Uoči odluke, u više je hrvatskih gradova počela molitvena akcija "40 dana za život" u kojoj – po uzoru na američke prolajfere – skupine vjernika u "miroljubivom bdijenju" mole ispred bolnica Foto: Ilustracija: Mirko Rastić
Nakon 26 godina odgađanja, Ustavni će sud u četvrtak napokon objaviti je li tzv. zakon o pobačaju iz 1978. godine sukladan Ustavu. Riječ je o zakonu koji priznaje pravo ženama na prekid trudnoće.
Odluku Ustavnog suda o tome je li Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, koji je već 36 godina na snazi, sukladan s Ustavom, predstavit će na konferenciji za novinare Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda.
Prijedlog za ocjenu ustavnosti podnio je još 1991. godine Hrvatski pokret za život i obitelj na čelu s Ružicom Ćavar.
Ustavni sud temu pobačaja svih je ovih godina gurao pod tepih. Iako nikada to nisu jasno izgovorili, očito je riječ o tome da su ustavni suci pronalazili opravdanje u tome kako se nisu stekli društveni i politički uvjeti za raspravu o toj vrućoj temi. Izmjenjivali su se ustavni suci i predsjednici Suda, ali je pobačaj sve do danas ostao tabu-tema.
Donedavna predsjednica Ustavnog suda prije nekoliko je mjeseci "otvorila dušu" i priznala da nije imala hrabrosti staviti temu abortusa na dnevni red.
"Saziv Ustavnog suda od 2011. godine bio je sposoban za to, posebno zato što je 2010. godine Europski sud za ljudska prava postavio pravni okvir za odluku. To što ipak nismo odradili shvaćam kao osobni neuspjeh, ali nisam imala dovoljno snage da to stavim na sjednicu i uvjerim sjednicu Ustavnog suda da uđemo u taj predmet", rekla je Omejec.
Njezin nasljednik, ustavni sudac Miroslav Šeparović, ubrzo je nakon dolaska na čelo Suda sredinom prošle godine, obećao da će Ustavni sud do kraja njegova mandata, odnosno do proljeća ove godine, donijeti odluku o tom „duboko svjetonazorskom pitanju koje je izazivalo duboke podjele u hrvatskom društvu“. Najavio je da će se Ustavni sud pri tome konzultirati sa stručnjacima za obiteljsko pravo, udrugama različitog mišljenja te da će proučiti međunarodne dokumente i praksu europskih sudova i tek potom donijeti odluku.
Posljednjih godina, jačanjem konzervativnih struja u društvu, pritisak na Ustavni sud bio je sve veći, a javnost sve više podijeljena.
Tako je udruga U ime obitelji u jesen podnijela suprijedlog za ocjenu ustavnosti želeći podebljati argumente Ružice Ćavar protiv pobačaja. Smatraju da je tzv. zakon o pobačaju suprotan Ustavu koji jasno propisuje da svako ljudsko biće ima pravo na život, a "ljudsko biće" – po njim – obuhvaća i rođenog i nerođenog čovjeka. Prema njihovu mišljenju, jedino ako je ugroženo pravo na život i zdravlje majke "opravdano je stavljati u ravnotežu pravo majke u odnosu na pravo na život nerođenog djeteta". "Obiteljaši" smatraju da pobačaj ne može biti mjera zdravstvene zaštite, jer se njime – kako su rekli – ne postiže nijedna mjera zdravstvene zaštite navedena u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti. Ukratko, njihov je stav da "ljudska prava proizlaze iz same prirode bića, a ne iz sposobnosti da se čovjek ponaša na određeni način ili ovisno o stupnju njegovog razvoja, nerođena djeca imaju ljudska prava neovisno o svojoj dobi". Pojednostavljeno, prolajferski aktivisti smatraju da i embrij ima ljudska prava, a time i pravo na život.
U međuvremenu je i feministička udruga CESI (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje) podnijela podnesak Ustavnom sudu s potpuno suprotnih pozicija. Izradili su detaljnu analizu međunarodnopravnih standarda koji dokazuju da fetus nema status nositelja ljudskih prava te da bi ukidanje zakona koji omogućava ženi pravo na prekid trudnoće bilo u suprotnosti s međunarodnim propisima i praksom. Aktivistice udruge upozorile su i da bi zabrana pobačaja imala negativne posljedice na zdravlje i živote žena. U dokumentu podnesenom Ustavnom sudu CESI se pozvala na Opću deklaraciju o ljudskim pravima UN-a, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Konvenciju o pravima djeteta te Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena. Pozvale su se i na praksu Europskog suda za ljudska prava, kao i na zakonsku i sudsku praksu u više europskih država.
Istodobno, u bolnicama u Hrvatskoj sve više liječnika ulaže prigovor savjesti i ne želi obavljati pobačaje.
Tim je povodom više puta istupala i Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Pravobraniteljica se pozivala upravo na tzv. zakon o pobačaju koji prekid trudnoće definira kao medicinski zahvat te ženama jamči pristup toj medicinskoj usluzi. Naglašavala je da je odluka o prekidu trudnoće osobna odluka svake žene zasebno, da je to autonomno odlučivanje o vlastitu tijelu zajamčeno Ustavom. Odbijanje pružanja medicinske usluge, pa i zahvata prekida trudnoće, suprotno je zakonodavstvu i direktivama EU-a, upozoravala je Ljubičić. Istodobno, odbijanje tog zahvata predstavlja i izravnu diskriminaciju žena na temelju spola, što je suprotno Zakonu o ravnopravnosti spolova.
Iako je izrazila razumijevanje za to da liječnici na temelju Zakona o lječništvu imaju pravo na prigovor savjesti, Ljubičić je stava da bolnice moraju osigurati učinkovit pristup toj medicinskoj usluzi, a ako one to nisu u mogućnosti, postoji obaveza Ministarstva zdravstva da poduzme sve mjere iz svoje nadležnosti.
Inače, upravo je danas, uoči odluke Ustavnog suda, u više gradova po Hrvatskoj počela molitvena akcija "40 dana za život" u kojoj – po uzoru na američke prolajfere – skupine vjernika u "miroljubivom bdijenju" mole ispred bolnica za život, spas duša i zaustavljanje abortusa.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu