Ništa (još) nije izgubljeno

Prilikom nedavnog snižavanja kreditnog rejtinga Hrvatske za stepenicu niže u statusu smeća, agencija Standard&Poors kao jedan od razloga nepovjerenja u hrvatsku vladu navela je i kako bi se moglo dogoditi da Hrvatska bude neto uplatiteljica sredstava u europski proračun. U prijevodu, nakon toliko dugo očekivanog ulaska Hrvatske u EU i nakon toliko zaklinjanja u europske fondove koji bi nas mogli spasiti, sada bi nam se moglo dogoditi da moramo Europskoj uniji plaćati članarinu koja će biti veća od sredstava koje ćemo dobivati iz Unije. Sličnu bojazan potkraj prošle godine u jednom intervjuu iznio je i ministar financija Slavko Linić.

Za prvih pola godine 2013., od 1. srpnja, kada smo ušli u članstvo, ta se crna prognoza nije ostvarila. U plusu smo, ali mizernih šest milijuna eura. U proračun EU-a smo, prema dogovorenom, odmah uplatili 240 milijuna eura. Iz Bruxellesa je u Hrvatsku tijekom tih pola godine, kada se zbroje sve uplate, stiglo 246 milijuna eura. To, međutim, nisu sredstva iz predviđenih 450 milijuna eura, koliko za 2013. EU daje Hrvatskoj, nego sredstva koja su logikom stvari stizala po prethodno zaključenim pretpristupnim IPA-projektima.

Izrada projekata koje će EU financirati iz svojih strukturnih i kohezijskog fonda komplicirana je i skupa rabota, a kako bi olakšala uvodne muke zemlje koja je u EU ušla u zadnjih pola godine proračunskog razdoblja, Unija je Hrvatskoj tijekom 2013. trebala poslati avansnih 150 milijuna eura. To se do kraja godine nije dogodilo i to stoga što nismo uspjeli dobiti potrebnu akreditaciju, mada je resorni ministar Branko Grčić očekivao i najavljivao da će se to dogoditi do kraja 2013. Akreditaciju nismo dobili jer nije na adekvatan način uspostavljen računalni sustav koji treba obavljati nadzor. Iako to ne znači da se oko dodijeljenih 450 milijuna eura ništa nije radilo (izrađeni su operativni planovi i krenulo se u natječaje te je projektima prekriveno više od 500 milijuna eura), kašnjenje i s akreditacijom i s izradom strategije za razdoblje 2014-2020 omogućilo je kritičarima da konstatiraju kako je cijela stvar više, manje propala. Javnost je puna šumova - HDZ-ova europarlamentarka Ivana Maletić, koja je kao predstavnica Ministarstva financija u prošlom sazivu sudjelovala u pregovorima s EU-om, cijelu svoju karijeru sada gradi na kritikama Grčićeva rada, a ministar zadužen za koordinaciju svega što se oko fondova poduzima stvarnost slika u ružičastim tonovima.

"Nisam kriv ja, softver je prekompliciran", konfabulirao je Grčićevu izjavu Jutarnji ispod naslova kako Grčić nije uzeo 1,1 milijardu eura. Trgnut iz letargije, ministar je na izvanrednoj konferenciji za novinare demantirao da je bilo što propalo, te najavio da će računalni sustav profunkcionirati u roku od par mjeseci. Riječ je o složenom sustavu koji koordinira rad 10 ministarstava i desetak agencija, a rađen je od početka jer prethodna vlada sustav koji je bio predviđen za IPA-fondove nije uspjela učniti operativnim, vratio je Grčić lopticu natrag u teren HDZ-a.  

U inače korektnom članku prenosi se kako u Europskoj komisiji shvaćaju naš problem i najavljuju da će spomenutih 150 milijuna uplatiti najkasnije do svibnja.

Oni bi trebali popraviti našu bilancu za 2014., pomoći da se i ta najkriznija godina završi u plusu, po mogućnosti i većem od šest milijuna jer tijekom 2014. Hrvatska u proračun EU-a mora uplatiti 477 milijuna eura.  Godina 2014. rizičnija je od ostalih jer je prva godina financijskog razdoblja tijekom koje se planovi uglavnom tek izrađuju. Iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU-a rekli su nam kako ipak očekuju minimalno 50 milijuna eura pozitivne razlike, a u 2015. ta bi se pozitivna razlika trebala povećati na minimalno 130 milijuna eura.

U 2014. osim IPA-e, očekuju se i refundacije za projekte koji su trenutno u postupku natječajne procedure, a za koje se ugovaranje očekuje u drugom i trećem kvartalu 2014. Ti su novi projekti ukupno vrijedni više od 500 milijuna eura. Tu je i spomenutih 150 milijuna predujma te predujam po osnovi novih operativnih programa za razdoblje 2014-2020 od oko 80 milijuna eura. Očekuju se i isplate za tzv. Schengen facility i Cash Flow Facility, izravna plaćanja u poljoprivredi kao i refundacije za projekte u području ruralnog razvoja i ribarstva.

Ova je godina posebno krizna jer se prvi projekti neće početi dogovarati prije njezine druge polovice. Preduvjeti da se stigne do te projektne faze su izrada nacionalne strategije, pa potom i operativnih programa. Hrvatska sa strategijom kasni, ali, navode u Grčićevum ministarstvu, ona nije mogla biti donesena prije jer se na razini cijelog EU-a kasnilo s izglasavanjem proračuna, pa je cijeli postupak bio pomaknut na kraj prošle godine. Trenutačno su u tijeku konzultacije s predstavnicima Europske komisije, pa bi strategija trebala biti gotova do proljeća. Dok se to ne završi, trpe projekti na razini regija jer se ne zna što će se i s koliko novca moći financirati.

"Naši ljudi rade po 10, 12 sati dnevno", apelirao je na konferenciji Grčić na strpljivost. Ministarstvo je u proteklim mjesecima zaposlilo veći dio potrebnoga kadra, ali, kako čujemo, ljudi u Ministarstvo i iz Ministarstva idu kao na pokretnoj traci. Čim neko izuči zanat, odlazi u bolje isplative konzultantske vode, što cijeli posao jako usporava, ali predstavlja i problem koji neće biti lako riješiti. Poseban slučaj je i Ministarstvo poljoprivrede zaduženo za ruralni razvoj, koje još nije uspjelo iznjedriti strategiju koja bi zadovoljila Europsku komisiju.

Hrvatska je i dalje u okviru rokova, smatraju i u Europskoj komisiji. Sredstva predviđena za ovu godinu propasti ne mogu još dvije godine. Problem je, međutim, u tome što je gospodarstvu Hrvatske novac potreban odmah, a ne može se probiti kroz briselske i zagrebačke strukture koje je lanjski ulazak u EU, vidljivo je po svemu, zapravo iznenadio.