Oj drugovi, jel' vam žao...

Pala, eto, i ta kiša.

Nije da padalina nismo imali ovoga ljeta, bilo ih je i rekordno, ali sada je izgleda došlo vrijeme za utrku tko će nam uvjerljivije objasniti da je ljeto gotovo.

Ne vjerujte, naravno, onome što čitate, niti je cijelo jedno godišnje doba okončano jer netko koristi besmislice tipa "munjevitog nevremena", niti je sezona završila zato što veliki mediji sve manje prate što se događa po plažama i klubovima.

Stvari su jednostavnije, većini reportera nacionalnih televizija, novina i koječega drugog završio je godišnji odmor, ili su se vratili s "radnog ljetovanja". Sljedeći put kamere će se na plaže vratiti kad bude trebalo zabilježiti "hrabre koji su se odvažili na igranje picigina".

Ukratko, sada nekako dolazi vrijeme koje domoroci najviše vole, i počinje se osjećati u Gradu. Ne zato što su odjednom nestali svi turisti, jer nisu i dobro je da nisu, ali atmosfera je jednostavno drukčija, valjda približavanje školske godine negativno djeluje na juriše "pub crawlera" po kaletama.

Ponešto destinacijskih meštara i dalje se trudi, pa se čak i javni prolaz okružen kafićima kod spomenika Tuđmanu promovira u party-igralište, a kreću i planovi vizionara za sljedeće godine, poput pozornice preko pola Bačvica koja bi danju bila lounge bar. Sve, samo da plaža više ne bude plaža.

Nekako nije nelogično što sad već mahnita utrka za korištenje destinacijskih resursa dolazi u paketu s pjevanjem oda "ludim noćima", turističkom izumu iz davnih osamdesetih, kad je Grad imao titulu mrtvog tranzitnog centra, iako je noćenja bilo više nego danas.

U to vrijeme u gradskoj jezgri je bilo ukupno valjda četiri kafića, što se onda jednom godišnje pokušavalo nadomjestiti pretvaranjem Rive, svake pjacete i uličice u javni točionik, sve pod maskom "dalmatinske fešte". Pa sada to, kao, treba obnoviti. Po mogućnosti s nekim od milijuna gusara koji su se ovoga ljeta razmiljeli po Jadranom u stotinama "povijesnih rekonstrukcija", sljedeći korak bi trebalo biti proglašenje Sir Francisa Drakea Hrvatom, pravo mu je ime zapravo Franjo pl. Drakšić.

U toj poplavi ovoljetni šampion je uprizorenje života nesretnih kaštelanskih ljubavnika Miljenka i Dobrile, koji su život skončali nalik Romeu i Juliji. Do ovoga ljeta, kad su nakon naleta omiških gusara i kliških uskoka zagrljeni otišli u sretnu budućnost. Šuška se da su u Kaštelima na ovom jedinstvenom eventu bili i turistički djelatnici iz Verone, planiraju dogodine da Juliju u zadnji čas od pogubnog otrova izbave venecijanski gondolijeri. Kako to sve nije dovoljno, dakle, trebalo bi obnoviti "lude noći". A da je i njih predstaviti kao "povijesnu rekonstrukciju"?

Kako bilo, čim kiša na trenutak stane, Grad donese dašak turističkog centra, a ironija je da prema kraju ljeta mnogo više nalikuje onome što bi ga činilo "Gradom vrijednim posjete", umjesto "Destinacije pod svaku cijenu".

Valjat će zapamtiti sve ove prizore do zime, kad bura derne po gradu i pretvori ga u pustoš, s kafićima i restoranima kojima je zbog administrativnih pravila igre isplativije zamrznuti djelatnost, nego pokušati zaraditi nešto i kad se mase ne valjaju ulicama.

O administrativnom određivanju da uopće postoji nešto što se zove "sezona" u Gradu koji sam od sebe ima nesezonske sadržaje, da ne govorimo. Za to bi se, valjda, trebala brinuti ona agencija za destinacijski menadžment, lijepljenje plakata i što god bude trebalo, koju je pod imenom Spalatum DMC osnovao Grad. Kako se stalno pojavljuju nove djelatnosti kojima bi se agencija trebala baviti, možda bi među njih trebalo uvrstiti i lektorsku službu. Pa da se netko pobrine za sve one "vinothegue", "sendviće", "St. Peter's file" koji mlate s jelovnika po jezgri, ponekad i u restoranima koji se diče "1700 godina dugom pričom", kao da je još Dioklecijan tamo lubine pekao.