Otpad u Zagrebu - sedam mjeseci poslije

Namjere dobre, rezultati mršavi – tako bi se mogle sažeti stručne i aktivističke ocjene  početka primjene novog modela zbrinjavanja otpada u Zagrebu. Gradska uprava, međutim, hvali se uspjesima: prema njezinim podacima, u prvih sedam mjeseci primjene miješani komunalni otpad smanjen je 27 posto, a prikupljeno je 50 posto više plastike, 30 posto više biootpada i devet posto više papira. U Gradskoj upravi procjenjuju da otpad danas odvaja 80 posto Zagrepčana, dok njih 20 posto nije još usvojilo tu naviku.

Sukladno unapređenjima, odnosno smanjenju količine miješanog otpada, odvoz je smanjen na jednom tjedno, uključujući i zgrade koje imaju spremnike od 1100 litara za plastiku i papir. Izuzetak je i dalje centar Zagreba, u kojemu se otpad još uvijek odvozi sve dane u tjednu osim nedjelje, a tako će i ostati, do uspostavljanja sustava podzemnih spremnika.

U Gradu su zadovoljni i trendovima: dosad je, kažu, postavljeno najmanje četrdesetak boksova za spremnike za odlaganje otpada na javnoj površini, a brojni su građani postavili i zatvorene boksove, pa je njihov ukupni broj, smatraju u Gradu, zasigurno i veći. O tome svjedoči i podatak da je Čistoća, zagrebački komunalac, do kraja veljače zaprimila oko 4.800 zahtjeva za postavljanje boksova za spremnike na javnoj površini, od čega je izdano 1.170 odobrenja.

Pravednija podjela

Marko Košak aktivist je Zelene akcije i stručnjak za otpad u toj nevladinoj udruzi, čiji su predstavnici sudjelovali u Radnoj skupini grada za izradu novog modela zbrinjavanja otpada. U izjavi za Forum.tm, Košak je novi gradski model nazvao “korakom u dobrom smjeru”, argumentirajući to i činjenicom da se na Jakuševec odlaže manje miješanog otpada, a istodobno su povećane količine odvojeno prikupljenog otpada.

“Model uključuje i niz naših prijedloga koje godinama zagovaramo, poput popusta za kompostiranje i korištenje reciklažnih dvorišta, češćeg odvoza plastike, postupnog micanja spremnika s javnih površina te korištenja spremnika pod ključem u kavezima i izgradnju podzemnih kontejnera. Voljeli bismo da je proces izgradnje tipiziranih kaveza i podzemnih kontejnera još brži, ali je važno da se krenulo i da postoji velika ambicija, čak veća od one koju je imala Ljubljana - europska prijestolnica čistoće. Nadamo se da će što prije biti izgrađena sva potrebna infrastruktura i tek tada će se vidjeti pravi efekti ove reforme odvoza, kao što je to slučaj u drugim uspješnim europskim gradovima“, kazao je Košak za Forum.tm.

On smatra kako je dobro i da je konačno uveden sustav “u kojem građani imaju mogućnost utjecati na vlastite račune”, što ovisi o tome koliko miješanog otpada proizvode i koliko odvajaju.

“Pohvaljujemo i taj dio, jer je naplata koja nagrađuje trud onih koji imaju manje miješanog otpada naš dugogodišnji zahtjev, u odnosu na dosadašnju nepravednu naplatu po kvadraturi kućanstva ili broju članova kućanstva. Dugoročno smatramo da bi trebalo investirati i u otpadomjere, kako bi se smanjila količina jednokratnih plastičnih vrećica koje završavaju na odlagalištu. Također, edukacija građana treba biti još intenzivnija, a penalizacija onih koji krše propise i narušavaju trud onih koji se pridržavaju pravila još efikasniji”, kaže Košak, dodajući kako se nada “intenzivnijim mjerama prevencije nastanka otpada i ponovne uporabe”, kao što su izgradnja “reuse” centra, popravljaonica, ili  izbacivanje iz upotrebe jednokratnih materijala. Takve bi mjere, ocjenjuje, “dodatno utjecale na smanjenje količina otpada na Jakuševcu i poboljšanja financijske situacije u Čistoći, a što će donijeti priliku za nove investicije u sustav odvoza i obrade otpada.”

Treba li Zagrebu sortirnica

Iz suprotnog kuta na cijeli model gleda bivši ministar zaštite okoliša i opozicijski vijećnik u zagrebačkoj gradskoj skupštini Slaven Dobrović, koji tvrdi da je “novi sustav loš”.

“Gradonačelnik se hvali da je smanjio količinu miješanog otpada te povećao odvajanje plastike i papira. Lijepo to zvuči, ali ja bih ga pitao: što to znači? Jer, ako se s tim papirom i plastikom ne napravi sljedeći korak, nije učinjeno mnogo. A za to treba sortirnica, poput ove u Rijeci, koja međutim godinu i pol ne radi, jer smo mi zemlja apsurda”, kaže Dobrović za Forum.tm.

