Tri asa i jedna dama

Bude li nas oko 70 posto procijepljenih – ne samo nas ovdje, u Hrvatskoj, već općenito, od Aržana do Australije – u ranu će jesen Vili Beroš, Krunoslav Capak i Davor Božinović unajmiti frakove, Alemka Markotić će napraviti novu frizuru i svi će, ruku pod ruku, pravo u Švedsku da u Karolinska Institutu prime Nobelovu nagradu za medicinu, uslikaju se za novine, portale i povijest, zahvale bogu, Andreju Plenkoviću i roditeljima pa mirno i dostojanstveno propiju djelić novca koji, uz globalni ugled, ovu nagradu razlikuje od priznanja.

Realno, ako su laureati do sada bili znanstvenici koji su otkrili cjepivo protiv difterije, uzročnika tuberkuloze ili virus što izaziva hepatitis B, e onda nema ama baš niti jednog jedinog razloga da se tri asa i jedna dama ne urede i ne završe u društvu onih čiji je život prošao u istraživanju fiziologije probavnog sustava i izmjena plinova u plućima.

Samo godinu i koji mjesec dana rada u laboratoriju s grbom, zastavom, službenom valutom, Domovinskim pokretom i nogometnom reprezentacijom trebalo je toj sjajnoj četvorci da otkrije direktnu vezu između živahnog kineskog virusa i jednog timskog sporta sa svim njegovim pratećim pojavama.

„Nakon košarkaške utakmice je udio pozitivnih počeo rasti. U prvom tjednu lipnja je bio 5 posto, a danas je 35 posto novooboljelih s područja Zadarske županije. Na košarkaškoj utakmici su se okupili bez mjera, a onda su se okupljali kasnije i u domovima i restoranima. 70 posto novooboljelih su mlađi od 40 godina, što nije zabilježeno u nijednoj drugoj županiji“, kazao je Krunoslav Capak, objašnjavajući direktnu vezu između titule prvaka u košarci koju je osvojio KK „Zadar“ i broja novooboljelih u toj srednjodalmatinskoj županiji čiji je smisao, baš kao i u slučaju ostalih obalnih, da postoji radi rasprodaje prirodnih bogatstava i kulisa za selfije.

Vi, naravno, ništa ne razumijete: nije vam, ali niti malo, jasno što je novoga u tome da se virus za koji su nam govorili da se posebice efikasno širi na nekim masovnim okupljanjima, proširio gradom u kojem se masovno okupljanje dogodilo. E, tu je famozna kvaka 22 – u razlici između masovnih okupljanja visokog epidemiološkog rizika i masovnih okupljanja koja ne prati nikakav epidemiološki rizik, dok njihovo neodržavanje prati onaj politički.

Razmislite, sjetite se onog teniskog turnira koji je, upravo u Zadru, u lipnju 2020. organizirao najbolji svjetski tenisač Novak Đoković, pa procesije na Hvaru usred prošlogodišnjeg lockdowna, zatim mise za Alojzija Stepinca, pa slavlja „Torcide“ na splitskim ulicama, sprovoda Miroslavu Tuđmanu i Milanu Bandiću i, to svakako, Kolone sjećanja u Vukovaru. Kroničari lutanja kroz bespuća epidemiološke zbiljnosti mogu, ukoliko žele, dopisati još neke događaje na kojima je smjelo biti do, recimo, 25 ljudi, a bilo ih točno toliko pa puta po potrebi svečanog ili tužnog trenutka.

Sada je, iskreno se nadamo, jasnije koliko je veliko, povijesno i značajno otkriće do kojeg su došli u Nacionalnom stožeru Civilne zaštite: malo zlo za koje nije ustanovljeno je li pobjeglo iz laboratorija u Kini ili iz juhe od šišmiša, nemoćno je u susretu s revijalnim tenisom, hrvatskim klerom, navijačima koji tek trebaju glasati, netom preminulim dužnosnicima, ratnim veteranima i naricateljima za davno smaknutim kardinalom, ali čim netko napravi dvokorak, odigra pick and roll ili pogodi trojku dovodeći navijače u ekstazu, e tada ono, to malo zlo, dobije nervni slom i razigra se kao Luka Modrić i Kylian Mbappe zajedno.

Stranu na šalu ili što već gdje ide, ali onaj tko ni sada nije shvatio kako se o našem javnom zdravlju i boji Hrvatske na mapi rizičnih područja brine skupina manipulanata, tome ni konvencionalna ni narodna medicina ne mogu pomoći, pa makar udružile snage. 

Naravno da se ovaj virus, kao i mnogi drugi, manje ili više slični, efikasnije širi na masovnim okupljanjima i naravno da su epidemiološki rizik predstavljale sve tradicionalno-vjerske manifestacije, sprovodi i mimohodi, samo što je, eto, „Tornado“ zapala titula prvaka u nevrijeme, u doba poslije lokalnih, a prije narednih izbora kojih neće biti godinama, na početku kakve-takve turističke sezone u kojoj, kao i onog ljeta 2020., nekim čudom obolijeva samo domaći svijet dok donositelji eura i kreditnih kartica Covidu-19 dođu kao strašilo vranama, dakle u trenutku u kojem treba naći krivca za posljedice manje procijepljenosti od očekivane i još očekivaniji rast broja novooboljelih zbog iznuđenog izbora između turizma i kanibalizma.

Upitajmo se sada, pojašnjenja radi i čisto onako, retorički, bez veze, da vrijeme brže proleti, što bi bilo da su kod nas lokalni izbori umjesto u svibnju u, recimo, listopadu? U najkraćem, ne bi Vili Beroš, Krunoslav Capak i Davor Božinović unajmljivali frakove, a Alemka Markotić bi se samo na brzinu počešljala prije nego stane pred kamere i objasni da masovno okupljanje većeg broja onih s pravom glasa sa masovnim širenjem Covida-19 ima veze koliko i češki tornado s onim zadarskim.

Ako se u travnju prošle godine još i činilo da Božinović, Capak, Beroš i Markotić znaju što rade ili, barem, koga trebaju slušati, od one mitske izjave Andreja Plenkovića o tome da su njegova Vlada i HDZ pobijedili koronu, pa do evo ove minute i nagle zabrinutosti za zdravlje Zadrana i Zadranki, plus dragi gosti iz Slovačke i Mađarske, jasno je kako je svaka epidemiološka mjera prvo imala svoju političko-financijsku vrijednost, kao što je svako organizirano kršenje pod visokim pokroviteljstvom predstavljalo investiciju u glasačku, veteransku i potporu klera HDZ-u. Onu potporu koja im trenutno ne treba pa se krivca za novooboljele može tražiti na televizijskim snimkama kortea obasjanog plamenom bengalki.

Hrvatska je, ne treba lagati, nije lijepo, imala neke od najblažih epidemioloških mjera u Europskoj uniji, samo ne zbog znanstvene procjene ekipe iz Stožera i proučenog švedskog iskustva, već najprije zbog toga što je Hrvatska među najsiromašnijim članicama iste te Europske unije. Također, mogu se evo sada zaraziti svi u Zadru i cijeloj Splitsko-dalmatinskoj županiji, plus dvije trećine Šibensko-kninske, a ništa se desiti i promijeniti neće sve dok ne ispratimo posljednjeg korisnika apartmana s pogledom na najljepše more u poznatom dijelu svemira.

Što će biti poslije... O tome ćemo misliti poslije, negdje u ranu jesen, točno oko datuma dodjele Nobelove nagrade za medicinu u Karolinska Institutu u Švedskoj, manifestacije koju ćemo pratiti sa ruba pameti, uzalud se nadajući da ne stojimo na pogrešnoj strani. 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu