak godina smijenjena je ravnateljica Mira Muhoberac, inače profesorica, čiji je umjetnički program bio odlično ocijenjen no ne i  organizacijske i komunikacijske sposobnosti. Nakon nje je smijenjen i Petar Mišo Mihočević, inače odličan menadžer, koji je u Dubrovnik doveo neke od najvećih zvijezda današnjice poput operne dive Montserrat Caballe, no zamjeralo mu se da je pare trošio na mjuzikle umjesto na respektabilne kazališne tekstove. Sadašnjoj ravnateljici, glumici Jasni Jukić, izvjesni stručni krugovi zamjeraju da je za njenog mandata kazalište provincijalizirano. U toj ocjeni spominje se "kaotičan i nesuvisao repertoar", "potpuno zapostavljanje dubrovačke tradicije", "dovođenje trećerazrednih redatelja koji u Dubrovniku recikliraju svoje lakrdijaške predstave što su i u kazališno inferiornijim sredinama ispraćene s prezirom", "loša kadrovska politika i dovođenje gostujućih glumaca problematičnog talenta", "loša recepcija koju KMD ima u stručnim kazališnim krugovima u Hrvatskoj" itd.  

Također, zamjera joj se što dokumenti kazališta nisu bili usklađeni s izmijenjenim Zakonom o kazalištima pa je cijeli natječaj proglašen nezakonitim. Međutim, Jasna Jukić objašnjava da Zakonu dopušta  "prijelazni rok od dva mjeseca" što po njenom mišljenju znači da kazalište Marin Držić "nije bilo u prekršaju kako se sada hoće prikazati". "Kada bismo sada objavili taj natječaj, bio bi protuzakonit", ističe ravnateljica, dodajući da će se raspisati novi natječaj nakon što se kazališni akti usuglase s odredbama novog Zakona o kazalištima koji predviđa da u Kazališnom vijeću sjede najmanje dva, a ne jedan predstavnik zaposlenika.

Odgovarajući na pitanje zašto natječaj nije objavljen i na web stranicama kazališta te zašto je trajao samo 15 dana, odgovorila je da je sve napravljeno u skladu sa Zakonom. "Zakon nigdje ne propisuje da se natječaj mora objaviti na web stranicama kazališta, pa ga mi nismo ni objavili, nego smo ga plasirali u zakonski propisanim medijima. Smatram da je važnije na stranicama kazališta objaviti tekst o kazališnoj premijeri", drži ravnateljica. "Također ne mislim da je rok od 15 dana prekratak. Naime, onaj tko se želi javiti na natječaj za ravnatelja kazališta ne odlučuje o tome preko noći, pa valjda prati stanje u kazalištu i razmišlja o svojoj viziji i programu mjesecima unaprijed!  Zna se da se natječaj raspisuje godinu dana prije isteka mog mandata i svi zainteresirani su se mogli na vrijeme pripremiti", ustvrdila je ravnateljica.     

Također, ona smatra da je preuzela već devastirano kazalište sa samo dvije premijerne izvedbe i s velikim dugom te da ga je svojim radom i naporom, kako kaže, "dovela u mirnu, sigurnu vodu, bez minusa na računu, sa šest, sedam premijera i uspješnim predstavama, i time je njen zadatak završen".

Na pitanje zašto se nije kandidirala za novi mandat, odgovorila je da nema razloga za to. "Ja sam prvenstveno glumica i moje ambicije nisu da budem ravnateljica niti mi ta pozicija služi kao odskočna daska za političku karijeru, kao što je poslužila Sanaderu koji je bio ravnatelj splitskog HNK-a", kaže Jasna Jukić, dodajući da je za nju veća titula biti glumica nego ravnateljica. "Čak ću sugerirati da moj mandat ne završi u studenome nego 30. lipnja 2014. godine, kada je kraj kazališne sezone,  tako da novi ravnatelj može pripremiti program za novu sezonu i početi s radom na jesen. Voljela bih da dobijemo kvalitetnog ravnatelja koji će u teatar donijeti novu energiju", zaključuje.

Komentirajući zašto se nitko nije javio na natječaj kazala je da su vjerojatno svi očekivali da će se ona ponovno kandidirati jer nije bila neuspješna ravnateljica pa je bilo logično da dobije još jedan mandat. Na upit jesu li točne glasine da joj je sugerirano iz političkih krugova da se više ne prijavljuje na natječaj odgovorila je niječno, napomenuvši da joj se nitko nikada iz gradske uprave nije miješao ni u što pa tako ni u izbor tekstova.

Iz svega je teško zaključiti zašto se nitko nije javio na natječaj za ravnatelja kazališta Marin Držić, no može se sa sigurnošću reći da se djelići istine nalaze u svim nabrojanim razlozima, od manjka interesa za tu poziciju do stava da je sve unaprijed dogovoreno u politici. U svakom slučaju to je simptom stanja, čak alarm za uzbunu, ne samo u kazalištu Marin Držić, nego i u cijeloj kulturi Dubrovnika koji sugerira da Grad Dubrovnik možda i nema dugoročnu kulturnu strategiju i da se njegove kulturne institucije vode bez jasne vizije, plana i cilja. Stoga bi trebalo za početak, kako je to ustvrdio kazališni kritičar, urednik i selektor Hrvoje Ivanković u lokalnim medijima, temeljito obnoviti teatar Marin Držić u kadrovskom, repertoarnom i organizacijskom pogledu, ansambl ojačati, a kazalište umrežiti na hrvatskoj i europskoj razini, te osmisliti program koji bi objedinio dubrovačko-mediteranski koncept i duh vremena. A zatim sve ostalo, od kulturne strategije pa nadalje.