“Ukratko”, kaže”, “samohvala gradske vlasti je manipulacija, jer rezultat je loš: troškovi su još veći nego što su bili, jer odvojeno prikupljanje plastike bez sortirnice košta. Za Bandićeve vlasti, oni su iznosili oko 4 milijuna eura godišnje, a sada će to biti dodatnih najmanje dva milijuna eura. Tako smo došli u situaciju da Zagreb ima veći trošak nego prije. Stvar je jednostavna: za povećanu količinu biootpada treba vam kompostana, a za suhe reciklabilne stvari, kao što su plastika i papir sortirnica. Bez toga, situacija je jako neobična. Grad je samo pojačao PR i samohvalu, ali dijaloga nema. Sva sreća da postoje nezavisni mediji”, kazao je Dobrović, koji je u veljači na Gradskoj skupštini tražio raspravu o sadašnjem stanju s biootpadom u Zagrebu, a za svibanj najavljuje i raspravu o reciklabilnim tvarima.

“Sada imamo ludu situaciju. Zagreb ide u nezaokružen sustav. Priča je ista kao s Bandićem, s tim da se sadašnji gradonačelnik kune da poslove neće davati Pripuzu i drugima koji imaju papire da mogu upravljati otpadom. A ipak im daje”, primjećuje Dobrović.

Nužno je podići svijest

Vlasti grada Zagreba zanemarile su najvažnije: da građane treba navesti neka proizvode manje otpada, kaže za Forum.tm Maris Špero, ekološka aktivistica i predsjednica građanske inicijative Maksimir za Zagreb.

“Nužno je podići svijest građana da je važno smanjiti količinu otpada koji proizvode. Svaki komad otpada  groman je problem svakoga od trenutka kad ga odlučimo kupiti – toga često nismo svjesni, a morali bismo biti”, kaže Špero i dodaje kako u svijetu postoje razrađene kampanje osvještavanja stanovništva po ciljanim skupinama: od vrtićke dobi, što su naročito dobro razvili Skandinavci, do starih ljudi koji često ne znaju kako mogu smanjiti količinu otpada, ali rado prihvaćaju nova rješenja.

“Hrvatska ima stručnjake koji mogu provesti takve kampanje. Novca također ima, ali loša komunikacija kontinuitet je grada Zagreba kroz niz gradskih uprava, a ne samo u sadašnjoj i prošloj”, kaže Maris Špero.

Ona podsjeća kako se u Zagrebu prikupi oko 400 tisuća tona otpada godišnje, od kojega većina završi na Jakuševcu.

“To je odlagališta već godinama preotperećeno, i već je sada ekološka katastrofa s posljedicama za cijelo šire područje Zagreba. Grad je poduzeo neke korake da smanji štetu, ali to nije ni dovoljno brzo, ni dovoljno efikasno. Nužne su efikasne i konkretne odluke, te dugoročno rješenje”, kaže aktivistica, koja tvrdi kako bez bitnog napretka u smanjenju ukupne količine otpada, ponovnoj uporabi starih stvari i recikliranju, postojeći modeli “apsolutno neće biti dugoročno održivi”.

“Otpad se slabo odvaja, nema kampanja za ponovnu uporabu i recikliranje, koje zasigurno može biti barem dvadeset posto bolje. Bez toga, ni postojeći model neće uspjeti”, uvjerena je Špero.

Kazne za nesavjesne

Grad je, međutim, odlučio kažnjavati. Od 1. listopada prošle godine izdano je oko 2800 upozorenja te oko 250 kazni, a samo u prvih mjesec i pol ove godine  evidentirano je oko 200 individualnih prekršaja. Od veljače, kazne stižu i onima koji nisu koristili predviđene plave ZG vrećice. Kazne su do 65 eura za kućanstva i do 130 eura za ostale korisnike.

Takve represivne metode pogrešnima smatra nezavisni stručnjak za zaštitu okoliša Mladen Herega, koji je za Forum.tm izjavio kako je vlast “izazvala kontraefekt”. “Krenuli su relativno represivno, što je loše. U kompleksnom poslu zbrinjavanja otpada, stanovnici moraju biti partneri, a ne suprotstavljena strana. S građanima treba, u zajedničkom interesu, dugoročno graditi most suradnje”, kaže Herega.

Po njegovim riječima, Hrvatska i inače ima “vrlo nizak standard” u prikupljanju otpada, djelomice i zato što ne postoji “nacionalni standard”, nego je posao prepušten lokalnim samoupravama. Rezultat je “šarenilo sustava” te “lutanje i traženje pravog modela”, u čemu “ni Zagreb nije izuzetak”.

“Gospodarenje otpadom jedan je od kompleksnijih sustava komunalnog upravljanja. Lokalne samouprave u Hrvatskoj, uključujući i Zagreb, o tome znaju vrlo malo. Nijedan veći grad u Hrvatskoj nije cjelovito riješio problem, a iskustva su obično takva da se uvodi unificirani standard, što je vrlo teško, jer urbane zone imaju različite kapacitete i mogućnosti gospodarenja otpadom. U Zagrebu, primjerice, ne možete na isti način prikupljati otpad u centru i na periferiji. Potreban je prilagođeni model koji će odgovarati uvjetima življenja na određenom prostoru”, kaže Herega.

On tvrdi da postojeći model “nije uspio”; štoviše, da je “napravljen korak nazad u odnosu na prethodna postignuća”.

“Zagreb je i prije zadnjih pomaka imao neke rezultate, ali su se pokazali kontraproduktivnima, jer su se 'zeleni otoci' pretvorili u mini deponije otpada. Nova gradska uprava, umjesto da je napravila daljnji iskorak i unaprijedila postignuto, kao gumicom je prebrisala sva prethodna iskustva i definirala novi standard na koncepciji koja Zagrebu možda nije ni primjerena”, ocjenjuje Mladen Herega.