Vozaju li nas namjerno ili su samo nesposobni?

Svaki A6 mjesečno ćemo plaćati 555 eura više nego što bismo v80 samo zato što je nedostajala izjava, običan "majke-mi-papir" čija ovjera stoji pedesetak kuna

"Pod kaznenom i materijalnom odgovornošću izjavljujem da tvrtka kojom upravljamo nije pravomoćno kažnjavana zbog prijevare, primanja ili davanja mita, zlouporabe u postupku javne nabave, utaje poreza ili carine, pranja novca, nezakonitog pogodovanja, trgovanja utjecajem i svega ostalog što se navodi pod točkom 1 u prvom stavku članka 67. Zakona o javnoj nabavi". Javni bilježnik bi vjerojatno to preciznije sročio, ali otprilike bi ovako izgledala rečenica koja bi hrvatskim poreznim obveznicima uštedjela oko 1,38 milijuna eura, odnosno bar 10,5 milijuna kuna.

Upravo je to nedostajalo u prijavi tvrtke ALD Automotive, koja je u najluksuznijem dijelu natječaja Državnog ureda za središnju javnu nabavu ponudila volvo S80. Da je ta ponuda prihvaćena, za svaku novu "kočiju" ministara i čelnika Sabora plaćali bismo mjesečno 570 eura.

Međutim, kao što svi već znaju, ova je ponuda odbačena, pa ćemo sad plaćati ravno 1125 eura za svaki ugovoreni audi A6. Samo zato što je u ponudi nedostajao papir formata A4, koji je mogao biti i rukom ispisan i koji je trebao ovjeriti javni bilježnik. Dakle, nije riječ o dokumentu koji izdaje sud, Državno odvjetništvo, direktor interneta ili predsjednik svemira, nego o gotovo "majke-mi-papiru" čija ovjera stoji nekih pedesetak kuna.

Potvrdila je to i Vlada svojim priopćenjem iako je ona, kritizirajući medijske napise da je jeftinija ponuda odbijena zbog birokratskog nedostatka, rekla da je zapravo riječ o "poštivanju Zakona o javnoj nabavi koji je više nego jasan". Pa se objašnjava kako je tim zakonom propisano da svaki ponuditelj mora dokazati da mu nije izrečena pravomoćna osuđujuća presuda za ona kaznena djela s početka teksta. Dakle, mora dokazati. Izjavom, ovjerenom kod šefa izviđača, javnog bilježnika, mame i tate, predsjednika Republike ili bilo kojeg drugog društvenog i životnog faktora, to se jednostavno ne dokazuje. Njome se eventualno nešto tvrdi, otprilike kao kad dječak svoje zgode sa subotnjeg tuluma u društvu ovjerava s "majke mi".

Vlada, doduše, priznaje da su čelnici tvrtke ALD Automotive dostavili uvjerenje Općinskog kaznenog suda da protiv njih dvoje nije potvrđena optužnica niti je izrečena nepravomoćna osuđujuća presuda. No, iz toga Vlada ne može zaključiti jesu li oni ili tvrtka koju vode možda pravomoćno osuđivani.

Malo objašnjenje za one kojima je možda sve ovo teško pratiti: da bi osoba mogla biti pravomoćno osuđena, prije toga protiv nje mora biti podignuta optužnica, a zatim je prvostupanjski sud mora nepravomoćno osuditi. Da bi ta presuda postala pravomoćna, mora je potvrditi viši sud. Dakle, bez nepravomoćne osude nema ni one pravomoćne, iz čega se može zaključiti da dvoje članova uprave nisu kažnjavani, bilo pravomoćno ili nepravomoćno. U zakon nije slučajno unesena riječ "pravomoćna", i to ne da bi se zaštitilo državu, nego same ponuđače. Time se, naime, omogućilo ravnopravno sudjelovanje na natječajima i nepravomoćno osuđenima, dakle onima koje viši sud još može proglasiti nevinima.

I u ovom je slučaju, dakle, riječ tek o pukoj formalnosti, još nevažnijoj od one smiješne "majke-mi-izjave". Ali strogi provoditelji državnih natječaja bili su neumoljivi. Istina, teško se može u potpunosti amnestirati šefove tvrtki koji dostavljaju nepotpunu dokumentaciju. Međutim, naši izvori kažu da oni nisu bili jedini. Ali su jedini ovako tretirani.

Ako je istina da je od drugih ponuđača zatraženo da nadopune natječajnu dokumentaciju, ali to nije traženo od tvrtke kojoj nedostaje "majke-mi-izjava" kojom bi se uštedio nezanemariv iznos naših kuna, može li se zaključiti da je (i ovaj) natječaj namješten? Ako ne, dodat ćemo da su uvjete luksuznog dijela natječaja ispunjavali samo A6 i S80. Ili su možda oni što trebaju pažljivije trošiti naš novac samo nesposobni. 

U tijeku je postupak pred Upravnim sudom kojem je tužbu podnijela tvrtka ALD Automotive. Ako pretpostavimo da je pravosuđe u Hrvatskoj neovisno, moglo bi se dogoditi da sud presudi u njihovu korist. U tom bi slučaju tvrtka imala pravo na nadoknadu štete u smislu izgubljene zarade, pa bi državu cijeli ovaj posao mogao stajati još koji milijun više. A tko će i to platiti? To je bar jednostavno - opet mi. Majke mi.