Treba uzeti onima koji imaju i dati onima koji nemaju

Prsti jedne, a ni obje ruke najčešće nisu dovoljni da se na njih nabroje najveći problemi hrvatskih građana. Oni koji bi ih trebali rješavati često ih gurnu pod tepih, ali ima i drugih koji se ne boje ući u koštac s njima. Jedna od njih je majka dvoje djece, Osječanka, doktorica medicine, bivša saborska i aktualna zastupnica u Europskom parlamentu te potpredsjednica europskih socijaldemokrata - Biljana Borzan. Kako bi od nepravednih praksi i plime prevara zaštitila male, udarila je na velike – na multinacionalne kompanije. Zasluženi je to povratni udarac, jer te su moćne kompanije opalile šamar hrvatskim građanima uvaljujući im 'ispod žita' iste marke proizvoda, ali lošije kvalitete pa je tako Nutella, koju bi donio rođak iz Njemačke bila po svom sastavu kvalitetnija od one s polica trgovačkih centara u Hrvatskoj. 

No, tu mućkama i prevarama, koje je otkrila ova europarlamentarka nije kraj. Iduća na neslavnom popisu je malverzacija s količinom. Mnogi su proizvođači, naime, 'nevidljivo' podigli cijene smanjivši gramažu, pa sada umjesto sto grama, dobivamo samo 85, a utjeha bi nam trebala biti cijena koja, samo za naivne, nije skočila. Uz ovaj fenomen tzv. šrinkflacije, na tržištu se pojavio i noviji, potencijalno vrlo opasan - tzv. skimpflacija, odnosno smanjenje kvalitete proizvoda, u cilju zadržavanja njegove iste cijene. Zbog prilično nezavidne situacije u kojoj smo se kao potrošači našli, više od 80 posto građana Hrvatske smatra da nas velike korporacije tretiraju kao građane drugog reda. Do te je brojke naša europarlamentarka došla kada je s Hrvatskom agencijom za hranu provodila prvo istraživanje kvalitete na našem i na njemačkom tržištu. 

No, osim što smo žrtve zločestih, stranih kompanija, koje muljaju s proizvodima i uslugama, ali i s ugrađenim kvarovima u uređaje koji se, gle čuda, pokvare baš onda kada im istekne obavezno, zakonsko jamstvo, žrtve smo i domaćih 'mudraca' i njihovih loših politika zbog kojih brojne karike u lancu zaglušujući škripe i prijete da će pući. Jedna od njih je zdravstveni sustav o čijoj kvaliteti sasvim dovoljno govori i tragičan podatak da je u zadnje dvije godine Hrvatska s četvrtog došla na nepovoljno drugo mjesto po smrtnosti od karcinoma. Iako smo zemlja oca preventive u zdravstvu, Andrije Štampara, naša je država i na neslavnom vrhu brojnih drugih ljestvica, poput pretilosti i pušenja. Slaba karika je i održivo i socijalno stanovanje - u zadnjih 10 godina cijene nekretnina u Hrvatskoj porasle su za čak 62 posto. Posljedica - vojska mladih koji u roditeljskom domu ostaju, u prosjeku, do iza 33. godine, jer si neki novi klinci ne mogu priuštiti vlastiti krov nad glavom.

Sve su ovo konkretni problemi na koje je ukazala, a neke od njih je u EU parlamentu već uspješno i riješila upravo Slavonka, Biljana Borzan - jedina hrvatska zastupnica koja se našla u najužem izboru za prestižnu nagradu MEP Award, popularno zvanu ‘EU Oscar’, a koja se dodjeljuje najboljim zastupnicima u Europskom parlamentu, u određenim kategorijama. Evo što je nam je rekla u razgovoru za Forum.tm.

Ukazali ste na problem dvostruke kvalitete, odnosno na različitu kvalitetu hrane u zemljama EU, potkrijepivši to rezultatima istraživanja provedenog s Hrvatskom agencijom za hranu, koji su pokazali da je testirana dječja hrana u Hrvatskoj manje zdrava od one u Njemačkoj. Velike su razlike otkrivene i kod proizvođača hrenovki Wudy, ali i u kvaliteti deterdženta Ariel. Multinacionalne kompanije, među kojima su, HIPP, Ferrero i Bahlsen 2018. su započele proces izjednačavanje kvalitete svojih proizvoda na čitavom području EU, a 2019. je Odbor za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta usvojio zakon koji zabranjuje prodaju naizgled istih proizvoda različite kvalitete u EU. Jedemo li danas doista Nutellu iste kvalitete kao i potrošači u Njemačkoj? 

Što se tiče same Nutelle, Ferrero je najavio još tijekom zakonodavnog procesa da će izjednačiti kvalitetu i kasnija istraživanja su pokazala da je Nutella iste kvalitete u svim državama članicama. Ali Nutella je zbog svog sastava štetna kakva god bila. Po meni je veći problem kada je dječja hrana slabije kvalitete, ili pak neke namirnice koje bi trebale biti zdrave, jer njih troše najranjivije skupine u društvu. Iduće godine Komisija će ići u ocjenu zakona i procijeniti je li ga potrebno dodatno postrožiti. Međutim, medijski pritisak koji se stvorio i drakonske kazne su dovele do toga da su se proizvođači vrlo brzo prilagodili.

Paralelno sa zakonodavnim procesom krenulo je i europsko istraživanje kvalitete proizvoda za koje ste upravo vi osigurali sredstva iz EU proračuna. Što su pokazali rezultati tog istraživanja? Je li ijedna kompanija do sada kažnjena zbog dvostruke kvalitete predviđenom kaznom od do četiri posto godišnjeg prometa?

Istraživanje je pokazalo da neke razlike postoje, ali da se ne može utvrditi jasan zemljopisni obrazac. Naime, proizvodi slabije kvalitete su pronađeni i van istočne EU. Ali to je bilo prije nego što je zakon stupio na snagu. Pokretanje procesa protiv prekršitelja zakona je na nacionalnoj razini pa nemam uvid u podatke koliko ih je i je li došlo do presuda.

Odnedavno ukazujete na novi problem - u vrijeme visoke inflacije, multinacionalke smanjuju ambalažu ili kvalitetu proizvoda. U Njemačkoj je tako margarin Rama proglašen prevarom godine, jer je pakiranje s 500 g smanjeno na 400 g, te je tako 'nevidljivo' poskupio za 25 posto. Utvrdili ste da je smanjenje gramaže pojedinih prehrambenih ili higijenskih proizvoda uočilo 94,5 posto hrvatskih građana. I dok neke države, poput Francuske, Belgije ili Mađarske, kroz nacionalne zakone jasnije ukazuju potrošačima na promjene, vi se zalažete za EU zabranu šrinkflacije, ali i skimpflacije, odnosno smanjenja kvalitete hrane, ali i odjeće i higijenskih proizvoda, u cilju zadržavanja iste cijene. Vjerujete li da ćete i iz te nove borbe s multinacionalnim kompanijama izaći kao pobjednica? Jesu li neki rezultati već postignuti?

Kao potpredsjednica Socijalista i demokrata osigurala sam da ti problemi, koji muče tako veliki broj naših građana, uđu u prioritete moje političke grupe za idući mandata. Inflacija u Hrvatskoj je među najvišima u EU. Imala sam zajedničku inicijativu s ekonomistom iz Hrvatske, Tomislavom Ivančićem, koji je uočio kako je inflacija cijena hrane, koja treba biti osnovno ljudsko pravo, najviša u zemljama istočne EU. Zašto se to događa, je li riječ o dogovoru tržišnih igrača, potrebno je još ispitati, ali jedno je sigurno- povećavaju se nejednakosti u društvu i nejednakosti unutar EU.

Biljana Borzan (HINA/ Mario STRMOTIĆ)

Navodite da je 76 posto naših građana primijetilo pad kvalitete prehrambenih ili kozmetičkih proizvoda, a 66 posto građana i pad kvalitete usluga te za istu cijenu sada dobivamo manje opcija i sadržaja u hotelima, restoranima ili primjerice kod kozmetičara. Kako se, po vama, može stati na kraj takvom svaljivanju tereta krize na ionako preopterećena leđa građana?

Ukratko, mislim da treba uzeti onima koji imaju i dati onima koji nemaju. U krizi s koronom pa poslije s ratom u Ukrajini, mnogi su se obogatili, a nisu platili veći porez. Države su opet zagrabile u blagajnu poreznih obveznika kako bi namirile potrebe. Oni koji su ostvarili ekstraprofite poput farmacijskih kompanija trebaju dati svoj dio za oporavak od krize. U nekim državama EU za vrijeme rata u Ukrajini dobit energetskih kompanija se upeterostručila, a građanima su režije skočile 4-5 puta. To nema smisla. To je ratno profiterstvo.

Istaknuli ste podatak da čak 94 posto građana vjeruje da su uređaji koje su kupovale naše mame i bake trajali dulje od ovih koje danas kupujemo i koji se kvare baš kada im istekne jamstvo. Hrvatskim se građanima najviše kvare mobiteli i tableti, te printeri, sušilice, perilice za rublje i laptopi. Ipak, vaša duga i teška borba s industrijom i trgovcima urodila je plodom - u siječnju ove godine Europski parlament je velikom većinom usvojio zakon kojim se zabranjuju ugrađeni kvarovi, uvode oznake trajanja uređaja te povećavaju mogućnosti popravka. Do kada se industrija tome mora prilagoditi i što zakon konkretno znači za nas potrošače?

Industrija ima dvije godine za prilagodbu. Neki elementi zakona su već zaživjeli, ali za neke, pogotovo koji se odnose na proizvodnju i dizajn proizvoda treba vremena. Jedna od možda najvidljivijih prednosti za potrošače je da će na većini proizvoda biti oznaka koliko će vremena trajati i koliko im je jamstvo. Na taj način građani će lako moći napraviti najbolji izbor za sebe. Proizvodi će trajati dulje, a i bit će ih lakše i jeftinije popraviti. To je dobro za naš džep, ali i za okoliš. 

Danas u EU ima preko 1200 različitih oznaka, poput „bio“, „prirodno“, „reciklirano“, „manje emisija do 2023“ , no jedva trećina tih oznaka iza sebe ima neki oblik provjere. Kako ste uveli red u tom segmentu?

Oznake koje nisu znanstveno utemeljene poput „klimatski neutralno“, „klimatski pozitivno“, bit će zabranjene u svim slučajevima, a ostale oznake koje ste naveli će moći biti na proizvodima jedino ako se baziraju na znanstveno dokazanom, pozitivnom učinku na okoliš. Oznake koje ističu ciljeve, poput „manje emisija do 2023“, morat će biti utemeljene na planu koji prije svega ima budžet i jasne korake, te koji će biti redovito kontroliran od strane nezavisnih stručnjaka. Dakle, samo ono što je istinito ostaje. Na taj način raščistit ćemo džunglu lažnih, zelenih tvrdnji na tržištu.

Osim u obranu potrošača, stali ste i u obranu ženskih prava, zalažete se za ravnopravnost spolova u Hrvatskoj i na razini EU, a aktivni ste i u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama. Na žalost i ove godine u Hrvatskoj bilježimo slučajeve femicida – koja je karika u lancu, po vašem mišljenju, najviše zakazala? Gdje smo danas po pitanju nasilja nad ženama, u usporedbi s ostalim zemljama EU? 

U Hrvatskoj je svakih 15 minuta jedna žena žrtva nasilja. Nažalost, najveći problem je sustav koji vraća žrtvu nazad u ruke nasilnika. Procesi traju predugo, a posebno je teško ako žena ekonomski ovisi o muškarcu. Hrvatska je ratificirala Istanbulsku konvenciju, ali nije uložila u to da ona zaživi. EU je nedavno donijela i prvu Direktivu o zaštiti žena od nasilja. Ostaje vidjeti kako će Vlada provesti te izmjene.

Na vašoj su se meti odnedavno našli i internet divovi – najavili ste borbu za zaštitu djece na internetu. Koliko vremena na internetu u prosjeku provede odrasli, a koliko djeca u Hrvatskoj? Istaknuli ste da ćete u idućem mandatu krenuti i u borbu protiv internet dizajna koji stvara ovisnost. Je li ovisnost o internetu u našoj zemlji već uzela maha?

U prosjeku, ljudi pogledaju telefon oko 200 puta dnevno. U EU su podaci još lošiji. Na razini EU-a odrasli na internetu provode oko 3 sata, a mladi čak sedam sati dnevno. U SAD-u se već uvelike povezuje pretjerana upotreba interneta s problemima s mentalnim zdravljem. Prošle godine je savezni sud u Kaliforniji presudio protiv najvećih internetskih platformi Googlea, Mete, YouTubea, Tik Toka i Snapchata, jer su ugrozili fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje djece. Postoje najave i za potpunu zabranu TikToka, radi zloupotrebe podataka. U ovom mandatu smo zabranili personalizirane oglase prema maloljetnicima. Na osnovi te zabrane Europska komisija je nedavno pokrenula istragu protiv Tik Toka za protuzakonitu upotrebu podataka maloljetnika, kako bi stvorila tzv. „efekt zečje rupe“, odnosno poticala ovisnost o platformi.

Čak pet milijardi eura iz europskih fondova namijenjeno je za preventivu u zdravstvu. Koristi li Hrvatska sva raspoloživa sredstva, možemo li bolje?

Pandemija COVID-19 je pokazala kako se EU mora puno bolje pripremiti za moguće pandemije u budućnosti i njihov utjecaj na pacijente, medicinsko i zdravstveno osoblje te zdravstvene sustave u Europskoj uniji. Program “EU za zdravlje” 2021. – 2027. (EU4Health) je najveći zdravstveni program dosad, u okviru kojega se izdvaja preko pet milijardi eura za poboljšanje zdravlja ljudi. Nacionalni program ranog otkrivanja raka, digitalna transformacija zdravstva i promocija mentalnog zdravlja, samo su neki od primjera financiranja kroz ovaj program. Hrvatska u okviru tih programa pokazuje napredak, ali daleko od toga da je stanje zadovoljavajuće. Da bi preventivni programi bili bolje iskorišteni, potrebno je imati i daleko uređeniji sustav u zdravstvu, što nažalost kod nas nije slučaj i svjedoci smo tome svakodnevno.