Iako se o slučaju oglasio i šef SDP-a Bernardić, bilo bi bolje da nije. Slučaj pojavljivanja glavnog državnog odvjetnika u Vladi ocijenio je kao miješanje izvršne vlasti u sudsku. Bernardić, čini se, nije upoznat s temeljnom podjelom vlasti u parlamentarnim demokracijama: DORH nije sudbena vlast Foto: FaH
Nema sretnije i bezbrižnije države nego one u kojoj je muljanje s dnevnicama događaj zbog kojega u državu treba uvesti izvanredno stanje.
Ovako to ide u uljuđenoj, civiliziranoj i vrhunski demokratiziranoj Europskoj uniji: premijer nekoga sebi bliskog pronađe s prstima u dnevnicama pa prije nego što ga otkriju mediji, pohita u ured glavnog državnog odvjetnika, pronađe ga kako za kompjutorom igra pasijans, primi ga za uši i dovuče u Vladu na izvanrednu konferenciju za novinare.
Tamo, rame uz rame s državnim odvjetnikom, svima objavi da ima saznanja oko nekakvih mućki s dnevnicama u samom vrhu Vlade, ali ne smije sad o tome, pa da riječ državnom odvjetniku kako bi potvrdio što je rekao i – razlaz!
Mediji, ništa pametniji nakon presice, počnu pogađati na koga je to predsjednik Vlade Andrej Plenković mislio kada je rekao da je netko muljao s dnevnicama, a nisu samo ljudi bliski bivšem premijeru Zoranu Milanoviću.
Krene licitacija, a siroti glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan pred vratima izvršne vlasti počne objašnjavati kako, doduše, nije uobičajeno da rame uz rame sudjeluje na presici s glavnim akrobatom u cirkusu koji treba istražiti.
Nevjerojatno je da zbog minorne krađe u odnosu na sve one što su se dogodile ili se događaju premijer ne samo da saziva izvanrednu konferenciju za novinare nego u prilično beznačajnoj stvari koja se da riješiti u stručnoj službi Vlade krene rušiti instituciju koja bi u odnosu na njega trebala biti neovisna.
Žalosno je da nakon svega što se događalo u njegovu mandatu, kad je šutio k'o zaliven ili reagirao mlako, sada zbog dnevnica stvara atmosferu izvanrednog stanja u kojem se zbog ozbiljnosti situacije i nemogućnosti redovitog funkcioniranja vlasti dokidaju Ustavom zajamčena prava, a državni odvjetnik postaje puki izvršitelj premijerove volje.
Nekoliko smo puta ponovili da je Hrvatska smiješna država, ali Plenković sada ide korak dalje i od nje stvara nekvalitetnu parodiju. Jedna od glavnih uloga klauna dana je upravo glavnom državnom odvjetniku, koji ju je, čini se, nevoljko prihvatio, ali je, čini se, zaključio da i on voli dnevnice.
Hajde da ponovimo članak 2., stavak 3. Zakona o Državnom odvjetništvu: „Zabranjen je svaki oblik utjecaja, a posebno svaki oblik prisile prema državnim odvjetnicima, zlouporaba javnih ovlasti i osobnog utjecaja te korištenje medija i javnih istupanja u predmetima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti, kao i u predmetima u kojima državni odvjetnik zakonito izvršava svoje ovlasti i dužnosti u zaštiti imovine Republike Hrvatske.“
Možda je za uši mogao povući Cvitan Plenkovića? Možda, da ovo nije parodija.
Potvrđuje to i žalosna politička opozicija. Iako se o slučaju oglasio i šef SDP-a Davor Bernardić, bilo bi bolje da nije. Predsjednik SDP-a slučaj pojavljivanja glavnog državnog odvjetnika u Vladi ocijenio je kao miješanje izvršne vlasti u sudsku. Bernardić, čini se, nije upoznat s temeljnom podjelom vlasti u parlamentarnim demokracijama: DORH nije sudbena vlast.
Hajde da sada patroniziramo k'o Plenković Cvitana i za Bernardića ponovimo osnove: DORH je bitan dio pravosuđa, ali neovisan o izvršnoj vlasti jer glavnog državnog odvjetnika bira Sabor. Baš kao što je neovisno, primjerice, Vijeće za elektroničke medije ili pravobraniteljice i pravobranitelji. SDP ih je, dok se jurišalo na sve njih, branio vrlo mlako, a sada se Bernardić čudi udaru izvršne vlasti na još jednu neovisnu instituciju. HDZ radi samo ono što je navikao raditi, juriša na neovisne institucije društva. Ili ih barem svodi na lutke na svom koncu. I lako mu je to činiti s ovakvom opozicijom.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu