Recite Europi da smo je čekali, a ona nas je iznevjerila

Mogu to objediniti u jednu riječ: rat. Odnosno ratovi. Ne jedan, ne dva, nego mnogo ratova, i velikih i malih, pravednih i nepravednih, ratova s promjenjivim ulogama navodnih junaka i zločinaca, a pojavom svakog junaka ljudima počinje nedostajati stari zločinac. Imena su se promijenila, kao i lica, i pljujem na sve njih jednako, zbog svih čarki, snajpera, mina, raketa, pljački, silovanja i ubojstava.

Khaled Hosseini, afganistanski pisac

Ovaj odlomak iz knjige "I odjeknuše gore", koja je u početku samo trebala ubiti vrijeme provedeno u avionu do Kijeva, izgleda, nakon protekla tri dana na Trgu neovisnosti koji svi zovu Majdan, kao neka vrsta rezimea. Hosseini govori o ratovima u Afganistanu, ali mogu to biti bilo koji ratovi u bilo kojoj zemlji razderanoj teškom prošlošću, nesigurnom sadašnjošću i neizvjesnom budućnošću. A takvih je mnogo.

I na kijevskom su se Majdanu proteklih dana vodili veliki i mali ratovi, pravedni i nepravedni, dojučerašnji junaci postajali su zločinci, jučerašnji zločinci postali su novi heroji, a nakon svega mnogi će Ukrajinci pljunuti na sve one u Ukrajini i izvan nje koji će sutra licitirati mrtvima i ranjenima, prisvajajući ih za svoje sitne političke interese, optužujući jedni druge za kaos i ulične ratove, profitirajući jer su iz sjene vukli konce na kojima su mnogi na Majdanu svjesno ili nesvjesno plesali.

Pokušati nakon tri dana boravka u Kijevu govoriti o tome što se doista zbiva u Ukrajini, bilo bi pretenciozno. Ni sami Ukrajinci nisu u to sigurni. Dapače, što vrijeme više prolazi, sve su manje sigurni u čijim su rukama, tko odlučuje o njihovoj sudbini i što će dalje biti. Uostalom, lijepo je to već netko rekao: čini se da svi izvan Ukrajine znaju što je najbolje za Ukrajinu. No nakon ovakva tri dana može se pokušati prenijeti ono što se događalo, što se nije vidjelo na televizijskim slikama i u novinskim izvještajima izvan Ukrajine.

 Pokolebali su se svi oni što su u Kijev došli s gotovim stavovima, uvjereni da raspolažu s dovoljno informacija da ih brane. Jer od utorka do petka saznali su tko su tituški, a tko berkuti, vidjeli su desetke ranjenika, gledali petnaestogodišnjake koji u sanduke marljivo slažu kamene kocke oko Majdana, kojima će tek nešto stariji od njih gađati policiju, sretali čudno uniformirane ljude s metalnim šipkama i bejzbolskim palicama, golobrade mladiće koji ponosno patroliraju Trgom s 'makarovim' za pasom ili kalašnjikovim o ramenu 

Trebala je to u početku biti misija Međunarodne i europske federacije novinara, dopunjena s nekoliko predstavnika međunarodnih nevladinih organizacija koja je na poziv ukrajinskih novinara došla snimiti situaciju, vidjeti kako se mogu internacionalizirati problemi s kojima se susreću i kroz susrete s političarima apelirati da im se olakša rad.

I da se dogodila par dana ranije, bila bi upravo to. Igrom slučaja pretvorila se u svjedočenje o zbivanjima u najgora tri dosadašnja dana, nakon kojih su se pokolebali svi oni što su došli s gotovim stavovima, uvjereni da raspolažu s dovoljno informacija da ih brane. Jer od utorka do petka saznali su tko su tituški, a tko berkuti (pripadnici specijalnih policijskih jedinica), vidjeli su desetke ranjenika, gledali petnaestogodišnjake koji u sanduke marljivo slažu kamene kocke iščupane s pločnika oko Majdana, kojima će tek nešto stariji od njih gađati policiju, sretali čudno uniformirane ljude s metalnim šipkama i bejzbolskim palicama, golobrade mladiće koji ponosno patroliraju Trgom s makarovim zadjenutim za pas ili kalašnjikovim obješenim o rame uživajući u nelagodi koju izazivaju kod onih bez oružja.

Iz svojih hotelskih soba mogli su po cijele noći gledati kako niču barikade i dopremaju se nove i nove pošiljke guma što se pale da bi se održavao vatreni zid između prosvjednika i policije. Da su bili u bilo kojem hotelu izvan centra, ne bi imali pojma o tome. Slika na tv-ekranu prikazivala bi masu istomišljenika okupljenih ispod provizorne pozornice nad kojom piše "Slava Ukrajini",  a na kojoj se redaju politički govornici sa svojim motivacijskim govorima, dok s druge strane stoji policija koja čuva režim.

- Ovo je, kažu, borba za slobodu. Pa 1999. smo dobili slobodu bez borbe i nismo je znali cijeniti, priča Oleksej, koji je zadužen da nas sigurno vodi od hotela Kozatskiy preko Majdana do sjedišta novinarske organizacije. Oleksej, mlad i razočaran. Prije tri mjeseca bio je među onima koji su prosvjedovali na Euromajdanu. Danas s prezirom prolazi pokraj šatora na kojima piše: "Molimo građane da nam pomognu mlijekom, kruhom, cigaretama i benzinom".

- I tako već tri mjeseca. Građani im donose, a oni su od ovoga napravili posao. Oni i ne žele da ovo završi. Tu ima kriminalaca, narkomana, alkoholičara, avanturista, plaćenika. Da Janukovič sutra ode, oni ne bi znali što će sa sobom, kaže Oleksej.

Kada se u srijedu na šatorima pojavio dodatak da mole i za pomoć u streljivu i lijekovima, Oleksej je samo slegnuo ramenima. Mrtvi i ranjeni koji su u četvrtak rano ujutro ležali na Majdanu nisu ga iznenadili.

- Za danas je proglašen dan žalosti zbog onih koji su poginuli jučer. Baš su ga dobro obilježili, prokomentirao je.

Pogledajte ih, opremili su se štitnicima za laktove i koljena. Znaju da batinaši udaraju po koljenima i misle da ih ovo može zaštititi. Nikome ne pada na pamet da su to samo djeca. Opskrbljuju ih palicama i oružjem, guraju prema barikadama, kaže ogorčena Aljina

Njegova kolegica Aljina, koja radi za nevladinu udrugu, priča o svom sinu. Sedamnaestogodišnjaku koji je svaki dan na Majdanu.

- Ne mogu mu ništa. Čim izađem iz kuće, on dođe ovdje. Pogledajte ih, opremili su se štitnicima za laktove i koljena. Znaju da batinaši udaraju po koljenima i misle da ih ovo može zaštititi. Nikome ne pada na pamet da su to samo djeca. Opskrbljuju ih palicama i oružjem, guraju prema barikadama, ogorčena je. Ona želi red i mir, ne vjeruje u dogovor političara u korist naroda. Dosta joj je i Janukoviča i opozicije.

- Na Majdanu nitko nema kontrolu. Ovo je potpuno besmisleno nasilje, kaže u srijedu dok pokraj nas gori zgrada u kojoj je bilo sjedište opozicije. U četvrtak rano ujutro, dok se hoteli Kozatskiy i Ukrajina i zgrada Konzervatorija pune ranjenima i mrtvima, misli vjerojatno samo na svog sedamnaestogodišnjaka. A ipak vjeruje da ima i dobrih oligarha. Upućuje nas da slatkiše kupujemo u   Rošeru. Vlasnik je Porošenko. Postoji, kaže, lista oligarha i uz njihova imena piše treba li kod njih trošiti. Kod Porošenka se može. On je, kaže, dobar.   

- Mi gledamo u Europsku uniju. Ona je za nas pojam reda, zakona, prava. Nama to treba, a Europa šuti. Ja vjerujem da je EU jedini put za Ukrajinu, prenesite im da smo ih čekali, a oni su nas iznevjerili. Ovo se nije smjelo dogoditi, kaže članovima misije Bogdana Babič, (pre)mlada novinarka televizijskoga kanala Espreso, koja je i sama bila lakše ranjena. Nema dovoljno zaštitnih prsluka i kaciga, na zadatke mnogi novinari idu nedovoljno opremljeni i zaštićeni. Na trideset novinara je jedan prsluk, često onaj za građevinske radnike koji ne štite od metaka.

Vlasnik TV Espresa je onaj dobri Porošenko. Njihove su kamere postavljene na Majdanu i sve vrijeme ide live stream, bez komentara. Mnogi to smatraju najboljim programom, ali drugi tvrde da je to velika zabluda jer sve ide bez konteksta i objašnjenja, a ljudi izvan Majdana ne mogu znati tko je tko.

Oligarh Ahmetov ima Televiziju Ukrajina. U tri je dana taj kanal od prorežimskoga postao "objektivan", što znači da je više prostora dao zbivanjima na Majdanu, razgovorima s opozicijom i prosvjednicima. Ahmetov je jedan od najbogatijih Ukrajinaca. Po nekima, možda i budući predsjednik. Trenutno je i dalje loš oligarh, ali kako svari stoje, mogao bi stići i na listu dobrih.

Slobodni novinar Jurij Lukanov ne želi podjelu na crno i bijelo.

- Jedan berkut me je zaustavio i kada sam rekao da sam novinar, htio je pucati u mene, drugi mi je, međutim, dao svoju kacigu kada sam išao u parlament. Oni su ipak bolji nego tituški, objašnjava.

Tituški, što je naziv za plaćenike pojedinih skupina, su dan prije ubili Vjećeslava Veremija, novinara Vijesti. Njihov je vlasnik Rus, a Veremij je kritički pisao o prosvjednicima. Dovoljno da zaustave njegov taksi, izvuku ga iz njega i ubiju.

 Primirje koje je postignuto nije realno. Previše je toga neriješenoga u Ukrajini, a da bi se to moglo završiti novim izborima. Može se Janukovič i povući, ali problemi ostaju, tvrdi Oleksandar i dodaje da će se Igre prijestolja nastaviti, a Ukrajinci će ispaštati 

- Kako su Amerikanci riješili Occupy Wall Street? Pustili su ih par tjedana da prosvjeduju, a onda su to raščistili silom. Ni Janukovič ovo nije smio dopustiti. Svaka država mora se brinuti za red i mir. Ali njemu odgovara da bude ovako, da može pokazati kakvi divljaci su na Majdanu, da Putin vidi s čim se on mora boriti, iznosi svoj sud Oleksandar, koji misli da bi jedino međunarodne mirovne snage mogle riješiti probleme u Ukrajini. Kao i mnogi drugi, boji se građanskog rata, dijeljenja države. Primirje koje je postignuto ne smatra realnim. Previše je toga neriješenoga u Ukrajini, a da bi se to moglo završiti novim izborima. Može se Janukovič i povući, ali problemi ostaju, tvrdi. Igre prijestolja će se nastaviti, a Ukrajinci će ispaštati.

A da nije u krivu, potvrđuju i zadnje slike koje vidimo dok nas OESS-ov kombi evakuira prema hotelu u blizini aerodroma kako bismo bili sigurni da ćemo sutradan moći stići na svoje letove. I dok milimo kroz zakrčeni grad, kolone ljudi stoje ispred bankomata u želji da izvuku  gotovinu, ogorčeni što su bankomati prazni, jer su se banke uplašile da će ih preveliko povlačenje novca destabilizirati. Kilometarski redovi na benzinskim crpkama, da se nađe ako se bude moralo hitno rodbini na selo. Supermarketi u centru opustošeni su da se stvore zalihe hrane.

Navečer u hotelskom restoranu, sigurni da smo se izvukli, gledamo na TV-u vatru na Majdanu, ranjene i mrtve, ljutite građane pred zatvorenim metroom, pozive bivšeg predsjednika Kravčuka na mir i razum, Catherine Ashton i ministre vanjskih poslova koji dolaze priprijetiti sankcijama.

- Da se kladimo da će Janukovič sutra dati ostavku, kaže nadobudno jedan član misije osokoljen jakim snagama EU-a koje su došle uvesti red.

Mi smo stigli do svojih kuća. Janukovič je napravio ustupke. Ostavku još nije dao.