Već i samo održavanje karnevala nedjeljom, dva dana prije "masnog utorka", ima veze s tradicijom koliko i brojanje zarade od nešto pristiglih turista, ali to je druga priča
"To nije krnjeval, to je fejk, to je krnjeval od krnjevala". Napisao je to prije par dana u Slobodnoj Dalmaciji kolega Damir Šarac, valjda posljednji dalmatinski karnevalski romantičar, ali i izniman poznavatelj tradicije.
Rečenica koju citiramo odnosi se na ono što se (ove godine) dogodilo tek nakon što je Damir proročanski napisao svoj tekst, ali je posljednjih godina postalo uobičajeni prizor na karnevalima, najviše - ali ne samo - u Dalmaciji. Krnje je sve češće stvarna osoba, pa plamen proguta lutku nekoga političara, novinara, pisca, tko se već zamjerio lokalnom šeretu iz neke udruge koja je dobila ili prisvojila koncesiju ili pravo ili obvezu da u pokladnim vremenima uveseljava mještane.
Najnoviji primjer je kaštelanski Krnje u obličju Milorada Pupovca (u društvu s Andrejem Plenkovićem koji pleše kako Pupovac frulicom svira), pojačan urnebesnim skokom par likova u Zvezdinim dresovima u more. Usput, bilo je na karnevalu u "Mašogradu", kako u Kaštel Sućurcu zovu svoje misto, par doista zabavnih točaka, no koga one uopće mogu zanimati u sudaru s onakvim Krnjom?
U plamenu su tako prošlih godina nestajali novinari Vinko Vuković i Ante Tomić, političari Andrej Plenković, Kolinda Grabar Kitarović ili Ivo Sanader, pa Nadan Vidošević, teško je sad već i nabrojiti. Išlo se ponekad dijelom i mimo te prakse, ali opet s jasnim "imenom i prezimenom" knjige, emisije, i koječega drugog.
Gorila je lani u Kaštelima i slikovnica za djecu iz istospolnih zajednica, a ove godine u Šestanovcu kartonski televizor (nisu valjda ludi spaliti stvarni ekran) na kojem je tko zna zašto napisano RTL Direkt, jer su u tom mistu detektirali da je baš emisija Zorana Šprajca krivac za sve što ih je snašlo u prošloj godini. Ili su, pak, u onoj televizijskoj emisiji kojom se navodno čuvaju narodne mudrosti i tradicije gostovali neki muzikaši s našeg najrazvikanijeg, najluđeg i svašta naj karnevala, koji u nacističkim i partizanskim uniformama uglas pjevaju "Za dobra stara vremena".
Rekao bi Šarac "ta novija karnevalska praksa nema ni zrna uporišta u tradiciji, ona je zapravo ogavna i sitna, graniči s crnom magijom i vudu obredima, koristi se za jednokratne obračune i dnevnopolitičke tariguzne potrebe".
Inače, već i samo održavanje karnevala nedjeljom, dva dana prije "masnog utorka", ima veze s tradicijom koliko i brojanje zarade od nešto pristiglih turista, ali to je druga priča.
Je li paljenje lutke s Pupovčevim likom šovinizam ili samo izraz gluposti autora, mnogi su već razmatrali ovih dana, makar nije tako lako proniknuti u glavu koja je smislila tako nešto. Otprilike onako kako je teško ući u glavu i sustav razmišljanja bilo kojeg trola koji pod izmišljenim imenom komentira tekstove pod portalima, ili po društvenim mrežama piše statuse koji ili dolaze iz kategorije "ništa ne znam, ali imam stav", ili su naprosto zli. A ovi falši Krnje - svi, ne samo onaj "Pupovčev" - su upravo to, trolanje u analognom svijetu, ravno glupostima koje se razlijevaju mrežnim pustopoljinama.
Kao što će se svaki trol na internetu skriti iza pseudonima, ovaj koji spali lutku stvarnog čovjeka nosit će masku, ili će smatrati da je pod maskom sve dozvoljeno. Mnogo toga jest, jer karneval jest izvrnuta stvarnost. Ne izopačena stvarnost, nego izvrnuta. Stvarnost je to u kojoj ćeš se narugati, ali nećeš doista nauditi. Ne govorim o fizičkom ugrožavanju, jer nitko nije doista spaljen. No, spaljivanjem lutaka Pupovca, Tomića, Grabar Kitarović, Vukovića, Sanadera, Vidoševića... poručiš im da nisu potrebni u najgorem mogućem smislu, bar negdje u primisli zaslužili su baš to što se dogodilo i njihovim lutkama. A sve, moram ponoviti Šarčevu figuru, "za jednokratne obračune i dnevnopolitičke tariguzne potrebe". Krijući se iza maske, kao oni likovi koji - ponekad plaćeni, ponekad jer im to budi erekciju - pale slične lomače po portalima i društvenim mrežama.
I da, jest šovinistički, ne samo po nacionalnoj liniji, nego i onoj muškoj-ženskoj, ili većina-manjina, bilo kakve vrste. Zato je lani spaljena gay slikovnica, a ove godine RTL-ov Direkt. Ne zato što im se nije svidio dizajn korica knjige, ili su primijetili neki zanatski novinarski propust. Razlog je isti zbog kojeg po internetu tranširaju tu slikovnicu i tu emisiju: jer je u jednom slučaju riječ o pederima, a u drugom o čovjeku koji je promijenio "čudno ime". A onda će doći korizma i po društvenim mrežama će se ista ekipa u slavu Boga odricati pušenja, masne hrane, seksa... Tako to kod našeg finog svita biva.
"Za jednokratne obračune i dnevnopolitičke tariguzne potrebe".
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu