Goran Borković
<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>
Zoran Milanović otvoreno rekao da nas čekaju dvije još teže godine Foto: FaH
Kažu neki ovako: SDP-ova vlast namjerno gura priču oko referenduma o definiciji braka i upotrebi manjinskog pisma u Vukovaru ne bi li tako zasjenila puno važnije priče poput činjenice da broj nezaposlenih nezaustavljivo raste, obrnuto proporcionalno novcu u džepovima građana, da o očekivanjima što nas čeka idućih godina i ne govorimo.
Odgovara im, kažu ti politički komentatori, da se ljudi bave ideološkim i vjerskim, a ne egzistencijalnim pitanjima.
Možda su u pravu, ali možemo li čuti i drugu stranu?
Ministar financija Slavko Linić prije nepunih je tjedan dana otvoreno rekao da je teško, ali da će iduće godine biti puno teže, a 2015. još i gore.
Slično je u nedjelju izjavio i Zoran Milanović. "Teško će biti i sljedeće godine, kao i nakon te godine, a snalazit će se samo oni koji su spremni raditi više i kvalitetnije. Po starom više ne ide. To smo vidjeli u ovih nekoliko godina. Hrvatska je svoj model nazovi - razvoja iscrpila. Bilo je mnogo grešaka, mnogo nezakonitosti i nastavimo li tako, osuđeni smo da budemo jedva prosječna i neuspješna europska država."
Te su dvije poruke toliko jasne da jasnije ne mogu biti.
Hrvatsku čekaju teška vremena. Puno teža od očekivanja građana koji su optimistično nakon rata nestrpljivo iščekivali obećani napredak umjesto kojega im je HDZ-ova vlast isporučila temeljito opljačkanu državu, a za što su zaslužni, ne samo Ivo Sanader i njegova klika koja je tajne račune napunila milijunima kuna poreznih obveznika, nego barem jednako tako – ako ne i više – ona skupina privatizacijskih magova iz devedesetih kojima je rukovodio Franjo Tuđman, a koja nikada do kraja nije istražena, za što je izravnu krivnju u grob odnio Ivica Račan.
Zoran Milanović danas ne nosi ništa manji križ.
Međutim, umjesto da se uhvati u koštac s problemima koji su Hrvatsku smjestili na duboku periferiju ne samo Europske unije, nego i Europe u cjelini, premijer se – barem zasad – zadovoljio konstatiranjem stanja, bez izražene želje da ustraje na obećanim reformama.
Kao da smo svi skupa na čekanju, a da zapravo nemamo pojma ni koga čekamo, a kamoli kada će taj ili to doći. Ovu pomalo godotovsku situaciju u kojoj se nalazimo, a iz koje SDP ne nazire izlaz, najbolje ilustrira odnos Vlade prema referendumu pokrenutom na inicijativu "U ime obitelji" o definiranju braka. Dakle, svi su ministri snimili video-poruke u kojima su se izjasnili protiv odredbe da je brak zajednica žene i muškarca, da bi netko (e baš me zanima tko?) odlučio kako zajedničkog stava neće biti, nego će izjave ići zasebno.
Da se Vlasi ne uvrijede, sjetit će se one poznate izjave stariji čitatelji.
Upravo takav odnos koji svima daje za pravo, a nikome za krivo, obilježio je dosadašnje razdoblje ove vlasti koja je suočena s puno većim problemima od onih koje je očekivala. I ta činjenica govori da su na Markov trg došli potpuno nepripremljeni pa im i ona skupina sastavljena od tridesetak vukovarskih nasilnika, s jakom HDZ-ovom logistikom i potporom ražalovanih tajnih službi, predstavlja velik problem koji bi rado riješili, samo kad bi znali kako.