Skoči na glavni sadržaj

Nacionalnost je osobna stvar i nemam se namjeru izjašnjavati o tom pitanju

Goran Borković

<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>

nacionalnost-je-osobna-stvar-i-nemam-se-namjeru-izjasnjavati-o-tom-pitanju-7550-10234.jpg

Sebe zapravo nikad nisam smatrao poduzetnikom nego proizvođačem. Iako sam vlasnik firme za preradu začina i proizvodnju čokolada moje radno mjesto je proizvodni pogon u kojem sam zadužen za razvoj i tehnologiju, u kancelariji sam jako malo samo dok se konzultiram sa kolegicama koje vode firmu, kaže Marinko Biškić, kandidat zeleno-lijeve koalicije u Splitu
Foto: Osobna arhiva

Dragi Marinko, otkud vi među kandidatima zeleno-lijeve koalicije na izborima?

Nisam član ni jedne stranke ali od rane mladosti još dok sam bio mladi panker smatrao sam da su tzv lijeve ideje napredne što smatram i danas i drago mi je da se pojavila grupa ljudi sličnih svjetonazora. Mislim da su Možemo, Nova ljevica i Pametno napravili dobar korak stvarajući zeleno-lijevu koaliciju i drago mi je da se i moje ime nalazi na listi za Gradsko vijeće Splita

Od poduzetnika bi se očekivalo da se nađe na nekoj drugoj listi, recimo Kerumovoj?

Ovo ću shvatiti kao šalu jer ne postoji nijedna dodirna točka između mene i Građanina K. osim mojih 300.000 kuna koje su nestale u propaloj firmi znamenitog imena Kerum. Sebe zapravo nikad nisam smatrao poduzetnikom nego proizvođačem. Iako sam vlasnik firme za preradu začina i proizvodnju čokolada moje radno mjesto je proizvodni pogon u kojem sam zadužen za razvoj i tehnologiju, u kancelariji sam jako malo samo dok se konzultiram sa kolegicama koje vode firmu

Kako je uopće došlo do toga da jedan panker postane ugledan proizvođač začina i čokolade?

Ovo ugledan mi je neugodno pročitati, ali da krenem od početka. Kako dolazim iz skromne radničke obitelji od rane mladosti  čak i kad sam bio panker, radio sam razne poslove, od vozača kombija, čistača u splitskom škveru, noćnog čuvara, babysittera… U doba socijalizma, 1988. godine, posudio sam par tisuća maraka i otvorio jednu mini pekarnu u kojoj sam proizvodio zdrava peciva od integralnog brašna, neuobičajena u ondašnje vrijeme. Par godina nakon toga, 1990., registrirao sam firmu Luxor i počeo proizvoditi začine pod brendom Nadalina, a kada se proizvodnja začina stabilizirala krenuo sam u ostvarenje dječačkih snova i proizveo svoju čokoladu. Jedini smo u Hrvatskoj koji proizvode ekološku craft čokoladu „from bean to bar“ što znači da je u našem pogonu kompletan proizvodni proces od kakao zrna do čokolade, na što sam vrlo ponosan jer smo osvojili mnoge nagrade na svjetskim natjecanjima

Na izbornoj listi u rubrici nacionalnost napisali ste zanimljiv odgovor?

Smatram da je nacionalnost , kao i vjerska pripadnost osobna stvar i nemam namjeru izjašnjavati se po tim pitanjima, tako da te rubrike u pravilu ostavljam prazne a na kraju neki referent upiše „nepoznata“. Na popisu stanovništva sam iz šale znao upisivati Zemljanin. Pogledao sam zadnji popis stanovništva i nije uopće neobična ta kategorija onih koji se ne izjašnjavaju (27.000), na četvrtom mjestu nakon Hrvata, Srba i Bošnjaka.

Na kojim prioritetima inzistirate? Što je hitno potrebno Splitu?

Splitu je najhitnije potrebno da se pokrene proizvodnja koju smo uništili misleći da je turizam zlatna koka, što se sada u doba pandemije pokazalo pogubno. Ali kako na to jako malo može utjecati politika u Gradskom vijeću onda je jako važno da se stvori okruženje  koje će biti poticajno za pokretanje proizvodnje. Prvenstveno ekološki prihvatljive. Grad treba biti ugodan za život svojim građanima onda će biti ugodan i turistima, a to se može postići jasno definiranim pravilima koja se ne smiju prilagođavati izopačenim željama nekog lobija. Jedan od prioriteta je zaštita Marjana od bilo kakve izgradnje, a ono što naša koalicija naglašava je uređenje parkova u svim kvartovima. Pogledajmo najgrozniji primjer nebrige splitski Žnjan koji i nakon 20 godina izgleda kao da ga je pogodila nuklearna katastrofa. Crtaju se i brišu planovi a samo je trebalo prije 20 godina posaditi stabla i sada bi imali predivni park i šetnice, a tijekom godina mu dodavati sadržaje, sport i razonodu.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu