Znamo koliko trošimo, međutim znamo li na što trošimo?

Britanski proračun jedan je od najotvorenijih na svijetu i uzor mnogima koji žele dosegnuti njegovu razinu transparentnosti. Prema posljednjem Indeksu otvorenosti proračuna za 2012. godinu International Budget Partnershipa (IBP) iz Washingtona, Velika Britanija zauzela je treće mjesto, odmah iza Novog Zelanda i Južnoafričke Republike.

Hrvatska je na sredini tablice - iznad prosjeka Istočne Europe, ali još daleko od Zapadne, posebno Velike Britanije. "Britanski sustav javnih financija bogat je detaljnim informacijama koje se ažuriraju u svim glavnim dokumentima koje prati taj indeks", kaže Joachim Wehner, predavač javnih politika na Londonskoj školi ekonomije i političkih znanosti (London School of Economics and Political Sciences) za Forum.tm.

Iako smatra da i tako otvoreni sustav ima još mnogo prostora za napredovanje, Wehner kaže da se dostupnost informacijama o britanskom proračunu posljednjih godina čak i poboljšala objavom detaljnijih godišnjih podataka o izvršenju proračuna te sveobuhvatnijom javnom objavom računa cijele države. "Osnivanje Ureda za proračunsku odgovornost (Office for Budget Responsibility), koji izrađuje službene ekonomske i fiskalne prognoze temeljene na proračunu, također je poboljšalo transparentnost", objašnjava Wehner razloge zašto je Velika Britanija tako visoko na ljestvici.

Hrvatsko Ministarstvo financija često kaska s informacijama pa još čekamo objavu detaljnog Polugodišnjeg izvješća o izvršenju proračuna za 2014. godinu.

Pošteni izbori i dostupne informacije

Wehner je dugo imao primjedbu na činjenicu da je britanski parlament jedan od rijetkih predstavničkih tijela u svijetu koji uopće nema poseban odbor za proračun, vjerujući da se još mnogo toga može napraviti za otvoreniji proces donošenja proračuna.

"Područje za poboljšanje je razina podataka o procijenjenoj i usklađenoj potrošnji – dostupno raščlanjivanje odnosi se uglavnom na kategorije zbirne potrošnje i mnogo se toga može učiniti za predstavljanje i odobravanje potrošnje s posve razvijenom programskom strukturom", naglašava Wehner.

On je zajedno s Paolom de Renziom iz International Budget Partnershipa u znanstvenom radu Citizens, Legislators, and Executive Disclosure: The Political Determinants of Fiscal Transparency došao do nekoliko zaključaka u vezi političke determiniranosti otvorenosti proračuna.

Poznato je da transparentniji proračun i jasniji proračunski procesi omogućuju građanima da zahtijevaju veću odgovornost vlasti, zbog čega se može očekivati bolje upravljanje, donošenje i izvršavanje kvalitetnijih proračuna, a time i pružanje efikasnijih javnih usluga. Wehner i De Renzio su zaključili da domaći politički faktori igraju ključnu ulogu u određivanju fiskalne transparentnosti. Pošteni i slobodni izbori imaju značajan pozitivan učinak na objavu informacija o proračunu. Ako građani imaju više dostupnih i jasnih fiskalnih informacija, donijet će i kvalitetniju političku odluku na izborima i kazniti netransparentnu vlast.

Wehner i De Renzio također su shvatili da zemlje čiji proračuni ovise o prirodnim bogatstvima, ponajviše nafti i plinu, imaju zatvorenije proračune od zemalja koje ta bogatstva nemaju. Doduše, ako u zemljama s velikim prirodnim bogatstvima postoji velika politička odgovornost biračkog tijela, onda će i transparentnost biti mnogo veća, kao što je slučaj s Norveškom ili Kolumbijom, ali se općenito smatra da vlade takvih zemalja na općoj razini imaju manje razloga za transparentnost. To je zbog toga što građane u takvim zemljama pretjerano ne zanima kako se puni i troši proračun, pa ni vlasti ne osjećaju potrebu ili pritisak da dijele informacije.

Stranačka konkurencija jača otvorenost

U zemljama čije vlade ipak ovise o novcu svojih građana koji prikupljaju putem poreza, građani u mnogo većoj mjeri žele znati na što se troši njihov novac. Zato će i vlade biti spremnije na otvaranje proračuna javnosti.

Konačno, došli su do zaključka da veća stranačka razmrvljenost u parlamentu dovodi do veće razine otvorenosti proračuna jer je u tom slučaju svaka vlast suočena sa snažnom konkurencijom koja zahtijeva informacije i ona ih je prisiljena pružiti. I to vrijedi samo u slučaju slobodnih i poštenih izbora.

Parlamentarizam Velike Britanije potekao je upravo iz borbe da se apsolutistička vlast engleskih kraljeva ograniči njihovom obavezom da od velikaša zatraže odobrenje za prikupljanje izvanrednih poreza kako bi financirali ratne pohode za svoje domene u kontinentalnoj Europi. Tako je, uostalom, već 1215. godine nastala Magna carta libertatum kao prvi ustavni akt na svijetu. Parlamentu je u 18. stoljeću predstavljen cjelovit proračunski dokument u kojemu se osim prihodovne, prvi put našla i rashodovna strana, a upravljanje rashodima postaje sastavni dio proračunskog ciklusa.

Stoga bi logičan zaključak bio da Hrvatsku čeka još dug put do stupnja otvorenosti Velike Britanije koja svoju visoku poziciju na tablici Indeksa očito zahvaljuje dugim povijesnim razvojem parlamentarizma i proračunskog prava, daleko duljim od hrvatskoga. Wehner odgovara da ne postoje empirijski podaci koji bi potvrdili pravilo da veća transparentnost proračuna postoji kod dugotrajnijih demokracija.

"Takav zaključak je pogrešan. Južnoafrička Republika, na primjer, zauzima prvih pet mjesta na tablici Indeksa otvorenosti proračuna otkako se on prati od 2006. godine, a ta zemlja nema tako dugu povijest demokratske parlamentarne vlade. Poboljšanja u transparentnosti mogu se vrlo brzo postići ako postoje povoljni politički uvjeti", tvrdi Wehner. To znači da Hrvatska može brzo doći u vrh tablice. Treba nam samo povoljna politička volja.

Tekst je dio Forumova projekta "Javne politike s figom u džepu", koji financijski podupire Agencija za elektroničke medije