Godišnji izvještaj sve se više temelji na različitim izvorima domaćih i međunarodnih organizacija i institucija, a sve manje je iz njega moguće vidjeti što je Ured poduzeo u konkretnom slučaju pritužbe zbog kršenja ljudskih prava te što su u vezi s tim poduzele nadležne institucije Foto: Ured pučke pravobraniteljice
Sustavni problemi s kojima se građani svakodnevno suočavaju ostali su gotovo isti, a u pritužbama je vidljivo njihovo nepovjerenje u institucije i nepoznavanje vlastitih prava, što građanima povećava osjećaj nepravde, nejednakosti i nezaštićenosti, glavna je poruka upravo objavljenog Izvješća pučke pravobraniteljice za 2017.
Prema ocjeni pučke pravobraniteljice Lore Vidović, nastavak kršenja ljudskih prava i diskriminacije te izostanak adekvatnih javnih politika, bitni su uzroci daljeg iseljavanja iz Hrvatske.
U prošlom izvještaju za 2016., osim ekonomske nesigurnosti građana, istaknuto je i nepovoljno političko okruženje, brzinska promjena vlasti Tomislava Karamarka, politički pritisci i uskraćivanje podrške civilnom društvu. Ovoga puta, težište izvještaja pučke pravobraniteljice je na negativnim demografskim kretanjima, demografskoj obnovi, socijalnoj slici i nedostatku strateških dokumenata.
Ured pučke pravobraniteljice lani je postupao u 5.203 predmeta što je nešto manje nego u rekordnoj 2016., kada ih je bio 5.433.
Zaprimljene su 2.533 nove pritužbe, što je također nešto manje nego godinu prije.
Drugu godinu za redom nisu najbrojnije pritužbe na pravosuđe. I dok su se u 2016. građani najviše žalili zbog diskriminacije, lani su bile najbrojnije pritužbe zbog kršenja prava iz radnih i službeničkih odnosa (301 pritužba), potom slijede pravosuđe (297), diskriminacija (277), zdravstvo (230) te pritužbe osoba lišenih slobode (178).
Radna prava
U izvještaju se naglašava da su, unatoč poboljšanju na tržištu rada, i dalje ključni problemi nedostatak mjera aktivne politike zapošljavanja ranjivih skupina, veliki broj ugovora na određeno vrijeme te rad bez plaće ili uz plaćanje 'na ruke' i neplaćeni prekovremeni rad.
Navodi se ekstremni primjer osobe koja je s bivšim poslodavcem sklopila čak 54 ugovora na određeno u 15 godina rada. Riječ je o radniku „jednog trgovačkog društva od strateškog interesa za RH“. Inspekcijskim nadzorom je utvrđeno da takvo sklapanje ugovora nije bilo protivno Zakonu o radu, a poslodavac je za takve postupke dobio i suglasnost radničkog vijeća.
Građani su se žalili pučkoj pravobraniteljici i zbog zlostavljanja na radu, ali uglavnom tek onda kada im je zdravlje ozbiljno ugroženo ili im je radni odnos već prestao pa više nemaju strah od otkaza.
Zabilježeni su i problemi ostvarivanja prava za vrijeme nezaposlenosti. Istaknut je negativni primjer Regionalnog ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Rijeci koji nije informirao i kontrolirao nezaposlene koji su dobili sredstva za samozapošljavanje, te su ta sredstva korisnici morali vraćati i šest godina nakon isteka ugovora.
Nezaposleni najčešće ističu probleme vezane uz mjeru stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, posebno zbog nejasnih kriterija za njezino odobravanje.
Problem je i snižavanje 'poželjne' dobne granice za zapošljavanje. Navodi se primjer pravomoćne presude protiv neimenovanog trgovačkog društva kojom je utvrđeno da se radnika već u ranim tridesetim godinama smatralo 'istrošenim'.
Diskriminacija temeljem dobi prisutna je i prilikom zapošljavanja. Zaprimljene su i pritužbe radnika koji su se žalili radi diskriminacije temeljem zdravstvenog stanja, političkog uvjerenja, etničke pripadnosti, posebno prema Romima.
Pritužbe na rad pravosuđa
U Izvještaju pučke pravobraniteljice stoji da su „aktivnosti u okviru dosadašnje reforme pravosuđa ostvarile određene rezultate“, poput bržeg rješavanja predmeta u 2017., ali da građani i dalje upućuju pritužbe zbog zloupotrebe ovlasti i položaja sudaca (46 pritužbi), dugotrajnosti sudskih postupaka (42), nepravilnosti u postupcima i donošenju meritornih sudskih odluka (32) te zbog rada državnih odvjetništava (75).
Tijekom 2017. nastavljeno je rapidno urušavanje sustava besplatne pravne pomoći, pa je upitna daljnja svrha i cilj postojećeg sustava, navodi pučka pravobraniteljica.
Među ostalim, navodi se kako su udruge koje pružaju besplatnu pravnu pomoć sredstva za 2017. dobile tek u prosincu, pa su čitave godine radile bez tih sredstava zbog čega je dio njih obustavilo pružati besplatnu pravnu pomoć. I još apsurdnije – sredstva je nemoguće trošiti retroaktivno, pa se neutrošeni novac mora vratiti u proračun, stoga se stječe lažna slika da u budućim proračunima ne treba toliko izdvajati za besplatnu pravnu pomoć.
Problem je i transparentnost i objektivnost provedenih natječaja, jer u nadležnom povjerenstvu sjede samo predstavnici Ministarstva pravosuđa.
I dalje je problem prepoznavanje i progon zločina iz mržnje što, naglašava se u izvještaju, govori o potrebi kontinuirane edukacije policije, državnih odvjetnika i sudaca o europskim i međunarodnim standardima u suzbijanju diskriminacije te zločinima iz mržnje.
„U protivnom, stvara se atmosfera bojazni među pripadnicima manjinskih etničkih, nacionalnih, vjerskih i drugih skupina te nepovjerenje u institucije, što uzrokuje niz problema, poput izostanka prijavljivanja incidenata povezanih s mržnjom“, upozorava Lora Vidović.
Diskriminacija nacionalnih manjina
Lani je osjetno pao broj pritužbi zbog diskriminacije, u 2017. ih je pristiglo 277, a godinu prije čak 387.
I dalje se građani najviše žale na diskriminaciju temeljem rase, etničke pripadnosti, boje kože ili nacionalnog porijekla ili, pak, na višestruku diskriminaciju (po 47 pritužbi), slijede pritužbe na diskriminaciju zbog dobi (33), spola (18), vjere (17) te društvenog položaja i obrazovanja (po 15 pritužbi). U 39 slučajeva utvrđeno je da nema osnove za postupanje temeljem Zakona o suzbijanju diskriminacije.
Građani srpske nacionalnosti upućivali su pritužbe pučkoj pravobraniteljici žaleći se na neprijateljsko raspoloženje, diskriminaciju temeljem nacionalne pripadnosti pri isplati i izračunu mirovine te pri postupanju policije, sudskih i upravnih tijela.
Izdvojen je primjer MUP-a koji donosi odluke o odjavi prebivališta hrvatskih državljana srpske nacionalnosti jer određeni dio godine borave izvan Hrvatske. Pučka pravobraniteljica navodi da to nije opravdani razlog za odjavu prebivališta, posebno jer dio njih još čeka stambeno zbrinjavanje ili obnovu.
Prema dostupnim podacima, od donošenja Zakona o prebivalištu 2012. do travnja 2017. u Hrvatskoj je iz popisa birača i evidencije prebivališta izbrisano 269.516 hrvatskih državljana, od čega 152.974 Hrvata, 61.624 osobe nepoznate nacionalnosti. 40.103 Srba, 3.638 Bošnjaka, 2.236 Albanaca i 1.492 Roma. U usporedbi s popisom stanovništva iz 2011., iz evidencije prebivališta odjavljeno je 3,95 posto Hrvata i 21,5 posto Srba.
Ponavljaju se problemi s opskrbom električnom energijom i vodom na područjima pretežito nastanjenim Srbima povratnicima, osobito u udaljenim, ruralnim krajevima.
Izvještaj i ovoga puta navodi da Romi žive u getoiziranim naseljima, bez osnovne infrastrukture, u velikom siromaštvu i uz otežan pristup obrazovanju i zapošljavanju. I dalje je značajan dio njih bez neriješenog državljanskog statusa.
Pučka pravobraniteljica navodi kako Vlada, unatoč najavama, nije prihvatila njezine preporuke da se u Zakonu o socijalnoj skrbi riješi problem posjedovanja automobila za korisnike socijalne pomoći. Pravobraniteljica navodi primjer Roma koji zbog toga gube pomoć, i to nerijetko temeljem prijave policije koja ih neopravdano zaustavlja i o tome šalje obavijest centrima za socijalnu skrb.
Tijekom 2017. utvrđena je diskriminacija u postupanju podružnice Centra za socijalnu skrb u Delnicama koja je, kako stoji u izvještaju, „više romskih obitelji, kao osobe niske razine obrazovanja i informiranosti, povezane s njihovim romskim etničkim porijeklom, dovela u nepovoljniji položaj u usporedbi s drugim korisnicima“.
Naime, djelatnici Centra nisu Rome dovoljno informirali, prema njihovim problemima i pravima su bili neažurni, a kada im je pomoć i bila pružena, to bi bilo uz puno odlaganja i nevoljko.
Slične pritužbe Roma stižu i na rad drugih centara za socijalnu skrb.
I dalje je aktualno pitanje integracije azilanata, izbjeglica, migranata i tražitelja međunarodne zaštite, od nalaženja posla do obrazovanja. Otežan im je i pristup zdravstvenoj zaštiti.
Ured ojačao i kadrovski i financijski
Ured pučke pravobraniteljice u proteklih je deset godina ojačao i kadrovski i financijski. Prije deset godina, u Uredu je bilo zaposleno 27 državnih službenika i namještenika, a prošle godine njih 45, od čega 37 u sjedištu Ureda u Zagrebu, po tri u Splitu i Osijeku te dva u Rijeci.
I proračun Ureda bilježi konstantni porast. Tako je 2008. godine proračun Ureda iznosio 6,9 milijuna kuna, a prošle godine 11,4 milijuna kuna.
I godišnji izvještaj pučke pravobraniteljice sve je obimniji. Ovogodišnji ima gotovo 250 stranica i sve se više temelji na različitim izvorima domaćih i međunarodnih organizacija i institucija, a sve manje je iz njega moguće vidjeti što je Ured poduzeo u nekom konkretnom slučaju pritužbe zbog kršenja ljudskih prava te što su u vezi s tim poduzele nadležne institucije.
Za razliku od 2016. godine, kada Sabor nije podržao izvještaj Lore Vidović za 2015., odnosno kada ga je srušila tadašnja Karamarkova HDZ-ova većina, lani je dobio podršku saborskih klubova.
Bilo je samo pojedinačnih kritika, poput one dijela HDZ-a da izvještaj jednostran i da ne prikazuje realnu sliku društva te što se u izvještaju osuđuje samo desni ekstremizam i pozdrav „Za dom spremni“, a ne i lijevi poput „zvijezde petokrake koja se vadi iz konteksta“.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu