Zašto se Novi Zagreb izuzima od Zagreba, a istodobno mu se pripajaju Sesvete, Dugo Selo i Sv. Ivan Zelina? Foto: Blogspot.com
Za razliku od prve verzije Zakona o područjima i sjedištima sudova, nova verzija iz travnja 2014. donosi neka poboljšana rješenja: odustalo se od (pre)radikalnog ukidanja općinskih sudova (pa su tako "rehabilitirani" općinski sudovi u Virovitici, Gospiću, Požegi, Čakovcu, Koprivnici i Zlataru), djelomično je poboljšano rješenje za Zagreb (iako, na žalost, ne do kraja i načelno) te je izričito propisano da će započete predmete nastaviti rješavati suci koji su na njima počeli raditi. Pohvalno je i to što se predlaže da se novim zakonom urede i područja i sjedišta prekršajnih sudova, jer su i oni dio jedinstvenog pravosudnog (sudskog) sustava Hrvatske.
Na žalost, ostala su neka dvojbena, loša i jako loša rješenja:
1) Kao što smo i prije isticali, ni u dosadašnjem, a pogotovo u novom sistemu teritorijalne organizacije sudova zadržavanje naziva "općinskih" sudova više nema nikakvog smisla (puno prikladniji naziv bio bi "niži" ili "osnovni" sudovi ili pak "županijski" sudovi, jer sada pokrivaju, uz manje iznimke, područja pojedinih županija).
2) Novo rješenje, kojim je predviđeno nasumično algoritamsko dodjeljivanje žalbenih (drugostupanjskih) predmeta bilo kojem županijskom sudu u Hrvatskoj – iako je popraćeno naizgled uvjerljivim obrazloženjem predlagača – vrlo je dvojbeno i u najmanju ruku ishitreno, a na kraju bi svojim implementiranjem obesmislilo i samu mrežu i postojanje županijskih sudova (uz to što je i njihov naziv već sada potpuni anakronizam te bi se trebali zvati "viši" ili "okružni" sudovi).
Predložena promjena se opravdava time da je "do sada svaki županijski sud u okviru svoje mjesne nadležnosti stvarao vlastitu sudsku praksu, pa bi u sličnim predmetima različiti županijski sudovi donosili različite odluke". Novim bi se prijedlogom to izbjeglo "jer će se stvoriti ujednačenija sudska praksa, čime će se ujedno postići i ravnomjernija radna opterećenost sudaca županijskih sudova". Uz to, navodi se i da to neće predstavljati problem za građane jer njihov dolazak u žalbenim postupcima "nije potreban", osim u izuzetnim slučajevima "u kojima će se strankama omogućiti pristup sudu".
Osim što uopće nije navedeno na koji bi se način strankama u tim "izuzetnim" slučajevima omogućio pristup sudu (primjerice, iz Dubrovnika u Vukovar), treba znati da po prirodi stvari svaki sud i – dapače – svaki sudac stvara "vlastitu sudsku praksu", pa će tako biti i ubuduće. U tome nema ništa loše; u Hrvatskoj se sudske odluke ne donose po načelu precedenata (presedana), nego po načelu zakonitosti (kontinentalnopravni sistem), a probleme u neujednačenosti sudske prakse – u onom opsegu na koji su ukazivale stranke u postupcima (a to je zapravo jedino relevantno!) – vrlo dobro i učinkovito rješava Vrhovni sud RH u okviru svojih nadležnosti propisanih postupovnim propisima i u okviru svoje ustavne zadaće osiguranja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u sudskim postupcima. Ovim će se prijedlogom zapravo nametati rješavanje problema neujednačenosti sudske prakse i u cijelom nizu efemernih (bagatelnih, nebitnih) slučajeva jer će prvostupanjski sudovi biti "bombardirani" različitim praksama različitih županijskih sudova i u cijelom nizu rutinskih odluka – i to bez ikakva stranačkog poticaja. Ne samo da će se time stvarati problemi i zaostaci u radu tamo gdje za to nema nikakve potrebe (izvan inicijative samih stranaka), nego će zbog takve sistemske postavke bez ikakve dvojbe ponovo doći do zagušenja Vrhovnog suda RH revizijskim zahtjevima i, posljedično tome – do traženja novih rješenja u postupovnim propisima koji i sada jedva omogućavaju normalan rad najvišeg suda u zemlji.
Ujednačavanje sudske prakse treba u potpunosti (barem u građanskim predmetima) prepustiti inicijativi stranaka, a ne oktroirati i time posljedično zagušiti cijeli sistem: prvostupanjski će sudovi u jednom te istom predmetu biti izloženi kontradiktornim odlukama različitih županijskih sudova u inače vrlo jednostavnim predmetima, čime će se zbog pokretanja revizija onemogućiti svaki učinkovit rad na predmetu, a Vrhovni sud RH neće biti u stanju rješavati tako izrazito povećan broj revizija. Ukratko rečeno, jedan – ne osobito izražen – problem (u ozbiljnijim slučajevima same stranke reagiraju pokretanjem revizije!) riješit će se tako da će doći do sasvim izvjesnog zagušenja prvostupanjskih i revizijskih postupaka! A "ravnomjernija radna opterećenost sudaca županijskih sudova" jednostavno se može postići tako da se u sklopu reorganizacije mreže sudova svakom sudu dodijeli (preraspodijeli) odgovarajući broj sudaca, i to ovisno o dosadašnjem priljevu predmeta (a ne ovisno o veličini područja ili broju stanovnika koji pokrivaju; to bi trebao i inače biti općeprihvaćeni kriterij, što se najbolje vidi u potrebi osnivanja posebnog trgovačkog suda samo za područje Istarske županije!).
Drugo, predloženo rješenje zapravo u cijelosti (osim za manji dio kaznenih predmeta) ukida "teritorijalnost" županijskih sudova, a time čini suvišnim i njihovu mrežu, a i samo njihovo postojanje kao takvih. Primjerice, ako se predmeti Općinskog suda u Bjelovaru u povodu žalbe dodjeljuju na drugostupanjsko rješavanje posvuda u Hrvatskoj i ako "drugostupanjski sudac" koji sjedi u Bjelovaru rješava žalbene predmete iz cijele Hrvatske, tada se postavlja pitanje po čemu je to Županijski sud "u Bjelovaru", zbog čega se propisuje da je on nadležan za "područje Općinskog suda u Bjelovaru" i zbog čega on kao takav uopće treba postojati, sa svom administracijom koju zapošljava? Nije li onda konzekventnije rješenje propisati postojanje jednog "višeg" suda za cijelu Hrvatsku (sa znatno manjim i jeftinijim administrativnim aparatom) i odrediti da u "tim i tim" mjestima ureduju "ti i ti" suci navedenog "višeg" suda?
Nadalje, koliko će ovo rješenje poskupiti troškove fizičkog prijenosa spisa (uzduž i poprijeko po cijeloj zemlji) i produljiti trajanje drugostupanjskih postupaka i u nekim izuzetno hitnim slučajevima (primjerice, kod ovrha, privremenih mjera ili istražnih zatvora)?
U vezi sa svime navedenim, valja problematizirati i prijelaznu odredbu o mjesnoj nadležnosti prvostupanjskih sudova po novom zakonu, u slučaju ukidanja odluke i vraćanja predmeta na ponovni postupak (čl. 13.). Smatramo da bi navedeno pravilo trebalo rezervirati samo za odluke u povodu žalbi na presude, jer će se inače zbog brojnih žalbi na pojedina procesna rješenja (u ovršnim i dijelom parničnim postupcima) obezvrijediti inače dobra odredba čl. 12. o tome da započete postupke dovršavaju suci koji su ih započeli!
3) Poseban problem (i dalje!) je rješenje za Zagreb i njegovu širu okolicu. Iako je ovaj novi prijedlog djelomično poboljšao upravo katastrofalno rješenje prvotnog nacrta, i ovakav prijedlog polazi od načelno pogrešnih osnova i producira velike i potpuno nepotrebne probleme.
Ukratko ćemo podsjetiti na sadašnje stanje organizacije sudova, na prvi nacrt (naše kritike i naš tadašnji prijedlog), a onda ćemo se osvrnuti na ovaj prijedlog i ponovo dati kritiku i naš prijedlog.
a) Sadašnje stanje
Sadašnji Općinski građanski sud u Zagrebu pokriva cjelokupno područje Grada Zagreba, osim područja Gradske četvrti Sesvete (dakle, ukupno 722.242 stanovnika po popisu iz 2011. godine, na koji ćemo se i nadalje pozivati!). Za Gradsku četvrt Sesvete postoji poseban sud. U osnovi, Općinski građanski sud u Zagrebu ne pokriva područje izvan Grada Zagreba, premda postoji nerazjašnjen status područja Općine Stupnik (u Zagrebačkoj županiji) za koju zemljišne knjige vodi Općinski građanski sud u Zagrebu, iz čega bi proizlazilo da je taj sud nadležan za sporove u vezi nekretnina koje se nalaze na području Općine Stupnik!?! U Zagrebačkoj županiji su ustanovljeni – bilo kao "redovni" sudovi, bilo kao stalne službe drugih sudova, sudovi u Zaprešiću, Samoboru, Jastrebarskom, Velikoj Gorici, Ivanić-Gradu, Dugom Selu, Sv. Ivani Zelini i Vrbovcu.
Općinski građanski sud u Zagrebu pokriva svojom nadležnošću glavni grad države, područje najveće koncentracije stanovništva i privrednih subjekata, centar političke i ekonomske moći zemlje. On je, prema tom kriteriju, oko 35 puta veći od najmanjeg općinskog suda u Hrvatskoj, dok je prema kriteriju priljeva predmeta (što je po našem mišljenju pravedniji kriterij za utvrđivanje opterećenosti sudova) taj omjer još i nepovoljniji. S druge strane, svako buduće rješenje za Zagreb mora valorizirati spomenute specifične okolnosti važnosti i veličine Grada Zagreba (u kojem je koncentrirana oko petine hrvatskog stanovništva i najvažniji privredni subjekti), kao i činjenicu da je navedeno područje već sada (jedino u zemlji) funkcionalno razbijeno na kazneni, radni i "opći građanski" sud!
U tom svjetlu s rezervom treba uzeti navode iz "ocjene stanja" u prijedlogu novog zakona u kojima se navodi da "u Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao općinskom sudu s najvećim prilivom predmeta te najvećim brojem sudaca i drugog osoblja postoje problemi upravljanja i nadzora nad radom svih ustrojstvenih jedinica od strane predsjednika suda", pri čemu se ukazuje i na znatan broj neriješenih predmeta u tom sudu.
Naime, upravo spomenuti, najveći priljev predmeta u Hrvatskoj opravdava takvu sistematizaciju kojom će se broj sudaca "i drugog osoblja" prilagoditi (dakle, ako treba, povećati, makar i preraspodjelom) sukladno utvrđenom priljevu. Samo će tada i u tom slučaju biti i opravdanja za razmatranje zašto Općinski građanski sud u Zagrebu ima i "značajan broj" neriješenih predmeta. Također, ako postoje "problemi upravljanja i nadzora nad radom svih ustrojstvenih jedinica od strane predsjednika suda", tada taj problem ne treba rješavati produciranjem nekoliko novih, puno većih problema.
b) Prvi nacrt (ožujak 2014.)
Upravo je prvotni nacrt postavio načelo da se problem neprilagođenog broja sudaca prema priljevu predmeta (posljedično tome, i problem broja neriješenih predmeta), kao i problem sudske uprave Općinskog građanskog suda u Zagrebu, riješe produciranjem nekoliko novih, puno većih problema.
Tako se došlo do ideje da se za područje Grada Zagreba, suprotno svemu što je predviđeno za ostatak Hrvatske, provede daljnja fragmentacija sudova, i to tako da se uz već primijenjenu funkcionalnu fragmentaciju (kazneni, radni i "opći građanski" sud) provede i teritorijalna fragmentacija ("zapad", "istok" i "jug"), pri čemu bi se dosadašnja funkcionalna fragmentacija "suzila" na samo dio novofragmentiranog teritorija ("zapad" i "istok")!?
Uz to, pojedini od tih novih sudova bili bi nadležni za široka područja oko Grada Zagreba. Tako bi "zapadni" sud bio nadležan za Trešnjevku, Črnomerec i Susedgrad, ali i za Zaprešić i za gotovo cijelu Krapinsko-zagorsku županiju. "Istočni" bi sud obuhvaćao centar i istok grada, ali i Sesvete, Dugo Selo, Zelinu i manji dio Krapinsko-zagorske županije. "Južni" bi sud obuhvaćao Novi Zagreb i Brezovicu, ali i Veliku Goricu, Samobor, Ivanić-Grad i Jastrebarsko. Uz to, za "južni" sud bio bi nadležan Županijski sud u Velikoj Gorici (koja ne bi imala svoj općinski sud!). Dakako, ostali bi i Općinski radni sud i Općinski kazneni sud (ali samo za područja "zapad" i "istok")!
Takvo smo rješenje već bili ocijenili potpuno promašenim!
Ono je, prije svega, u očitoj suprotnosti s proklamiranim ciljem smanjenja troškova i općenito sudske administracije jer bi se u jednom gradu (Zagrebu) produciralo znatno povećanje cjelokupne administracije i osoblja. U tom smo smislu napomenuli i da se politički shvatljiva odluka o formiranju radnog suda (samo u Zagrebu!?!) pokazala potpunim promašajem: ljudi koji su radili u radnom odjelu Općinskog građanskog suda sada rade u istim uredima kao i prije, na istim poslovima kao i prije, ali sa svojom administracijom u istoj zgradi u kojoj radi i administracija Općinskog građanskog suda!?
No, još je važnije da predloženo rješenje u spomenutom dijelu uopće ne vodi računa o tome da mreža sudova mora odgovarati teritorijalnom razmještaju stanovništva, njegovu gravitiranju određenim točkama, njegovoj fluktuaciji, vezama, interesima i mogućnostima. Sudovi, a pogotovo niži (općinski), moraju odgovarati životnim potrebama ljudi, odnosno biti prilagođeni u najvećoj mogućoj mjeri najvećem intenzitetu (količini) međuljudskih interakcija. Pojednostavljeno rečeno, ako se u trokutu između točaka A, B i C 70 posto interakcija odvija između točaka A i B, a 30 posto između B i C te između A i C, te ako bi objedinjavanje svih triju točaka iz određenih razloga predstavljalo prevelik teret za mogućnosti sistema, tada valja u jednom sistemu objediniti točke A i B, a ne - primjerice - A i C.
Nemoguće je i pomisliti da bi - prema predloženom rješenju - više međusobnih interakcija (dakle, društvenih, socijalnih, ekonomskih odnosa, a time i sukoba) producirale osobe iz Zagreba i Ivanić-Grada, nego dvije osobe iz dva dijela Zagreba!
Grad Zagreb (uz izuzetak Sesveta, gdje tradicionalno postoji poseban sud, zatim ruralne i teritorijalno izdvojene gradske četvrti Brezovica te pojedinih naselja "ispod" Novog Zagreba) jedna su nerazdvojiva organska cjelina unutar koje stanovništvo i gospodarski subjekti pretežno uspostavljaju sve vrste međusobnih odnosa u neusporedivo većoj mjeri nego u odnosu na druge cjeline izvan Grada Zagreba. Govorimo, zapravo, o statističkom naselju Zagreb, koje – što uopće nije nebitno – odgovara i poštanskoj oznaci Zagreb (Sesvete, Brezovica i pojedina statistička naselja "ispod" Novog Zagreba imaju i svoje poštanske oznake, odnosno urede).
Stoga smo ocijenili da za naselje Zagreb (današnji Grad Zagreb, bez Sesveta, Brezovice i pojedinih naselja "ispod" Novog Zagreba), bez obzira na veličinu mora ostati jedan općinski (građanski) sud te da proklamirani cilj ujednačavanja opterećenja i veličine sudova treba u najvećoj mogućoj mjeri pokušati ostvariti drugačijom reorganizacijom mreže sudova u okolici Zagreba.
Jasno je da bi u takvoj situaciji jedinstveni Općinski građanski sud u Zagrebu ostao i dalje veći od svih drugih (općinskih) sudova u Hrvatskoj, ali bi se morao valorizirati i poseban položaj i veličina Grada Zagreba u okviru Hrvatske, a svakako bi omjer njegove veličine prema ostalim sudovima ionako bio bitno smanjen u odnosu na današnje stanje.
Na taj bi se način izbjegle paradoksalne, neživotne i smiješne situacije da osoba iz Sigeta osobu iz Trnja (udaljenu jedan kilometar) mora tužiti pred drugim sudom, a da istodobno bude "pod istom kapom" s osobom iz Pokupskog i Žumberka!?!
Najgora moguća rješenja su ona koja po gradskim ulicama dijele ljude, njihove navike, običaje, kontakte, interese i potrebe!
Kako bi to utjecalo na normalno pulsiranje grada kao organske životne i gospodarske cjeline?
Kako bi to utjecalo na mogućnost normalnog rada sudaca i ostalih djelatnika sudova? Zar bi prilikom svakog primitka predmeta djelatnici suda morali s detaljnim planom grada proučavati pripada li nešto pod "zapad", "istok" ili "jug"? Koliko bi takva organizacija utjecala na potpuno zagušenje sistema u dužem vremenskom razdoblju dok se (ako se ikad) građani, odvjetnici, suci i radnici u sudovima naviknu na cijepanje grada po ulicama? Koliko bi u međuvremenu narastao broj neriješenih spisa? Koliko bi bilo nepotrebnog administriranja (oglašavanja nenadležnosti, sukoba nadležnosti, umnožavanja spisa, provođenja kroz upisnike i e-upisnike, popisivanja i prebacivanja spisa, formiranja novih referada, dodjele predmeta…)?
Treba li, kako se navodi u obrazloženju prijedloga, neučinkovit rad sudske uprave u Općinskom građanskom sudu u Zagrebu rezultirati povećanjem administracije ili možda nekim drugim mjerama?
Zar bi podjela zemljišnih knjiga u Zagrebu na nekoliko sudova doista pomogla smanjenju opterećenja zk-odjela ili bi pak producirala još veću pravnu nesigurnost i sudske zaostatke?
Kako bi se razdvojile uhodane cjeline sudskih odjela, pisarnica i pojedinih referada? Kojem bi sudu "išao" pojedini sudac, a kojem njegov zapisničar?
A što je s odvjetnicima? Je li stvarno primjereno težini ekonomske situacije toliki broj odvjetnika iz Zagreba iz "malih" odvjetničkih ureda prisiljavati da dnevno obilaze brojne lokacije raznih predviđenih sudova? Odvjetnici u Zagrebu svoje klijente (i njihove protivnike) ne pronalaze isključivo, na primjer, južno od Save, baš kao što ni njihovi klijenti (građani) južno od Save svoje probleme uglavnom ne rješavaju s građanima Ivanić-Grada, nego s građanima cijelog Zagreba. Velikom broju malih odvjetnika bit će nemoguće zadržati i ono malo klijenata koje imaju (i koji plaćaju svoje usluge), jer se fizički neće moći nositi s obilaženjem tolikog broja sudova u istom danu - svaki dan. Predloženo će rješenje izravno pogodovati samo velikim odvjetničkim korporacijama koje će brojnošću svojih ljudskih resursa jedine moći pokrivati toliki broj sudova koje će trebati svakodnevno obilaziti na raspravama i radi podizanja pošte u odvjetničkim pretincima. S druge strane, golem broj "sitnih" odvjetničkih ureda bit će doslovce izbrisan, a njihova egzistencija i egzistencija njihovih obitelji bez ikakve potrebe dovedena u pitanje.
Kako se predložena teritorijalna pravosudna fragmentacija uklapa u projekt Trga pravde, u koji se ulažu golema sredstva i koji ima svoje puno opravdanje u smislu objedinjavanja svih pravosudnih institucija i golemog smanjenja troškova? Hoće li to biti Trg pravde samo jednog dijela Zagreba?
Predložili smo stoga da se teritorijalna nadležnost sadašnjeg Općinskog građanskog suda u Zagrebu u bitnom ne bi smjela dirati te da se ujednačavanje opterećenosti i veličine sudova trebalo riješiti drugačijom organizacijom mreže sudova oko Zagreba.
Za godinu bismo dana s ovakvim prijedlogom imali nekoliko puta veće troškove administracije i - što je još gore - hrpe neriješenih spisa koji će se gomilati po novoformiranim sudovima jer nitko neće znati gdje što spada. Djelatnici suda će predmet po predmet morati pregledavati s planovima grada u ruci samo da bi administriranjem riješili na koji sud pojedini predmet pripada. Možemo samo pretpostavljati što bi se dogodilo sa stotinama malih zagrebačkih odvjetnika koji već sada muku muče kako naći klijenta. Oni ne mogu trčati dnevno na brojne sudove i plaćati tolike troškove prijevoza…
Trebalo bi samo malo anticipirati učinke ovog prijedloga na građane, na suce, na odvjetnike i na sudske djelatnike da se uvidi što nas čeka ukoliko ovaj prijedlog prođe.
Dali smo si truda i na temelju karte i dostupnih statističkih podataka bili došli do sasvim konkretnog puno boljeg prijedloga iz kojeg se vidjelo da se isti cilj (ujednačavanje veličine sudova) u sasvim dobroj mjeri može postići i na drugačiji način.
Dakle, smatrali smo da je puno bolje za isto područje tri općinska suda iz prvotnog nacrta prijedloga (Zagreb - jug, istok i zapad) i dva županijska suda (Zagreb i Velika Gorica) predvidjeti također tri općinska suda (ali: Zaprešić, Zagreb i Sesvete) i tri županijska suda (Zlatar, Zagreb i Velika Gorica). Radi se o mjestima koja već imaju općinske i županijske sudove (Zlatar je sada "stalna služba", ali fizički postoji i radi u novoj zgradi!).
Područja bi bila sljedeća:
Općinski sud u Zaprešiću bio bi nadležan za cijelu Krapinsko-zagorsku županiju (koja je prema prvom nacrtu zbog Zagreba također bila neprirodno razbijena), za cijelu nekadašnju Općinu Zaprešić (danas: Grad Zaprešić i općine Bistra, Brdovec, Dubravica, Jakovlje, Luka, Marija Gorica i Pušća), za cijelu nekadašnju Općinu Samobor (danas: Grad Samobor i Grad Sveta Nedelja), za cijelu nekadašnju Općinu Jastrebarsko (danas: Grad Jastrebarsko i općine Klinča Sela, Krašić, Pisarovina i Žumberak), za Općinu Stupnik (nekada dio Zagreba), za cijelu Gradsku četvrt Brezovica (koja je prostorno velika, izdvojena i izrazito ruralna) te za dio Gradske četvrti Novi Zagreb - zapad (Mjesni odbori Ježdovec, Lučko i Hrvatski Leskovac). Prema popisu iz 2011., tu živi ukupno 294.957 stanovnika (što se uklapalo u nove kriterije!), prostorno je povezano, a sud u Zaprešiću je u geografskom središtu cjelog područja. Županijski bi sud bio u Zlataru, gdje on zapravo i sada funkcionira u novoj zgradi!
Općinski sud u Sesvetama bio bi nadležan za Gradsku četvrt Sesvete, za cijelu nekadašnju Općinu Dugo Selo (danas: Grad Dugo Selo i općine Brckovljani i Rugvica), za cijelu nekadašnju Općinu Zelina (danas: Grad Sv. Ivan Zelina i Općina Bedenica), za cijelu nekadašnju Općinu Ivanić-Grad (danas: Grad Ivanić-Grad i općine Kloštar Ivanić i Križ), za cijelu nekadašnju Općinu Velika Gorica (danas: Grad Velika Gorica i općine Kravarsko, Orle i Pokupsko), za dio Gradske četvrti Novi Zagreb - zapad (Mjesni odbori Hrašće, Odra, Mala Mlaka i Čehi), za dio Gradske četvrti Novi Zagreb - istok (Mjesni odbori Buzin i Veliko Polje) i za Mjesni odbor Ivanja Reka (iz Gradske četvrti Peščenica - Žitnjak). Prema popisu iz 2011., tu živi ukupno 226.045 stanovnika (što se uklapalo u nove kriterije!), prostorno je povezano, a sud u Sesvetama je u geografskom središtu tog područja. Županijski bi sud bio u Velikoj Gorici, gdje on i sada funkcionira i gdje je i u nacrtu predviđen!
Općinski građanski sud u Zagrebu (i Županijski sud u Zagrebu) bio bi nadležan za Grad Zagreb, osim za gradske četvrti Brezovica i Sesvete i osim za mjesne odbore Ježdovec, Lučko, Hrvatski Leskovac, Hrašće, Odra, Mala Mlaka, Čehi, Buzin, Veliko Polje i Ivanja Reka. Drugim riječima, bio bi nadležan za statističko i poštansko (adresno) naselje Zagreb, čime bi se postigla i svrha smanjenja opterećenosti tog suda. Prema popisu stanovništva, tu živi 693.589 stanovnika, što je omjer samo 1,54 prema 1 u odnosu na drugi najveći predloženi općinski sud u Hrvatskoj prema nacrtu (Split, koji pokriva 449.000 stanovnika). Međutim, treba imati na umu da je to područje (urbano uže područje Grada Zagreba, odnosno naselje Zagreb) već sada funkcionalno razbijeno na kazneni, građanski i radni sud, tako da bi opterećenje ovako predloženog Općinskoga građanskog suda u Zagrebu zapravo bilo realno znatno manje od spomenutih 693.589 stanovnika, odnosno približno jednako opterećenju predloženog Općinskog suda u Splitu. Pritom treba napomenuti da bi predloženi Općinski sud u Splitu teritorijalno pokrivao 4256 četvorna kilometra (s nizom otoka!), a ovdje predloženi jedinstveni Općinski građanski sud u Zagrebu samo 349 četvorna kilometra, što bi znatno utjecalo na smanjenje troškova - ne samo suda, nego i odvjetnika i građana (stranaka)!
c) Sadašnji prijedlog:
Budući da je sada, između ostalog, "vraćen u život" Općinski sud u Zlataru, s nadležnošću za cijelu Krapinsko-zagorsku županiju (što smatramo ispravnim, premda bi za to područje svakako trebalo ostaviti i Županijski sud u Zlataru!), u "igri" sada ostaju samo područja Grada Zagreba i Zagrebačke županije.
Sada je predviđeno da ta područja pokrivaju dva suda:
Općinski građanski sud u Zagrebu – sjever bi pokrivao gradske četvrti sjeverno od rijeke Save (veći dio grada, ali bez Novog Zagreba – istok i zapad i bez Brezovice) - dakle i Sesvete, koje do sada imaju svoj sud i svoju posebnu poštansku oznaku adrese - ali bi pokrivao i dio Zagrebačke županije (gradove Dugo Selo i Sv. Ivan Zelinu te općine Bedenicu i Brckovljane). Taj bi sud stoga pokrivao 705.371 stanovnika, što je više od našeg prijedloga (693.589 stanovnika; sadašnje stanje: 722.242 stanovnika), pa je očito da naš prijedlog u većoj mjeri pridonosi smanjenju opterećenosti suda! Dakako, realno je opterećenje tog suda manje jer bi na njegovu području djelovali funkcionalno posebni sudovi (kazneni i radni).
Općinski sud u Zagrebu – jug (s punom nadležnošću) pokrivao bi sav preostali (dakle, najveći) dio Zagrebačke županije, ali i gradske četvrti Novi Zagreb – istok i zapad i Brezovica. Tu se nalazi 405.544 stanovnika.
Očito je da načelni problem podjele Zagreba po ulicama nije prevladan. To što se na prvi pogled čini da je podjela sada "lagana" i "očita" jer ide samo rijekom Savom – potpuno je pogrešno. Naime, poštansko (adresno) područje naselja Zagreb jedinstveno je pa ni građani, ni odvjetnici, ni sudovi ni javni bilježnici neće biti bez detaljnog plana grada u stanju razaznati nalazi li se pojedina adresa u okviru poštanskog ureda Zagreb s jedne ili s druge strane rijeke Save. Mora se imati na umu da građani i navedena tijela raspolažu isključivo adresama pravnih subjekata (dakle, oznakom poštanskog ureda, ulicom i kućnim brojem). U odnosu na tako označene adrese utvrđuju se mjesne nadležnosti prvostupanjskih sudova. Prema tome, iz činjenice da tužitelj živi na adresi Zagreb, Njivice 1, a tuženik na adresi Zagreb, M. Šibla 4, ni tužitelj koji podnosi tužbu ni sud koji je prima, evidentira i po njoj postupa, ni tuženik koji je dobiva na odgovor, neće moći zaključiti da je – prema zakonskom prijedlogu – riječ o dvama različitim sudovima, o mogućem sukobu nadležnosti, o rješavanju tog sukoba nadležnosti, o administriranju i fizičkom razvoženju spisa... A i samo to utvrđivanje će u oba suda trebati službu koja će se baviti isključivo proučavanjem plana grada – od spisa do spisa! Drugim riječima, sve ono što smo rekli o predloženoj podjeli Zagreba na više sudova u kritici prvog nacrta, ostaje i dalje. To što je sada broj tih sudova podijeljen na dva, a ne na tri – načelno, a ni praktično ne znači ništa. Inače, zanimljivo je da se u uvodu prijedloga zakona navodi da bi "sjever" bio nadležan za dio grada sjeverno od Save, a "jug" za dio grada južno od Save i za područje (cijele) Zagrebačke županije, što očito nije točno, pa se postavlja i pitanje da li je ponuđeni prijedlog uopće u skladu s postavljenim ciljevima?
Nadalje, zašto bi se naselju (i poštanskom uredu) Zagreb oduzimalo područje Novog Zagreba (čisto gradsko područje), a istodobno mu se pripaja posebno naselje (i posebna poštanska adresa) Sesvete, kao i udaljena područja Dugog Sela, Sv. Ivana Zeline i njihova ruralna zaleđa, koja uz to pripadaju drugoj jedinici područne (regionalne) samouprave? Ponuđeno rješenje dovodi i do teritorijalnog diskontinuiteta, jer bi Općinski sud u Zagrebu – jug bio nadležan i za šire područje Ivanić-Grada i Vrbovca, a da bi se tamo došlo, mora se proći pokraj Dugog Sela, koje bi pripalo Općinskom građanskom sudu u Zagrebu – sjever.
Ujedno, sada smo svjesni i činjenice da je nadležno ministarstvo, unatoč tome što još nisu bili poznati ni rezultati javne rasprave u odnosu na raniji, prvi nacrt – već prionulo izdvajanju nemalih novčanih sredstava za uređenje i opremanje sjedišta budućeg sjedišta Općinskog suda u Zagrebu – jug (na Zagrebačkom velesajmu).
Prema svemu navedenome, sada predlažemo - a vodeći se činjenicom da je Krapinsko-zagorska županija u međuvremenu "riješena" te da valja ostati kod našeg ranijeg prijedloga za teritorijalnu nadležnost suda koji pokriva samo statističko i poštansko (adresno) naselje Zagreb – da se ostane kod ponuđenog prijedloga glede postojanja dva suda (Općinskoga građanskog suda u Zagrebu – sjever i Općinskog suda u Zagrebu – jug), ali s promijenjenim teritorijalnim nadležnostima u odnosu na ponuđeni prijedlog.
Tako predlažemo da se u odnosu na taj prijedlog, na "sjever" prebace gradske četvrti Novi Zagreb – zapad i Novi Zagreb – istok, osim područja mjesnih odbora Ježdovec, Lučko, Hrvatski Leskovac, Hrašće, Odra, Mala Mlaka, Čehi, Buzin i Veliko Polje, a da se na "jug" prebaci gradska četvrt Sesvete, Mjesni odbor Ivanja Reka, gradovi Dugo Selo i Sv. Ivan Zelina te općine Bedenica i Brckovljani.
Općinski građanski sud u Zagrebu - sjever tako bi, kao i u našem ranijem prijedlogu, bio nadležan za statističko i poštansko (adresno) naselje Zagreb. Ponavljamo, prema popisu iz 2011. tu živi 693.589 stanovnika (manje od broja stanovnika prema prijedlogu zakona!), što je samo 1,54 naprema 1 u odnosu na drugi najveći predloženi općinski sud u Hrvatskoj, prema nacrtu (Split, koji pokriva 449.000 stanovnika). Međutim, treba znati da je to područje (urbano uže područje Grada Zagreba, odnosno naselje Zagreb) već sada funkcionalno razbijeno na kazneni, građanski i radni sud, tako da bi opterećenje ovako predloženog Općinskog građanskog suda u Zagrebu - sjever zapravo bilo realno znatno manje od spomenutih 693.589 stanovnika, odnosno približno jednako opterećenju predloženog Općinskog suda u Splitu. Pritom treba napomenuti da bi predloženi Općinski sud u Splitu teritorijalno pokrivao 4256 četvornih kilometara (s nizom otoka!), a ovdje predloženi jedinstveni Općinski građanski sud u Zagrebu samo 349 četvornih kilometara, što bi znatno utjecalo na smanjenje troškova - ne samo suda, nego i odvjetnika i građana (stranaka)!
Općinski sud u Zagrebu – jug (koji bi mogao ostati u području nadležnosti Županijskog suda u Velikoj Gorici!) pokrivao bi cijelu Zagrebačku županiju i posebna statistička i poštanska (adresna) naselja u okviru Grada Zagreba. Popis uz 2011. kaže da tu živi 416.892 stanovnika, odnosno manje nego na području koje pokriva predloženi Općinski sud u Splitu. Točno je da bi se sjedište ovog suda fizički nalazilo na području koje sam ne pokriva (na Zagrebačkom velesajmu), ali to nije presudno jer je puno važnije da time ne bi došlo u pitanje dosadašnje plasiranje materijalnih sredstava za taj sud, a nalazio bi se točno u zemljopisnom središtu područja koje pokriva (od Savskog Marofa do Križa i od Žumberka do Vrbovca), a bio bi lako dostupan. Dakako, u prvo bi vrijeme taj sud mogao imati i stalne službe u dosadašnjim sjedištima postojećih sudova i stalnih službi.
U svemu ovome valjalo bi samo minimalno korigirati granice između predložena dva suda tamo gdje se granice mjesnih odbora i gradskih četvrti ne poklapaju s granicama (zemljišnoknjižnih) katastarskih općina (njih ipak ovdje nismo proučavali premda mislimo da je podudarnost gotovo potpuna) jer bi bilo važnije da se granice nadležnosti sudova poklapaju s granicama (zemljišnoknjižnih) katastarskih općina nego s granicama gradskih četvrti i mjesnih odbora. U tom smislu upućujemo na već istaknuti problem u vezi s Općinom Stupnik! Stoga bi predložena dva suda trebala voditi sve knjige za zemljišnoknjižne k.o. koje pokrivaju svojom nadležnošću.