A što je s našim šansama?

"Za SDP-ove izborne šanse pogubnije bi bilo da se nastavila situacija nepovjerenja i izostanka komunikacije između premijera Zorana Milanovića i njegova ministra financija", pojasnio je Neven Mimica tijekom sučeljavanja nositelja šest najjačih izbornih lista na izborima za Europski parlament svoje i razloge većine u stranačkom Predsjedništvu zbog čega su stali iza Zorana Milanovića nakon brutalnog torpediranja Slavka Linića iz Vlade.

O tome je, dakle, ovdje riječ: o šansama SDP-a za izborni prolaz, o grabežu za foteljama, napokon – o Mimičinoj plaći od 20 tisuća eura. U Mimičinoj priči negdje po putu je nestao čovjek, ako ga je u SDP-ovim vizijama i planovima ikada i bilo. Nismo dobili objašnjenja da je za Vladu i državu dobro da je Linić dobio pedalu jer je, recimo, notorna lopovčina na čelu kriminalne hobotnice. Čuli nismo zašto je premijer, koji je napokon razotkrio svoje stvarno autoritarno i diktatorsko lice, dva mjeseca u ladici držao papire kojima je mahao kao krunskim dokazom protiv Linićeva poštenja i uzrocima uskraćivanja daljnjeg povjerenja svom najagilnijem ministru.

Nitko nam nije rekao da bi šanse za državu bile izglednije kada bi se ova Vlada povukla i ponovo zatražila mandat od svog suverena, naroda, protiv kojega je učinila sve što je mogla. Nitko da kaže koju o šansama za očajne građane, raspadajuće društvo i nefunkcionirajuću državu koja se u zagrljaju s Ciprom neumorno nastavlja gušiti u živom blatu recesije, definirajući novo dno europske ekonomije. Kojekakvim nacionalnim programima reformi, konvergencijama i povjerenicima za investitore unatoč.

Važne su jedino SDP-ove izborne šanse, i tome su spremni apsolutno sve podrediti, čak i stabilnost države. Eto, to nam je kristalno jasno i neuvijeno poručio Mimica, više i ne pokušavajući sakriti isključive motive kojima se u svom djelovanju i odlučivanju vode vladajući. Da se napokon više ne lažemo...

Kako bismo izbjegli svaku moguću zabunu – stvari jednako tragično stoje i na drugoj strani. HDZ je za potrebe svojih izbornih šansi razveo vrlo širok front, od Kevine jame preko bespogovornog štovanja Tuđmanove doktrine i Šuškova djela do Kolinde Grabar Kitarović. Imanje vlastite glave i pokoje misli u njoj Tomislav Karamarko dopustit će nam samo u naša četiri zida. Za amortizaciju tog radikalnog pristupa koji kani inaugurirati u našim životima s lagera je uzeo vazda nasmijanu Kolindu, namijenivši joj ulogu HDZ-ova smokvina lista. Ni tu nisu baš puno noći probdjeli starajući se o šansama za građane.

A Kolinda Grabar Kitarović tek je HDZ-ova verzija Ive Josipovića, ponešto, doduše, oku ugodnija, ali jednako bezvezna i bezlična. Poput njega pati od kronične insuficijencije političke autentičnosti, ali zato je jednako spremna na neupitnu servilnost stranim centrima moći. Nad šansama za građane ni jedno od njih dvoje nije baš prolilo znoja.

I Josipović, poput SDP-a i HDZ-a, skrbi isključivo za vlastite izborne šanse. Na ovotjednoj višednevnoj predizbornoj turneji po priobalju, negdje između rođendanske proslave nogometnog kluba i otvaranja međunarodnog studentskog jezičnog seminara, netko mu je prišapnuo da Milanović derneči po Vladi, da je situacija rovita i da bi valjalo pred kamerama izgledati malkoc zabrinuto. Razuman i nadasve svrsishodan kakav već jest, odmah je naborao čelo za potrebe snimke i spremno izbacio jednu iz svoje preduge niske grunfovskih izjava: "Čim odlazi važan ministar onda jest riječ o svojevrsnoj krizi, ali izborom novog ministra Vlada će nastaviti svoj posao". Sa šansama za šansu nismo se, dakle, pomogli ni u Josipovićevu larpurlartističku mandatu. Taj je, ispražnjen od svakog suvislog političkog, pogotovo državničkog sadržaja, šansu dao i pomogao samo sebi i svojoj kamarili.

Ni od ostale stranačke sitne boranije živuće na lokalnoj političkoj sceni nemamo se baš čemu nadati. Istina, rastu na oba krila, ali ne zato što nešto posebno valjaju, nego zato što su veliki katastrofa.

Elem, što ćemo s našim šansama koje nitko ne spominje? Iz ove perspektive, masovni neredi i revolucija čine se kao sasvim dobra, prihvatljiva i primamljiva perspektiva. A za zagrijavanje – bijeli listići. Već 25. svibnja. Tek toliko da vide što mislimo o tome koliko su svi skupa uistinu vrijedni bilo kakve šanse.