SDP zaslužuje sve što mu se dogodi

Zoran Milanović nije ni najmanje kriv. On je, jadničak, takav kakav jest. I tu nema baš nikakve pomoći. I medicina bi odustala.

Krivce za opći potop SDP-a i države treba tražiti u onoj amorfnoj, bezličnoj, bezidentitetskoj masi koja se pompozno naziva "vodstvo SDP-a".

E, ta je besprizorna nakupina nekog čudnog polusvijeta - koja se uglavnom okuplja srijedama na pro forma sastancima nečega što se zove Predsjedništvo SDP-a, bez zakazanog dnevnog reda i samo čeka da što prije prođe tih ni sat vremena, dok odsutno klimaju glavicama na sve što šef kaže, a onda se razbježe se svojim limuzinama – odgovorna zato što je dopustila da Milanović rasturi i zadnje ostatke socijaldemokracije i ljevice u državi, a još više zato što je dokrajčio svaku nadu da je politika služenje općem dobru i da su oni tu zato da bi svima nama bilo bolje, da bismo imali elementarno dostojanstven život. Napokon, oni su glavni i jedini krivci što će nam državu uskoro voditi opskurni i zastrašujući Tomislav Karamarko.

Ta žabokrečina na Iblerovu trgu već godinama šutke gleda kako im skorojević uništava stranku okružujući se ljudima izabranima isključivo negativnom selekcijom, a od zadnjih izbora srčano i s guštom cipelari državu i građane koje je HDZ ostavio na podu. I – ni mu, ni be. Sve dok je službenih automobila, tajnica, pametnih telefona, putovanja, dnevnica, zapošljavanja familije, svojte, prijatelja, pajdaša na finim i sigurnim državnim plaćama.

I većina njih će, uz izuzetak Milanovićevih mladoturaka poput stanovitog Zmajlovića, Hajdaša, Marasa ili Borzanice, neslužbeno cviliti kako je "strašno sve to što Milanović radi i po stranci i po državi", od Josipa Leke do Milanke Opačić, ali od tih velikana socijaldemokratske misli i karijatida ljevice u Hrvata javno to čuti nećete. Sve da im i nokte naživo čupate. Fotelja je fotelja.

Zato je onaj siroti poslovni direktor SDP-a, neki Suton, koji već godinama ne uspijeva pogoditi rok za predaju financijskih izvješća stranke, ovih dana slao fakturu za kupnju ogromnog tepiha kako bi se do jeseni pod njega uspio potrpati sav stranački belaj i tuga. Milanović se, naime, zaželio mirnog ljeta po tajkunskim vilama, helikoptera, policijskih glisera i bicikliranja uz pratnju tajnih službi. Neće se valjda po fjaci baviti činjenicom da je najnepopularniji i najneuspješniji premijer ikada? Što bi se zamarao time što je Hrvatsku pod njegovim vodstvim jedan od najutjecajnijih svjetskih medija proglasio novom Grčkom? To su ipak ustvrdili samo novinari. Doduše, malo ozbiljniji i relevantniji od nekolicine onih kojima kao "visoki izvor" u domaćim novinama diktira u pero, ali ipak novinari. Istinitost zloglasnih medijskih tvrdnji potvrdila je i prva mu potpredsjednica Vlade, ali do nje uglavnom nikada nije držao. Eurostat, pak, prisnažuje da smo u samom vrhu Europske unije po nezaposlenosti, pogotovo mladih, ali on u statistiku ionako ne vjeruje. Stranka i koalicija su mu na povijesno niskim rejtinzima, njegovom kabinetu vjeruje samo 13 posto građana, ali nema toga što će njemu pokvariti ljeto.

Ponavljamo, nije Milanović za to kriv. Odgovoran je kružok njegovih klimoglavaca i ono malo neuvjerljive, bljedunjave opozicije poput Komadine i Picule koji su dopustili da se njegova destrukcija razmaše, iako su imali, i još uvijek na raspolaganju imaju alate kojima bi zaustavili sumanutost za koju Milanović vjeruje da je odgovoran i uspješan leadership. No, očito, od svih je tih ljudi iluzorno očekivati bilo kakav integritet – ljudski, profesionalni, politički. I onda prvi stradavaju poštenje, moral, dosljednost i hrabrost. Unatoč tome što su svi svjesni da s njim ne mogu više ni na jedne izbore. Uspio je postati nepopularniji čak i od Karamarka, što je postignuće za anale.

Ignoriranjem problemi neće nestati, mogu se do jeseni samo multiplicirati, što je u slučaju SDP-a sasvim izvjesno, s obzirom na ogromne količine frustracije godinama taložene u stranci. Već iduće istraživanje javnog mnijenja izazvat će novi val panike i u SDP-u i u koaliciji koju vodi, ali neće valjda šef time razbijati glavu usred ljeta. Jer, rekli bi Pišonja i Žuga - more je provod, more su koke... Neće on valjda sada dumati o četverima izborima izgubljenima u godinu dana. Cvrčanje cvrčka na čvoru crne smrče ima prioritet.

Da je glupost kazneno djelo, nema ni najmanje dvojbe, Zoran Milanović gulio bi, brat bratu, barem tri doživotne. I teško da bi tko suzu pustio, još manje mu šteku cigareta odnio. Eto, neki je dan imao dobru volju tješiti ljude u Gunji i pokazati im da čak i on ima običnih, ljudskih problema, pa je pred očajnicima kojima je poplava odnijela cijeli život zveknuo kako je, eto, i njemu prošle godine u stanu pukla cijev. Netko od savjetnika mu je valjda rekao da je to empatija i solidarnost s unesrećenima. Sa socijalnom inteligencijom, znamo, oduvijek je posvađan. Sada ozbiljno brinemo i za ovu temeljnu.

A baš se koji dan prije predsjednik Ivo Josipović u nekoliko sati rastrčao između Samobora, Sarajeva i Gunje ne bi li se na potonjoj lokaciji uslikao na otvorenju pučke kuhinje i onda mu ovaj poništi sav napor.

Da, i predsjednika Josipovića Milanović je odbijanjem sazivanja Glavnog odbora prije ljeta doveo u grotesknu, pa i shizofrenu situaciju. Stvari izgledaju vrlo tragikomično – HDZ je za predsjedničku kandidatkinju prije desetak dana nominirao Kolindu Grabar Kitarović, ali ona s kampanjom kreće tek od sredine rujna. SDP je do rujna odgodio isticanje Ive Josipovića kao svog kandidata, ali on već mjesecima u nesmiljenom ritmu bjesomučno optrčava državu u žestokoj kampanji na trošak poreznih obveznika kao ničiji kandidat ne bi li ga reizabralo. Njegovi privatni novinari kojima dostavlja teze za tekstove po kojima mu je bolje da SDP s njegovom kandidaturom ide tek u rujnu gadno su, zajedno s njim, u krivu. U SDP-u će samo ključati, od smirivanja situacije koju naivno očekuje neće biti ništa. Naime, ankete se objavljuju i ljeti. I za SDP bit će sve poraznije. Ovdje zanemarujemo brojne koruptivne, klijentelističke, nepotističke afere SDP-ovaca, ali je sasvim sigurno da će i one u ovoj priči dati bitan obol.

Josipović, naravno, kao i uvijek, igra na više razboja, i ovih dana na Pantovčak poziva čelnike stranaka izvan Kukuriku koalicije, objašnjavajući im da mu je Milanović teret i žicajući službenu potporu njihovih stranaka na izborima. Za sada su mu se rijetki obećali.

Fićfirić Milanović je već uspio zaribati SDP i državu, a ozbiljni su izgledi da takav ishod bude i s Josipovićem. Svatko koga je do sada Milanović prigrlio, neslavno je i nepovratno propao. I dok ne skupe pameti i kuraže da to priznaju najprije sebi, a potom i javnosti, kojoj vjerojatno duguju i ispriku što na vlasti održavaju takvog lidera, SDP zaslužuje sve što mu se dogodi.