Djelovanje sindikata bilo je fokusirano na radnice i radnike na ugovoru o radu, ali postoje i prekarniji oblici rada koji ne uživaju istu razinu prava zbog čega se treba boriti i za prava tih radnika i paralelno snažno zagovarati da zakonodavstvo potiče stabilnije oblike zapošljavanje, kaže Sven Janovski
Najzanimljivija vijest na nedavno održanom 10. Saboru Sindikata znanosti bila je da se dosadašnji glavni tajnik Sindikata, Vilim Ribić, zbog odlaska u mirovinu nije kandidirao ni za jednu funkciju. Tako nakon više od tri desetljeća osoba koja je jedan od sinonima za sindikalni pokret i sindikalizam odlazi u povijest s vjerojatno osiguranim mjestom za povremene posjete i savjete svojim nasljednicima, kojima je ostavio lijepu sindikalnu "zgradicu" i osigurao priljev novaca za bezbrižno sindikalno djelovanje.
Zasigurno se Ribićevim odlaskom neće puno toga promijeniti, ali moguće je da novi mladi ljudi koji nisu imali iskustva iz starog sustava, gdje je sindikat imao jaču i važniju ulogu, svoje djelovanje prilagode novim uvjetima i na novi način se bore za svoja prava. No, Sindikatu znanosti iz već spomenutih razloga to će biti puno lakše, jer su se pobrinuli za neovisnu egzistenciju. Ali što je s onim sindikatima koji muku muče s novcem, nedostatkom novog članstva i neprilagođenosti novim vremenima. Osnovno je pitanja kako će djelovati sindikati u novom vremenu kada se Hrvatska nalazi u Europskoj uniji i kada je radništvo kakvo smo poznavali iščeznulo.
Sindikat na internetu
Sa spomenutog Sabora zanimljiva je i usvojena Rezolucija o izjednačavanju prava i odgovornosti članova i nečlanova Sindikata u kojoj je upozoreno da prava iz kolektivnog ugovora u istoj mjeri pripadaju svim radnicima, bili oni članovi koji plaćaju Sindikat kao pregovarača i sklapaju kolektivne ugovore, ili nečlanovi koji ne participiraju u troškovima kolektivnog pregovaranja. Istaknuto je da Sindikat traži ujednačavanje prava i troškova svih zaposlenika na tragu mnogobrojnih i različitih međunarodnih iskustava najnaprednijih demokratskih zemalja.
Mnoge koji rade i bave se sindikatom muči budućnost i prilagodba novim vremenima, koja za sindikat nisu baš najpovoljnija. O tome smo razgovarali i sa Svenom Janovskim, koji se bavi pitanjima suvremenog sindikata te je dugogodišnji je aktivist i radnik u civilnom društvu s preko 10 godina iskustva u zagovaranju i javnim kampanjama u raznim područjima, poput zaštite okoliša, ljudskih prava, prava mladih, radničkih prava, nezavisne kulture.
Janovski na upit kako treba izgledati rad i organiziranje modernog, odnosno suvremenog sindikata prije svega ističe kako je teško jednoznačno odgovoriti na to pitanje te da jako ovisi o tome u kojem sektoru sindikat djeluje, naravno i u kojoj državi.
- Dosta je razlika između djelovanja sindikata npr. u Europi i u Sjevernoj Americi, dijelom i jer je pravni okvir za djelovanje drugačiji. Ono što je sigurno, sindikati bi trebali vratiti svoju poziciju, ne samo organizacije za okupljanje i zaštitu radnika, već i društvenog mjesta. Najbolja analogija koju sam čuo je da bi sindikat trebao radnicima u životu biti nešto poput vjerske zajednice, u smislu neke točke društvenog susreta, druženja, upoznavanja te međusobne solidarnosti i podrške. Tako je to u mnogim državama gdje su sindikati snažni, tako je nekad bilo i na ovim prostorima. Taj način pristupa, da sindikat nije samo usluga već zajednica, osnažuje članstvo, veže ga uz sindikat i međusobno, što doprinosi njegovoj snazi. Osim toga, suvremeni sindikat je digitalan u smislu da prihvaća da je život danas drugačiji i da treba biti otvoren za nove alate i kanale komunikaciju s radnicima. Uz to, mora i dalje biti ukorijenjen u tradiciji terenskog rada i organizacije na kojoj su sindikati izgrađeni. Konačno, suvremeni sindikat mora osigurati prostor za mlade. Ne samo u smislu aktivne regrutacije i outreacha prema mladima, već osigurati specifične prostore za njih i u svojim strukturama moći dati im pristup onim mjestima gdje se donose odluke, navodi Janovski.
Spominjući modernizaciju na pitanje koliko je i da li moguće osuvremeniti sindikate i prilagoditi novim uvjetima rada koji su se nedvojbeno pojavili Janovski navodi:
- Modernizacija rada i pristupa današnjih sindikata pitanje je svakako prilagodbe novim uvjetima rada i življenja, kao što su Internet, društveni mediji i drugi oblici rada, ali je dosadašnji modus operandi sindikata isto tako bio nužno vezan uz fokus našeg zakonodavstva, koje i dalje najviše naglašava i regulira radnička prava dobivena ugovorom o radu, dok se drugima bavi mnogo manje. Time je i djelovanje sindikata bilo fokusirano na radnice i radnike na ugovoru o radu, dok je danas tu i drugih, prekarnijih oblika rada, koji ne uživaju istu razinu prava pa time i mogućnosti sindikata za djelovanje. Zbog toga mi se čini da je nužno paralelno i prihvatiti da ti drugi, prekarni oblici rada jesu realnost današnjice i da neće nestati te da se treba boriti i za prava tih radnika, dok paralelno snažno zagovarati da zakonodavstvo potiče stabilnije oblike zapošljavanje i ugovore o radu, tamo gdje je to moguće. Kad će sindikati kao predstavnici svojih članova radnika imati veće mogućnosti zaštite prava i drugih radnika, onda će biti moguće i prilagoditi se bolje novim uvjetima na tržištu. Bitno je naglasiti da koliko god su za sindikate ključni masovnost članstva pa time i reprezentativnost, dobar dio njihovog okvira djelovanja upravo proizlazi iz njihove mogućnosti da legalno štite prava radnika, kaže Janovski.
Mladi zainteresirani, ali...
Janovski misli da je prerano paušalno zaključiti da mladi nisu zainteresirani za sindikat, samo zbog činjenice da je mnogo manje mladih ljudi danas učlanjeno.
- Čini mi se da je generalno manjak mladih ljudi u sindikatima u Hrvatskoj danas rezultat s jedne strane negativne slike o sindikatima koja se stvorila u djelu javnosti, s druge strane činjenice da u mnogim sektorima gospodarstva koji su novorođeni, npr. STEM i srodna tehnološka područja, vlada snažna anti-sindikalna klima. Ako mladi ne rade ili dođu u doticaj s nekim od sektora gdje postoji jaki sindikat s rezultatima, primjerice kolektivnim ugovorima, ne vide zapravo izravno smisao i korist od sindikata, nego im se mišljenje gradi po često tendencioznim slikama sindikata koje vide u medijima, kod političara i vlasti, itd. Ali stvar nije toliko crna koliko se čini. Istraživanje zaklade Friedrich Ebert o mladima iz 2018./2019., gdje se mlade pitalo u koje institucije, organizacije i društvene aktere imaju povjerenja, sindikati su točno na sredini rang liste, iznad hrvatskog pravosuđa, banaka i tvrtki, Vlade i lokalnih vlasti, itd. To naravno nije dobra pozicija, ali pokazuje potencijal da se kod djela mladih percepcija sindikata poboljšava. Zato je krucijalno da sindikati ulože veće napore u to da dođu do mladih, ali i da se kapacitiraju za rad s njima, da nauče jezik mladih i kako da komuniciraju s njima na način na koji će im objasniti zašto je važno da budu u sindikatu. Za to treba vremena i truda. Neki sindikati već ulažu taj napor, a nadam se da će i drugi krenuti tim putem, smatra Janovski.
On vidi tri ključna probleme sindikalnog organiziranja danas:
- To su staromodan način funkcioniranja, starenje članstva, što su povezani problemi te ograničenost zakonodavnog okvira zaštite radničkih prava i sindikata koji sindikatu ne daje dovoljnu moć da štiti osobe koje ne rade preko ugovora o radu. Dio tih problema naravno ne proizlaze iz sindikata, tj. njihovog djelovanja, već su vanjski faktori, ali čini mi se da bi se promjenama u tim područjima mogao otvoriti puno širi prostor za djelovanje i jačanje. smatra Janovski.
U našoj najvećoj sindikalnoj organizaciji Savezu samostalnih sindikata Hrvatske o tome kako treba izgledati rad i organiziranje modernog, odnosno suvremenog sindikata kažu:
- Bit i način sindikalnog rada i organiziranja danas u osnovi nisu bitno drugačiji od onog tijekom duge povijesti djelovanja sindikata. To znači da je u središtu sindikalnog rada interesno zastupanje radnika, borba za bolje uvjete rada i prava radnika djelovanjem na zakone i politike, ali i predstavljanjem radnika u tvrtkama. Suvremeni sindikat, kakav vjerujem da SSSH jest, je proaktivan, progresivan i uključiv, odlučan i beskrupulozan u zaštiti prava članova i radnika. Ono što se promijenilo u odnosu na neka ranija vremena je tehnologija i organizacija rada, ali one su se mijenjale i ranije, i sindikati su im se uvijek prilagođavali. Danas stoga moramo tražiti nove, brže i neposrednije, načine komunikacije s radnicima, što neprestano i činimo.
Trend usitnjavanja
Predsjednik SSSH Mladen Novosel o tome koliko je i da li moguće osuvremeniti sindikate i prilagoditi novim uvjetima rada koji su se nedvojbeno pojavili navodi:
- Novi uvjeti rada i općenito novi svijet rada pred sindikate zasigurno stavljaju velike izazove i potrebu za prilagodbom. U okolnostima restrukturiranja cijele ekonomije i promjena na tržištu rada i u sastavu radne snage, s nestankom nekih zanimanja, trenda usitnjavanja tvrtki i prekarizacije tj. sve većeg udjela radnika zaposlenih putem atipičnih i drugih nesigurnih oblika rada, učlanjivanje i zastupanje radnika iznimno je otežano. Ne treba zaboraviti ni česte i vrlo otvorene prakse brojnih poslodavaca, posebno u privatnom sektoru, koji nastoje onemogućiti pravo na sindikalno organiziranje, kaže Novosel i dodaje da takve promjene, zbog porasta individualnih članova i smanjenja broja velikih sindikalnih podružnica, te sve veća nesigurnost radnih mjesta, zahtijevaju sposobnost praćenja i podrške svakom individualnom članu.
- To zahtijeva znatne ljudske resurse, ali i financijske kao i inovativne, tehnološke, primjerice razvojem digitalnog sindikalizma kako bi se lakše i brže doprlo do što većeg broja radnika i članova. Usprkos izazovima pa i stereotipnim predodžbama, sindikati pokazuju kako su izrazito vitalne i prilagodljive organizacije koje uspijevaju organizirati i zastupati radnike i u takvim uvjetima. U prilog tome možda najočitije govori val sindikalnog organiziranja radnika u izrazito anti-sindikalnim tvrtkama u Americi, poput Amazona i sličnih, kao i nedavni iskoraci u Hrvatskoj poput organiziranja radnika u neprofitnim organizacijama i nekim drugim dosad sindikalno neorganiziranim sektorima, u čemu je SSSH pružio aktivnu podršku, objašnjava Novosel.
Na upit zašto mladi nisu zainteresirani za sindikat Novosel kaže:
- Naše iskustvo pokazuje kako problem često nije nezainteresiranost, već njihova neinformiranost o tome što je sindikat, kako on funkcionira, koja je njegova uloga, te neupućenost mladih u vlastita prava. Oni koji su svjesni te uloge zapravo vrlo snažno podupiru rad sindikata, a radnici koji su upoznati sa svojim pravima skloniji su i aktivno založiti se za njihovu zaštitu i unapređenje, uključujući članstvo i aktivniju ulogu u sindikatu. SSSH zato ulaže znatne napore u informiranje i educiranje mladih radnika, i to ne samo onih koji su članovi sindikata, te se zalaže i za takav obrazovni sustav u kojem će mladi imati prilike naučiti više o svijetu rada i tako spremniji i osnaženiji stupiti na tržište rada.
Kao ključne probleme današnjih sindikata i sindikalnog djelovanja Novosel ističe kako su za sindikate danas najveći izazov problem transformacije svijeta rada, ekonomije i društva, te kontinuirani pritisci ka deregulaciji i fleksibilizaciji, kao i ubrzana digitalizacija ali i klimatske promjene.
- Naša je zadaća ne samo oduprijeti se tim konstantnim pritiscima već i izboriti nova, progresivna prava, te pobrinuti se da ta ekonomska, digitalna i zelena transformacija bude pravedna. U tome će najveći izazov biti pronaći odgovarajuće odgovore za radnike čije će radna mjesta nestati ili će se iz temelja transformirati. Stoga je zaštita njihovih radnih i socijalnih prava, kao i prilagodba našeg načina rada i infrastrukture jedan od prioriteta SSSH. Također, u SSSH smo svjesni da jedino snažan, ujedinjen sindikalni pokret može adekvatno odgovoriti na ove probleme. Zato me iznimno veseli i čini ponosnim da je SSSH u protekloj godini privukao više novih sindikata u svoju sindikalnu obitelj, a upravo ovih dana pridružio nam se i Sindikat Preporod, čime je naša središnjica, ali i hrvatska sindikalna scena znatno ojačana. SSSH će te procese integracija i dalje prioritetno poticati, zaključuje Novosel.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu