Stranka za grad: Voljeli bismo da se ljudi organiziraju pa da zajedno nastupamo

Izrazi poput opće koristi i javnog interesa praktički su nestali iz političkog vokabulara. Smatraju se retrogradnima, gotovo nepristojnima. U uhu nekako previše vuku na prošla vremena. Danas se nosi nešto drugo: vlastita korist i osobni interes, a proklamirani individualizam i liberalna ideologija uglavnom su maska iza koje stoji ono glasovito pitanje: "A gdje sam tu ja?" Ipak, da nije sve tako crno dokazuje sve veći broj građana, posebno mlađih, koji se zadnjih godina angažiraju na aktivističkoj i političkoj sceni s osnovnom misijom zaštite onog zajedničkog u društvu. Onog što je u najezdi tranzicijske verzije kapitalizma najviše ugroženo – javnog zemljišta.

Stranka "Za grad" upravo je takav primjer. Dugogodišnji angažman u nevladinim udrugama i manjim strankama odlučili su zamijeniti izravnom političkom akcijom, samoorganizirali su se i krenuli. Jezgru su činili članovi Sindikata biciklista i drugih NGO-a s višegodišnjim iskustvom u provođenju javnih akcija, ali i manjkom političkog snalaženja tako da su u pomoć pozvali one koji su se razočarali u politiku što im je omogućilo da u samo dva mjeseca nakon osnivanja njihovi članovi uđu u šest zagrebačkih vijeća četvrti i dva mjesna odbora. Na izborima su dobili 3,9 posto glasova s 10.900 glasova, znači da su na korak do ulaska u Skupštinu.

Supredsjednik stranke "Za grad" Marko Gregović ističe dva najveća problema koja su uočili: upravljanje javnim prostorom i nedostatak strategije. "Sve što se radi, radi se stihijski. Ne postoje prioriteti. Ne zna se u kojem kvartu treba napraviti vrtić, a u kojem shopping centar, pa tako – kao što se radi u cijeloj državi – svuda naprave shopping centre, a na vrtiće ‘zaborave’", kaže Gregović. Prema njegovim riječima, manjak strategije u upravljanju javnim prostorom u glavnom gradu Hrvatske najuočljiviji je u tretmanu investitora čije se želje za ulaganjem u određeni kvart tretiraju kao ključne, budući da se tada mijenjaju planovi i prilagođavaju projekti.

U stranci "Za grad" zadovoljni su činjenicom da je civilno društvo ojačalo i da se promijenio diskurs gledanja na javni prostor. "Promjeni odnosa najviše je pridonijela izgradnja shopping centra i garaže u Varšavskoj ulici. Aktivisti su prosvjedom uspjeli nametnuti temu promišljanja javnog prostora i struka se ponovno počela baviti urbanizmom, ali još uvijek smo daleko od toga da budemo zadovoljni s obzirom na to da se bez otpora civilnog društva i lokalne zajednice uništavanje nastavlja", kaže Gregović i nastavlja da unatoč činjenici da prosvjedi u Varšavskoj nisu urodili punim plodom, ipak ima razloga za optimizam.

"Tko zna bi li uopće bilo Varšavske da se nije reagiralo. Možda bi umjesto garaže izgradili nešto drugo. U politici je nezahvalno procjenjivati učinke određenih akcija. Ono što možemo sa sigurnošću reći jest da se na civilnoj sceni promijenio način gledanja na javni prostor", objašnjava jedan od čelnika stranke Za grad u koju se uključio dio prosvjednika, podsjećajući da je u centru Zagreba bila predviđena izgradnja 16 shopping centara nalik onome Tomislava Horvatinčića od kojih su izgrađena samo dva. Ističe da se razlozi za odustajanje ostalih ne znaju. Možda su to bila kukavičja jaja kako bi se napravilo nešto drugo, možda su odustali investitori, a možda su ponešto i aktivisti "krivi". "Kad sustav ne funkcionira, kad ne postoje planovi, niti je poznat model po kojem se radi, osim što znamo da se sve radi preko jedne centralne osobe – nezahvalno je govoriti zašto je jedno uspjelo, a drugo ne. Nevjerojatno je da se ljudi gradonačelniku Milanu Bandiću javljaju s problemom prejake ili preslabe rasvjete i da on rješava takve stvari. Može to na prvi pogled izgledati simpatično, ali zapravo je jasan znak da sustav ne funkcionira", kaže Gregović. Upravo priču oko javne rasvjete, kada su otkrili da se priprema ugovor o troškovima po dvostruko višoj cijeni od prethodnog, ističu kao najveći uspjeh. "Za grad" nije tipična stranka. Po projektima i načinu rada više nalikuju na nevladinu udrugu, s obzirom na to da nastoje i educirati ostale političare. Međutim, kao stranka postaju sve ozbiljnija prijetnja uzimanjem glasova velikim partijama. Usto, dodaju, bave se i novinarskim poslom pa istražuju zagrebačke teme, s obzirom – kako kažu – da imaju više vremena i mogućnosti od novinara.

Jedna od posljednjih akcija koju provode je pokušaj prenamjene Sportsko-rekreacijskog centra Svetice koji se bez naknade želi prepustiti Hrvatskom nogometnom savezu. Nazivajući SRC Svetice novom Varšavskom, Gregović kaže da je riječ o tipičnom primjeru kako se bez ikakva plana i dogovora s lokalnom zajednicom i usto potpuno besplatno želi prenamijeniti javni prostor. "Trenutno smo u pravnim postupcima. Obratili smo se na više razina i uputili podneske upozoravajući da je nedopustivo da se SRC Svetice izdaju, najprije prijevremeno, a onda i dugoročno, bez ikakve naknade, jer ona treba biti obavezan dio ugovora, a u ovome između Grada i HNS-a je nema što znači da nije valjan. Da je barem jedna kuna, bilo bi čudno, jer je zarada puno veća kao i vrijednost tog centra. Osim toga, HNS nema u svome statutu mogućnost upravljanja sportskim objektima. Na više pravnih razina pokušavamo ukazati na problem, zajedno s lokalnim stanovništvom koje prepoznaje vrijednost zelene površine na tom području. Taj projekt nam je jako važan, jer smo željeli ukazati da nije samo centar mjesto gdje se zauzima javni prostor, nego da se to događa po cijelom gradu", ističe Gregović naglašavajući da je ovo najveća akcija koju su do sada napravili sprečavajući prenamjene i mogući kriminal u njihovom dogovoru.

Ulaskom u vijeća četvrti djelovanje im je znatno olakšano. Puno su "vidljiviji" građanima koji ih podržavaju jer su prepoznali da im kao tridesetogodišnjacima nije stalo do borbe za moć, nego do istinskih promjena i društvene koristi. Građani su ih podržali i u akciji čišćenja plakata sa zapuštenih i napuštenih gradskih prostora u Tratinskoj ulici u Zagrebu. "Taj je problem možda i najvidljiviji u gradu. Zagreb je vlasnik više desetina tisuća prostora. Ne zna se tko njima upravlja i kakvi su pravni odnosi. S druge strane, puno je umjetnika, obrtnika i neprofitnih organizacija koje nemaju prostor. S obzirom da dolazimo iz tih krugova znamo kako je teško dobiti ga na korištenje i kakva je procedura. I nama su stalno govorili da nema praznih prostora, a u Tratinskoj je svaki drugi lokal prazan, a u vlasništvu je Grada. Slično je i sa Zvonimirovom. Željeli smo ukazati na taj paradoks: prostora kao nema, a zapravo ih ima i nitko ih ne koristi. Ovdje se očito ne radi o kriminalu, nego o nesposobnosti, jer da je drukčije pravni odnosi bi odavno bili raščišćeni. Ili ih netko čuva za kasnije", objašnjava Gregović navodeći primjer njihove stranke koja je dobila prostor za rad, ali bez struje!? Prostorije se nalaze u neposrednoj blizini napuštene zgrade bivše vojne bolnice i objekta Bagdad koji aktivisti ove stranke nastoje očistiti i "staviti u svrhu" pa barem da bude skvot. Naravno, kaže, da mi to ne možemo napraviti sami, bez pomoći bagera i gradskih institucija.

Kao najveće probleme u gradu, Gregović ističe lošu infrastrukturu poput kanalizacije i telefona, manjak zelenih površina i njihovo uništavanje, kao i lošu prometnu povezanost nekih kvartova poput novog naselja u Sopnici Jelkovec. "Kako je moguće ostaviti tisuće ljudi da žive tamo praktički bez ikakve veze s centrom grada? Nema ni biciklističke staze, kamoli vlaka ili autobusa. I inače je to problem istočnog dijela grada", kaže. Stranka "Za grad" ne staje na tome. Kako im se javljaju građani iz ostalih dijelova Hrvatske, pomažu im u samoorganiziranju. "Mislimo da je bolje da se organski razvijaju, nego da mi osnivamo ogranke. Više bismo voljeli da ljudi sami osnuju organizacije pa da zajednički nastupamo. Borba je ista, zastupamo iste ideje i siguran sam da će nas biti puno više za nekoliko godina", zaključuje Gregović.

Tekst je objavljen na portalu Pogledaj.to