"Daljnji pad Ininih rezervi i proizvodnje nafte i plina vodio bi prema postupnom odumiranju naftnog rudarstva u Hrvatskoj", upozorili su u HAZU. Foto: HAZU
Prema podacima za 2015. godinu, vijek rezervi nafte kompanije Ine je oko 16 godina, a plina svega devet godina, upozorilo je Znanstveno vijeće za naftu i plin Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na svojoj redovitoj godišnjoj skupštini .
„Daljnji pad Ininih rezervi i proizvodnje nafte i plina vodio bi prema postupnom odumiranju naftnog rudarstva u Hrvatskoj i sve znatnijim rastom uvoza, nafte i plina. Potrebno je zaustaviti trend pada proizvodnje i rezervi nafte i plina. Najkvalitetnija opcija je intenzivniji nastavak istraživanja u zemlji i inozemstvu, samostalno, ali još bolje u partnerstvu s uglednim svjetskim naftnim tvrtkama. Kupnja novih rezervi nafte na tržištu bila bi manje rizična i brža opcija, ali samo kao prelazno i kratkoročno rješenje“, zaključio je Antun Bauk, član Znanstvenog vijeća i bivši zaposlenik Ine.
Bauk je kazao da u integriranoj naftnoj tvrtki istraživanje i proizvodnja nafte i plina predstavlja njen najvredniji segment i da je uobičajena je postavka da svaka naftna tvrtka vrijedi koliko joj vrijede zalihe ugljikovodika.
"Osnovni pokazatelj uspješnosti naftne tvrtke je stalni rast proizvodnje, ali još je značajnije stopostotno obnavljanje zaliha ili najmanje za iznos iscrpljenih količina ugljikovodika. Od 2004. do 2015. Ina je uspjela obnoviti zalihe ugljikovodika u iznosu od svega 20 posto proizvedenih količina, uz pad godišnje proizvodnje od 25 posto. Posebno je zabrinjavajuća situacija sa zalihama i proizvodnjom prirodnog plina. Daljnji pad zaliha i proizvodnje nafte i plina vodio bi prema postupnom odumiranju naftnog rudarstva u Hrvatskoj. Stoga je stabilizacija zaliha, a posebice njena obnova imperativ. To se najkvalitetnije može postići intenzivnim istraživanjima u zemlji i inozemstvu. Kupnja zaliha na tržištu trebala bi također biti opcija za brže i kratkoročnije rješenje“, kazao je Bauk.
Problem Ine su i tehnološki zaostale rafinerije, a suvlasnik MOL kani zatvoriti sisačku, na što je Ivan Medarac, član Znanstvenog vijeća i nekadašnji direktor energetskog sektora Ine, kazao da bi danas i riječka i sisačka rafinerija bile profitabilne da se uložilo u njihovu modernizaciju.
"Ekonomski najjeftinija varijanta za Hrvatsku bio bi dogovor s postojećim ili novim strateškim partnerom o hitnoj zajedničkoj realizaciji modernizaciji rafinerija Ine, čime bi Hrvatska izbjegla troškove otkupa prodanih dionica i podijelila troškove modernizacije. Zamjena nafte drugim gorivima postupni je globalni proces, no do radikalne ili potpune zamjene neće doći još za 20 ili 40 godina, do kada bi etape modernizacije mogle akumulirati nove vrijednosti od pet do deset milijardi dolara“, kazao je Medarac.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu