Hoće li načelo o slobodnom kretanju radnika u EU preživjeti?

Iako su čelnici zemalja Europske unije - a među njima i naš premijer Zoran Milanović i ministrica Vesna Pusić - na summit u Vilnius krenuli govoriti o boljem povezivanju EU-a s istočnim zemljama (uključujući ukidanje viza za neke), kao glavne teme nameću se pitanja drugog predznaka. Osim glavnog problema s Ukrajinom, zemljom koju tresu nemiri zbog zaokreta od EU-a prema Rusiji, za napetu atmosferu pobrinuo se i britanski premijer David Cameron.

Ovotjednim istupom u Financial Timesu Cameron je, uoči otvaranja britanskog tržišta rada za Rumunje i Bugare u siječnju iduće godine, naveo niz mjera kojima se želi obeshrabriti masovni dolazak građana iz siromašnijih država članica u Veliku Britaniju.

U tom paketu najavio je da novi imigranti neće imati pravo na niz dosadašnjih povlastica vezanih uz potporu koja se dodjeljuje za vrijeme traženja posla, a bit će ukinute i povlastice za stanovanje. Ako se bilo koji državljanin EU-a zatekne u prošnji, bit će odmah deportiran, sa zabranom povratka u zemlju na godinu dana. Spominje se i kako će se od imigranata tražiti da plate ako žele koristiti zdravstveni sustav u Velikoj Britaniji.

Podloga za Cameronov istup su ankete među građanima koje pokazuju kako se većina zalaže za to da se Bugarima i Rumunjima zabrani rad u Britaniji. The Daily Express organizirao je peticiju u kojoj se 150 tisuća čitatelja potpisalo protiv dolaska državljana te zemlje, da bi uredništvo u srijedu s vrećama punim potpisa presretalo dužnosnike koji su ujutro ulazili u urede u Downing Street 10. Grupa britanskih konzervativaca traži da se ograničenja zadrže do 2018. godine, što je u velikom raskoraku sa zajedničkim europskim pravilima koja nalažu maksimum od sedam godina ograničenja koji upravo istječe za te dvije zemlje.

Od samog ukidanja povlastica problematičnije je to što se Cameron zalaže za novo otvaranje pitanja slobodnoga kretanja radnika unutar EU-a, a to će vjerojatno ugraditi i u daljnja natezanja oko toga hoće li Velika Britanija ostati u Uniji ili će se početi spremati za izlazak.

Cameron smatra da je došlo vrijeme za novi sporazum o slobodnom kretanju radnika, koje inače predstavlja jedan od glavnih postulata jedinstvenog europskog tržišta. Pritom naglašava: "Mi nismo jedina zemlja koja na pravo slobodnoga kretanja gleda kao na kvalificirano pravo (ono koje se u određenim okolnostima od višeg javnog interesa može ukinuti op. a.): ministri unutarnjih poslova iz Austrije, Njemačke i Nizozemske isto su već rekli Komisiji".

Velika Britanija nakon velikog proširenja 2004. godine bila je jedna od rijetkih starih članica - uz Švedsku i Irsku - koja nije nametnula nikakva ograničenja na tržištu rada za zemlje bivšeg Istočnog bloka. Zemlju su, neočekivano, preplavili Poljaci koji nisu mogli u Njemačku ili Francusku. Dugoročno je njihov utjecaj na britansku ekonomiju bio pozitivan, ali kolektivno sjećanje na iznenadno opterećenje službi u Britaniji još je živo. Rumunjska i Bugarska dobile su maksimalno ograničenje, a i Hrvatska je nakon ulaska dobila ograničenje, čime se Velika Britanija pridružila širokom krugu od još 12 zemalja EU-a. Najprije na dvije godine, a potom će vjerojatno ono biti produživano.

"Trebalo bi tražiti da nova članica postigne određeni postotak prosječnog BDP-a po glavi stanovnika prije nego što se njezinim građanima omogući slobodno kretanje. Pojedinim zemljama trebalo bi se omogućiti da zaustave priliv ako ulaz imigranata u jednoj godini dosegne određeni broj", kazao je Cameron.

Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso ga je u telefonskom razgovoru upozorio kako je načelo slobodnoga kretanja fundamentalno načelo Unije i kao takvo nije podložno pregovorima, dok mu je Viviane Reding rekla da ono ide u paketu s jedinstvenim tržištem.

"Tema ovdje nije imigracija. Govorimo o slobodnom kretanju radnika koje se odnosi na sve zemlje članice i o kojem su se sve zemlje članice, uključujući Veliku Britaniju, zajednički dogovorile", upozorio je povjerenik za zapošljavanje László Andor, dodavši da je Cameronov nastup "histeričan" i da stvara dojam o Britaniji kao "zločestoj" državi.

"Ne možete imati pravo otvarati svoje kompanije u Bukureštu ili Sofiji i iskorištavati niske cijene proizvodnje bez prihvaćanja radnika koji iz Rumunjske i Bugarske dolaze u vašu zemlju", odbrusila je Cameronu poznata rumunjska europarlamentarka Monica Macovei.

Ne postoje procjene koliko bi Bugara ili Rumunja moglo doći u Veliku Britaniju. Kako trenutačno stvari stoje, u tu zemlju sa sve jačim gospodarstvom glavnina radnika dolazi iz "starih" članica pogođenih krizom, poput Španjolske, Portugla, Italije i Grčke. To je tako kada se govori o članicama EU-a, međutim i dalje glavni val migranata u Britaniju dolazi iz azijskih zemalja i oni su ti koji najviše koriste spomenute povlastice.

Reakcije Bruxellesa za sada su odlučne, ali pitanje je hoće li ostati takve ako Downing Street dobije širu potporu članica. Jučerašnji Financial Times ocjenjuje kako Njemačka i Francuska dijele Cameronov strah od vala Rumunja i Bugara jer se boje da bi on mogao isprovocirati jačanje podrške krajnjoj desnici koja imigranate ima stalno na tapeti, a sada svoju oštricu okreće protiv svih pravila koja joj se nameću iz europskih institucija. Pitanje slobode kretanja radnika moglo bi biti predmet oštrih debata uoči predstojećih europskih izbora.

I nova velika koalicija u Njemačkoj spominje rezanje neopravdanih povlastica. Francuski predsjednik Francoise Hollande također je ovog tjedna najavio kako se mora stati na kraj zloupotrebama EU-pravila od radnika iz drugih zemalja, nastavljajući se tako na riječi Marine Le Pen, liderice Nacionalnog fronta, koji trenutačno vodi u svim francuskim anketama.

Hrvatskoj su ograničenje na dvije godine uvele, uz Veliku Britaniju, Francuska, Njemačka, Austrija, Slovenija, Italija, Nizozemska, Belgija, Španjolska, Luksemburg, Cipar, Malta i Grčka. U tim zemljama hrvatski radnici će se i dalje zapošljavati temeljem bilateralnih sporazuma i kvota prema kojima se izdaju radne dozvole. Uzvratili smo im recipričnim protumjerama: za rad do tri mjeseca državljanima tih zemalja treba radna dozvola, a za duže moraju podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno Zakonu o strancima.

S obzirom na veliku nezaposlenost i loše gospodarsko stanje u zemlji, otvaranje europskog tržišta rada bio je jedan od jačih motiva zbog kojeg su Hrvati podržali ulazak u EU. Dok mi čekamo da se ograničenja dignu, pa da naši građani koji to žele bez prepreka krenu potražiti poslovnu sreću drugdje, cijeli bi se sustav mogao raspasti.