Skoči na glavni sadržaj

Vlada će naplatiti poreze onima s računima u Švicarskoj? Hoće figu!

vlada-ce-naplatiti-poreze-onima-s-racunima-u-svicarskoj-hoce-figu-2868.jpg

Da je ozbiljno željela kazniti utajivače poreza, Vlada je gotovo dva desetljeća imala mogućnost to napraviti. Od 1997. postoji Zakon o sprječavanju pranja novca kojim je domaćim tvrtkama naređeno da dodatno provjeravaju i nadležnima prijavljuju svaku transakciju veću od 105 tisuća kuna
Foto: Hsbc.com

Bombastična najava državnih dužnosnika koju je, citirajući izvor iz Vladinih krugova u utorak prenio Jutarnji list, o tome da će, utvrdi li se utaja poreza, taj porez biti i naplaćen od onih koji imaju račun u švicarskoj banci samo je isprazna floskula i potpuno promašeni pokušaj da se ubere jedan jadan popularistički politički poen. Čak i da se radi o bilo kakvoj utaji poreza, institucije RH realno imaju gotovo nikakve šanse da išta naprave oko toga.

Ako vam je promaklo, međunarodni tim istraživačkih novinara (ICIJ, International Consortium of Investigative Journalists) u nedjelju je objavio ekskluzivnu priču o tajnim bankovnim računima u švicarskoj podružnici britansko-kineske financijske korporacije HSBC. Na računima se nalazi značajna imovina kriminalaca, poznatih menadžera, prominentnih političara i slavnih osoba, a sumnja se da je tamo završila kao posljedica nelegalnih aktivnosti – od pranja novca iz kriminalnih pothvata do utaje poreza.

Iako se do detaljnijih informacija još ne može doći, zna se da se među pojedincima i korporacijama s tajnim računima našla i nekolicina njih povezanih s Hrvatskom. Kako Jutarnji piše, ne mora se čak nužno niti raditi o osobama ili tvrtkama iz Hrvatske nego one mogu biti samo povezane s Hrvatskom na neki način. Prema tim informacijama radi se o nešto više od 200 milijuna kuna kod četrdesetak klijenata banke HSBC.

ICIJ u svojim tekstovima upozorava da sama činjenica da je neka poznata osoba vlasnik bankovnog računa ne mora nužno značiti da je novac koji se nalazi na tom računu nelegalno zarađen. No, kako se za niz tih računa pouzdano zna da su povezani s raznim trgovcima drogom i oružjem i ostalim pripadnicima kriminalnog miljea, i kako se radi o tajnim računima, sumnja je vrlo opravdana.

U Jutarnjem su u utorak prenijeli izjavu iz Vladinih krugova u kojoj stoji da će Vlada uputiti „zahtjev prema svim institucijama da vidimo tko je štedio u HSBC-u i je li tu doista došlo do utaje poreza ili neke druge kriminalne radnje“. U Vladi dodaju i da će provjeriti imovinu tih ljudi i „ako se ustanovi da su utajili porez, svakako ćemo im taj porez obračunati“. Hoće figu. A sad ćemo vam otkriti i zašto.

Krajem 2012. godine u Zakon o porezu na dohodak ubačena je dopuna kojom si je Milanovićeva vlada sama svezala ruke. Radi se o dijelu zakona koji Poreznoj upravi daje ovlast da prikuplja podatke i informacije kako bi pravilno utvrdila visinu obveze za porez na dohodak. Ako odlučite negdje na neki način sakriti zaradu a Porezna uprava to otkrije, ona vam ima pravo uračunati tu zaradu i naplatiti porez na nju. Logično.

No, sadašnja vlada je izmjenama zakona ograničila razdoblje za koje se smije interesirati Porezna uprava na vrijeme nakon 1. siječnja 2005. Konkretno: „u postupku ispitivanja izvora imovine ispitivat će se izvor cjelokupne imovine fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005.“ Kako se u slučaju razotkrivanja tajnih bankovnih računa u HSBC-u radi o informacijama o računima do 2007. godine, čak i da se otkriju imena ljudi koji su sakrivali zaradu u Švicarskoj, vrlo je usko razdoblje za koje bi mogao postojati eventualni interes domaćih poreznika.

Milanovićeva Vlada je izmjenom zakona u 2012. de facto abolirala sve one koji su nelegalno stekli imovinu u petnaest godina između 1990. i 2005., odnosno baš za razdoblje najveće pljačke i grabeži, eufemistički prozvanih „akumulacijom prvotnog kapitala“.

Priča tu ipak ne završava. Koliko god vladajući u predizbornoj godini poželjeli skupiti pokoji poen populističkim izjavama da će, eto, kazniti one koji nisu platili porez na zaradu, takve su izjave samo prazno puhanje. Vlada, da je ikada ozbiljno željela kazniti utajivače poreza, već gotovo dva desetljeća ima mogućnost da to napravi.

Od 1997. godine u Hrvatskoj postoji Zakon o sprječavanju pranja novca. Originalni zakon je zamijenjen novijom verzijom 2008. godine koja je stupila na snagu s početkom 2009. Ono što je zajedničko objema verzijama je odredba kojom se nizu domaćih tvrtki naređuje da dodatno provjeravaju i nadležnima prijavljuju svaku transakciju veću od 105 tisuća kuna. Tu se čak niti ne mora raditi o jedinstvenoj transakciji nego i o „više transakcija koje su međusobno očigledno povezane i koje ukupno dosežu vrijednost od 105.000,00 kuna i više“. Ako ste kroz banku, osiguravajuće društvo, leasing kompaniju, poštu ili bilo koju kompaniju vezanu uz financije plaćali nešto vrijednije od 105 tisuća kuna, ta je vaša transakcija morala biti prijavljena vlastima. Vrlo je teško povjerovati da su baš svi koji su haračili Hrvatskom ne obazirući se na zakone i moral, svu svoju imovinu stjecali na način da to nije podlijegalo obavezi prijavljivanja.

Iako se ne radi o zakonu kojim se nadzire plaćanje poreza nego se želi spriječiti pranje novca, to ne isključuje činjenicu da vlasti već više od sedamnaest godina imaju informacije o svim bitnijim transakcijama u domaćem sustavu. Zašto se te informacije nikada nisu iskoristile kako bi se moguće prevarante kaznilo, to ostaje misterija. Ono što nije misterija je da su vlasti odavno mogle koristiti informacije koje posjeduju e ne bi li među nama pronašle one koji nelegalno zarađuju.

Uzmu li se u obzir sve činjenice koje smo nabrojali, može se jedino zaključiti da naše vlasti zapravo uopće ne zanima tko i na koji način u Hrvatskoj nelegalno zarađuje. Kad imaju informacije o tome, kao u slučaju zakonâ o sprečavanju pranja novca, onda ih ne koriste; a kad ih nemaju, kao u slučaju izmjena Zakona o porezu na dohodak, onda ih odlučuju niti ne potražiti.

Realno gledajući, izjava da će se, otkrije li se da su u HSBC-u u Švicarskoj nelegalnu zaradu skrivali hrvatski građani ti isti biti kažnjeni, ostaje samo isprazno paunovsko šepurenje vladajućih koji na sve moguće načine žele zavesti birače da im povjeruju kako rade za njihovu dobrobit. Da su to ikada htjeli, nije im za to trebao nikakav poseban povod pa tako niti najnovija priča nekih tamo novinara. Samo su trebali pogledati u vlastite arhive i podatke.