SAD i Italija riješile su preglasne reklame, Hrvatsku to ne zanima

Je li se i vama učinilo da su televizijske reklame glasnije od ostalog programa? Stišavate li televizor svaki put kad krene blok reklama?

Ako ste pozitivno odgovorili na ova pitanja ne morate se bojati da nešto nije u redu s vašim sluhom. Za posjet doktoru razloga imaju tek oni koji dosad nisu uočili nikakav problem.

Uobičajeno je, naime, da su reklamni blokovi glasniji od ostalog televizijskog programa. O tome uče studenti marketinga, a u svijetu se donose zakoni kako bi se takve pojave spriječile. Hrvatska je, međutim, i u ovom slučaju otok.

Televizije tvrde da tonskih odstupanja nema, a ako ih i ima riječ je tek o ekscesima na koje oni nemaju nikakav utjecaj. Zakonodavci pak smatraju da problem ne postoji pa zakonom nisu ni zabranili eventualne razlike u glasnoći. Jesu li onda ludi svi koji panično stišavaju reklamne blokove? Ne bi išlo.

Zakon ne brani

“Općepoznato je da su reklame glasnije od ostalog programa. I ja sam o tome slušao još na fakultetu. Koliko su glasnije vjerojatno nitko nije mjerio jer to našim zakonima nije zabranjeno”, kaže Igor Kern, sudski vještak za marketing.

Riječ je zapravo o pokušaju oglašivača da gledateljima skrenu pozornost na svoj proizvod u ovom slučaju glasnijim zvukom. Bez obzira što se time dovode u opasnost da iziritiraju gledatelja, za njih je to manja šteta. Štoviše, njihov će skup oglas emitiran u skupom terminu biti ipak zamijećen što i jest konačan cilj ovakvih poteza marketinških stručnjaka.

Najveće hrvatske televizije, međutim, tvrde da problema uglavnom nema. Odnosno, da se reklame ne pojačavaju sustavno.

“HRT reklamne materijale za emitiranje dobiva od strane reklamnih agencija, koje ih dostavljaju putem sustava za razmjenu audio-video datoteka Signiant. Spotovi se arhiviraju ili montiraju u PP blokove, oglašivači u 90 posto slučajeva sami proizvode spot i prema uputama za uploadanje isti dostavljaju. Prema Odjelu Prodaja HRT nema izričitih zahtjeva za pojačanim tonom, ali pojedini oglašivači već u svojoj kreativi i finalnoj proizvodnji spota sami inzistiraju na pojačanome  tonu”, poručuju s HRT-a te dodaju da reklame prije emitiranja prolaze tehničke filtere i da nikad nije problem u cijelom bloku reklama, već obično samo u jednoj. “Riječ je o manjem broju slučajeva, a s tom se problematikom susreću i ostale televizije”, kažu na HRT-u.

Kriv je dojam, a ne glasnoća

Nova TV tvrdi pak da problem uopće ne postoji jer je njihov standard jačine zvuka jednak za svaku vrstu sadržaja. “Dakle, Nova TV ne pojačava glasnoću reklama. Poneke reklame mogu zvučati glasnije, ali to je samo zbog veće kompresije, a samim tim i manje dinamike zvuka nego što je ima u, recimo, nekom filmu”, kažu na Novoj TV. Drugim riječima, ako vam se i učini da su reklame glasnije zanemarite jer se radi tek o dojmu zbog “veće kompresije” i “manje dinamike zvuka”. Na RTL-u također tvrde da im reklame nisu glasnije i da ih ni ne namjeravaju pojačavati.

Kako se ovom problematikom nitko ne bavi, pa nema ni dostupnih relevantnih mjerenja jačine zvuka, pokušali smo to sami učiniti na relativno jednostavan način. Uz aplikaciju za pametne telefone koja mjeri glasnoću provjeravali smo nekoliko dana glasnoću reklamnih blokova na najvećim hrvatskim televizijama i uspoređivali je s glasnoćom ostalog programa. Naši rezultati dobiveni ovim krajnje amaterskim načinom najviše se podudaraju s odgovorom HRT-a - nismo ustanovili da su čitavi reklamni blokovi glasniji, ali su zato bile pojedine reklame u tim blokovima. Među reklamama koje su bile glasnije od ostalih našle su se one za popularne čokoladice, dječje pelene ili pak gazirano piće. Takve se reklame prikazuju u gotovo svakom reklamnom bloku u udarnom terminu.

Kako čitava stvar nije regulirana zakonom logično je da se ovakvim slučajevima itko bavi u Hrvatskoj. U Agenciji za elektroničke medije ipak kažu da nakladnicima ukazuju na taj problem. “Navedeno pitanje rješavat će se u dogovoru s nakladnicima putem koregulacije, koja je kao mogućnost rješavanja pojedinih pitanja predviđena člankom 10. Zakona o elektroničkim medijima”, kažu u AEM-u. Zakon kaže ovako: «Pojedina pitanja mogu se u skladu s odredbama ovoga Zakona urediti koregulacijom ili samoregulacijom radi ujednačavanja njihove primjene u praksi. Navedeno uređenje mora biti općenito prihvaćeno od glavnih interesnih skupina u Republici Hrvatskoj, odobreno od strane Vijeća za elektroničke medije te osiguravati učinkovitu provedbu utvrđenih odredbi».

U Italiji je bilo glasnije do 50%

No, postoje zemlje koje su ovakve probleme odlučile i zakonom rješavati. Italija je, primjerice, prije nekoliko godina odlučila stati na kraj ovoj praksi koja je u toj zemlji bila znatno izraženija. Talijanske su televizije reklame znale emitirati i do 50 posto glasnije od uobičajenog programa (prema našim mjerenjima pojedine reklame na hrvatskim televizijama glasnije su svega dva do tri posto) zbog čega je reagirala talijanska Vlada.

Sličan je problem postojao i u SAD-u sve do prije godinu i pol, kada je na snagu stupio Zakon o ublažavanju glasnoće reklama, popularno nazvan CALM. Riječ je o propisu kojeg je inicirala američka kongresnica iz redova demokrata Anna Eshoo, i to nakon što je i sama shvatila da uvijek utišava televizor kad počnu reklame.

Srpski mediji su izvještavali da su mjerenja pokazala kako su pojedine reklame i do tri puta glasnije nego što je to dopušteno. Nakon što su se građani žalili nadležnim agencijama zbog preglasnih reklama, obećano je da će se zvuk dodatno izmjeriti, a televizije su upozorene da to ne čine. I srpske televizije su tvrdile da reklame nisu ništa glasnije od ostalog programa.

Slična praksa zasmetala je i Bugarima koji su pritužbama zasuli nadležne službe, pa se cijelim slučajem pozabavio i parlament. Prije pola godine određene su i kazne televizijama čije reklame budu glasnije od ostalog programa.