Od dužnika se traži da sedam godina živi s 800 kuna mjesečno, a i nakon toga može ostati bez svega

Više od 318.000 građana koji prema podacima udruge "Blokirani" u ovoj, šestoj godini službene recesije, duguju više od 28 milijardi kuna, s nestrpljenjem je očekivalo što će donijeti zakon o stečaju potrošača ili o osobnom bankrotu, čije se donošenje već mjesecima najavljuje.

Nadali su se, s obzirom na to da je mnogim tvrtkama kroz predstečajne nagodbe omogućen novi početak (naprosto su im otpisani višemilijunski dugovi), da će i oni, po uzoru na slične zakone u razvijenim zemljama, barem dobiti priliku za mrvicu dostojanstveniji izlazak iz dugova u kojima se našli ponajprije zbog gubitka posla i sve niže cijene rada u Hrvatskoj.

Kako su izračunali "Blokirani", u iznimno teškoj situaciji je gotovo milijun građana jer dužnici imaju i članove obitelji, a posebno je teško onima koji uopće nemaju posao i zaštićene račune na kojima ipak ostane dio plaće za golo preživljavanje.  

No sudeći prema prijedlogu zakona koji je Ministarstvo pravosuđa prošli mjesec pustilo u javnu raspravu, s namjerom da stupi na snagu s 1. siječnja iduće godine, najveću cijenu recesije i svega onoga što je Hrvatsku gurnulo u takvu duboku recesiju (neprovođenje reformi, izvlačenje novca iz državnih poduzeća za vrijeme vlade Ive Sanadera, opći šlamperaj u vođenju države, kao i mnogo toga drugoga), opet će platiti prije svih građani.

Motivirani na hitnu rasprodaju

Štoviše, na osiromašenima će mnogi i dobro zaraditi, jer će primanja povjerenika koji budu nadzirali dužnike kroz razdoblje koje će moći trajati i sedam godina (nejasno je i tko bi oni mogli biti, to će se tek naknadno urediti podzakonskim aktom, no odlučivat će o svakoj kuni dužnika, čime se zapravo ljudima oduzima pravna sposobnost), ovisiti o tome jesu li brzo unovčili stanove i drugu imovinu koju dužnici imaju pod hipotekom ili bez nje.

Primjerice, nagrada za unovčeni iznos do 300.000 kuna iznosi četiri posto, do 500.000 kuna tri posto, a iznad toga – dva posto. Budući da će od sudova imati naknadu od samo 500 kuna po slučaju, povjerenici će naprosto biti stimulirani da što prije rasprodaju imovinu kako bi mogli naplatiti svoj rad.

Oni, doduše, neće imati posla ako se dužnici s vjerovnicima uspiju dogovoriti u izvansudskim nagodbama, koje trenutačno može provoditi samo Fina. No prema zagrebačkom odvjetniku Alanu Soriću, koji je za Forum.tm detaljno proanalizirao namjeru Ministarstva pravosuđa da "pomogne" blokiranim građanima, i u izvansudskim nagodbama postoji "kvaka".

"Moja prva načelna zamjerka na prijedlog zakona je da se postupci ponovo djelomično izdvajaju sa sudova zbog njihove 'preopterećenosti'. Ovo je uvijek loše rješenje jer, uvažavajući sve nedostatke našeg pravosuđa, na sudovima ipak rade osobe koje moraju zadovoljiti određene stručne kvalifikacije i imaju određeno iskustvo u vođenju postupaka, a sami postupci se vode po jasno strukturiranim pravilima. Do sada su se svi pokušaji izdvajanja postupaka sa sudova (ostavine, ovrhe, predstečajne nagodbe) pokazali lošima", kazao je Sorić.

Dodao je kako su pisci zakona u bitnome preuzeli njemački model, ali nisu uzeli u obzir da u Njemačkoj zajamčeni iznos izuzet iz plana namirenja (za elementarne životne potrebe dužnika) iznosi oko 1100 eura i od toga se ni u kojem slučaju ne smije odstupiti, dok će taj iznos kod nas, daje se naslutiti iz prijedloga zakona, biti samo 800 kuna.

Uzet će vam i jedinu nekretninu

"Koliko vidim, nekretnina u kojoj se stanuje (prva i jedina) nije izuzeta iz namirenja. Odredbe koje se odnose na dužnike prilično su stroge i, prema mojem mišljenju, posve neprimjerene gospodarskoj situaciji u Hrvatskoj. Otvaranjem stečajnog postupka dužniku se doista onemogućuje bilo kakvo samostalno raspolaganje imovinom, a minimalni izuzeti iznos (ako to bude 800 kuna) nije dovoljan ni za prehranu, a kamoli za bilo što drugo. Naravno, uzimajući u obzir iznose plaća u Hrvatskoj, posve je očito da nije moguće istodobno zajamčiti podmirenje dugova i zadovoljenje osnovnih životnih potreba osobe koja, recimo, mjesečno zarađuje 3500 kuna. Uzimajući u obzir gospodarsku realnost, očito je da će većina ovakvih postupaka trajati maksimalnih sedam godina, što znači da dužnici u tom razdoblju doista neće moći samostalno funkcionirati", ocijenio je naš sugovornik, dodavši i da prijedlog zakona neće riješiti ni problem vjerovnika, jer se dug po sadašnjem načinu obračuna kamata i drugih troškova samo gomila, a to ne samo da je u suprotnosti s načelom ispunjenjem obveza iz općeg prava, nego i dovodi do nemogućnosti naplate duga.

Mišljenja je da će zakon dovesti do toga da većina obveza nikada neće biti podmirena i da će se nelikvidnost samo administrativno smanjiti. To će, smatra, dovesti i do problema kod vjerovnika jer ni oni, ako ne naplate svoj dug, neće moći podmiriti svoje obveze (na primjer, isplatiti plaću i drugo). 

Soriću je problematičan i dio koji se odnosi na povjerenike jer, kako je kazao, nejasno je tko će obavljati taj posao i u kojoj su mjeri osobe koje bi ga trebale obavljati uopće osposobljene te da će u praksi iskrsnuti brojni problemi.

"Općenito smatram da prijedlog zakona uopće ne uvažava gospodarsku realnost u Hrvatskoj te da preuzima rješenja koja funkcioniraju u bitno drugačijim tržišnim uvjetima, a koja u stvarnosti u Hrvatskoj ne mogu funkcionirati. S obzirom na to, bojim se da će ovakav zakon dovesti do još većeg povećanja sive ekonomije, jer dužnici neće biti motivirani stupati u radni odnos na legalan način i  neće osigurati namirenje potraživanja vjerovnika. Ovome u prilog govori činjenica da, ponovno, nemamo nikakvu simulaciju kako bi u praksi izgledao postupak uzimajući u obzir nekakve realne gospodarske parametre (prosječna plaća, prosječna zaduženost, prosječna vrijednost imovine i obveze uzdržavanja). Upitno je da li zakonodavac uopće raspolaže takvim, makar okvirnim parametrima. S obzirom na nepostojanje navedenoga, riječ je o još jednom preuzimanju zakonskih rješenja drugih država čije stvarne učinke ne možemo točno predvidjeti i koje će dovesti do problema u provedbi, koji će se onda rješavati ad hoc, bez dovoljne razrade i bez ikakva utjecaja struke na donošenje propisa", zaključio je Sorić.

Banke ne otpisuju dugove

Drugim riječima, Ministarstvo je, vrlo vjerojatno zbog pritiska javnosti, prepisivanjem tuđe prakse, a bez uvažavanja stvarnog stanja u Hrvatskoj, sklepalo prijedlog zakona koji bi u praksi mogao izazvati brojne probleme. Da nije ozbiljno bilo zainteresirano za njegovo donošenje, pokazuje i podatak da će zakon u primjeni biti tek početkom sljedeće godine, i to samo ako se do tada izrade i potrebni podzakonski akti.

Dugovi u međuvremenu rastu, i to, kako su izračunali "Blokirani", po stopi od 2,8 posto mjesečno i vjerojatno će iduće godine premašiti dug koji su prije predstečajnih nagodbi imali gospodarski subjekti.

Valja istaknuti da su za gomilanje dugova djelomično krivi i vjerovnici, jer su, primjerice, banke imale priliku građanima koji su se našli u vrlo teškim životnim situacijama zbog gubitka posla, oprostiti barem dio duga po Zakonu o porezu na dobit. Podsjećamo, sad već bivši ministar financija Slavko Linić bankama je početkom ove godine omogućio da temeljem spomenutog zakona građanima otpišu barem dio duga. Međutim, banke to nisu napravile pod izgovorom da za otpis nisu utvrđeni jasni kriteriji, premda je Ministarstvo za tu svrhu donijelo i poseban pravilnik.

Uz to, Ministarstvo socijalne politike i mladih od prije par mjeseci ima softver prema kojem se u doslovce minutu-dvije može provjeriti tko raspolaže s kakvom imovinom i ostvaruje li netko pravo na socijalnu pomoć. Banke su, dakle, da su to htjele, mogle dobiti podatke od Centara za socijalnu skrb i sukladno tomu procijeniti kome se i koliko dug može otpisati da bi dužnik, ako je u međuvremenu pronašao posao, mogao lakše nastaviti plaćati svoje obveze. Ne bi bile u gubitku, jer bi ovisno o otpisu, državi manje platili porez na dobit.

U međuvremenu je, međutim, samo usvojen novi Zakon o radu prema kojem će građani moći raditi kod više poslodavaca, a to u praksi znači da će moći juriti s jednog posla na drugi, ako uopće takvo što pronađu, i raditi dok ne umru, samo da bi platili dugove.

Nije isključeno da će banke početi upravo to predlagati građanima, odnosno da će im to biti i opravdanje za brže ovrhe, što bi na kraju moglo dovesti do još većeg broja socijalnih slučajeva i beskućnika, koji će tražiti pomoć od države i time dovesti do još većih izdvajanja za socijalu u državi koja već sada nema novca za sve socijalne slučajeve. A sve je moglo biti drukčije, samo da se na vrijeme počelo razmišljati o "običnim" građanima koji su uvijek, priznaje to i Ministarstvo u uvodnom dijelu prijedloga zakona, slabija strana u pravnom postupku.

Tekst je dio Forumova projekta "Javne politike s figom u džepu", koji financijski podupire Agencija za elektroničke medije.